U prepunom Novinarskom domu u Zagrebu predstavljena je nova knjiga nekadašnje predsjednice Vlade Jadranke Kosor „Žene koje mašu rukama“, u kojoj piše o operaciji oba koljena, boravku u toplicama i oporavku, uz neizostavne političke komentare i osobna sjećanja.
Na promociju su, uz obitelj i prijatelje, među ostalima došli bivši predsjednik države Ivo Josipović, Elma Kovačević- Bajtal, veleposlanica BiH u Hrvatskoj, zatim bivši ministri Ivan Šimonović, Radimir Čačić, Mirela Holy i Vesna Pusić, saborska zastupnica Dalija Orešković, Josip Salapić, potpredsjednik DIP-a, Ivan Grujić, nekadašnji ravnatelj Uprave za zatočene i nestale Ministarstva branitelja, Tom Kačinari, brojni novinari i novinarke te mnogi drugi.
O novom autobiografskom naslovu nekadašnje ministrice, a potom i premijerke, govorio je urednik Frakture, izdavača knjige, Seid Serdarević, koji je knjigu predstavio kao intimnu.
„To je knjiga koja nam daje jednu drugu Jadranku Kosor. To je knjiga koja nam daje uvid u iskustvo bolesti, o čemu se kod nas rijetko govori, kao da se takve stvari događaju nekima drugima i dalekima, iako svi znamo da se događaju svima nama i našim bližnjima“, istaknuo je Serdarević te nastavio kako je Jadranka Kosor autorica više knjiga, među kojima se ističu „Premijerka“ i „Kraljica: Života ima i izvan politike“, koje su najavile snažan autobiografski ciklus i dovele do knjige „Žene koje mašu rukama“, za koju je rekao da je najhrabriji dio tog niza.
Govoreći o knjizi, napomenuo je da ona donosi i jasne političke stavove, komentare o situaciji u zemlji i svijetu, kao i strahove od ustaštva. „Međutim, rekao bih da se ova proza vrlo lijepo čita kao roman. Knjiga „Žene koje mašu rukama“ knjiga je o svim ženama koje se moraju osloboditi štaka, stvarnih i metaforičkih, kako bi mogle disati i živjeti punim plućima, ne samo da nemaju štake, nego i da mašu rukama“, poentirao je Serdarević.
Velimir Visković, književni kritičar i urednik koji je napisao pogovor u novoj knjizi Jadranke Kosor, naglasio je da im je to već treća suradnja.
„Kad sam dobio ovu knjigu, zaprepastio sam se. U isto vrijeme kada je Jadranka bila operirana, prvi pa drugi put, ja sam slomio kuk u Beču i bio na operaciji, a zatim i na oporavku u bolnici jer sam dobio bakteriju koju sam morao liječiti punih 35 dana. Tada sam čitao Jadrankin rukopis, koji prije nisam vidio, i svi ti prizori bolničkog života koje ona opisuje bili su i moje iskustvo. To mi je bilo iznimno dojmljivo, Jadranka piše toliko uvjerljivo da čak i oni koji nisu imali takve probleme mogu dočarati svu tu muku življenja i preživljavanja“, rekao je Visković.
Ustvrdio je i da se u knjizi vidi ogoljavanje autorice, koja je bila usmjerena na to da lijepo izgleda, nosi lijepe broševe i njeguje javnu sliku, a koja se u nekim prizorima ove knjige i narugala samoj sebi, poigravajući se fiziologijom ljudskog tijela koje više ne može u potpunosti kontrolirati.
Sama autorica, Jadranka Kosor, naglasila je da je knjiga nastala kako bi se spasila od tjeskobe koja ju je obuzela nakon prve operacije koljena.
Kao osoba, kako je sama za sebe rekla, „inficirana politikom“, od nje ne može pobjeći.
„Međutim, politiku u ovoj knjizi dotičem tek usput, više u naznakama. Vrijeme kad ja počinjem mahati rukama, kad se konačno oslobađam i druge štake, u potpunosti svega, jest prošlo ljeto. Ja mašem rukama, a neki dižu ruke u zrak“, pomalo je ironično poručila Jadranka Kosor na kraju predstavljanja svoje najnovije knjige, za koju je na koncu rekla da je njezin poklon unuku za njegov deseti rođendan.
Pa dajte okupljenom "đuturum skupu" jugoslovenske zastave pa neka mašu onim što vole, za što žive i bez čega če umrijeti (preferably in pain). Uzgred, nitko od okupljenih nije ostao praznih ruku u Hrvatskoj duboko i iskreno mrze, sli muzu.