Biskup dubrovački mons. Mate Uzinić udario je, svojim komentarom ovonedjeljnog evanđelja, temelje manifestu antiklerikalizma u našoj Crkvi. Naime, iskoristivši nedjeljno misno čitanje o licemjerima, mons. Uzinić nije se zadržao samo na površinskoj osudi licemjerja i njegova konkretna odraza u pedofilskim skandalima u Crkvi nego je napravio i korak dalje, tj. otišao u onom istom smjeru koji je u korijenu pedofilije u Crkvi pronašao i sam papa Franjo, a to je – klerikalizam.
Nezasitnost i bezosjećajnost
„Papa Franjo ovo licemjerje kojim se prikrivala pedofilija u Crkvi, kao i neka druga devijantna ponašanja svećenika, s pravom označava pojmom klerikalizam. Jer što li je drugo nego klerikalizam, a s njim i licemjerje, misliti da je svećenicima dozvoljeno nešto što drugima nije?
I što li je nego klerikalizam i licemjerje zlouporaba moći i zlostavljanje savjesti i toleriranje spolnog zlostavljanja za koje je papa Franjo na početku mise u Dublinu od Boga tražio oprost“, napisao je Uzinić, pozivajući se na Svetoga Oca koji je rekao da „svaki put kada smo pokušali zamijeniti, ušutkati, ignorirati ili svesti Božji narod na malene elite, stvarali smo zajednice, projekte, teološke pristupe, duhovnosti i strukture bez korijenja, bez sjećanja, bez lica, bez tijela i, konačno, bez života“, objašnjavajući kako klerikalizam dovodi do rascjepa u tijelu Crkve, koji „podupire i pomaže da se nastave činiti tolika zla koja danas osuđujemo“. Pritom papa Franjo kaže kako valja reći „ne“ svim oblicima klerikalizma, jer klerikalizam ne mora nužno biti povezan samo sa svećeničkim krugovima nego od te pošasti mogu oboljeti i vjernički krugovi.
Licemjerje, a s njime i povezani pedofilski skandali, povod su da se dubrovački biskup obračuna s duhom klerikalizma u današnjoj Crkvi.
Taj duh je, budimo iskreni, prožeo i duh Katoličke crkve u Hrvatskoj, gdje se u nekim zatvorenim, neosjetljivim i na izvanjske podražaje posve imunim krugovima odvija paralelan život samodostatnosti i nedodirljivosti. Taj duh je u stanju pisati i prigodne pastoralne programe, organizirati velike humanitarne akcije ili brojna nacionalna okupljanja, ali tek kako bi s izvanjske razine održao privid i unutarcrkvenog i društvenog angažmana, dok je u sebi posve isključiv, sam sebi dovoljan i posve izoliran od svijeta koji ga okružuje.
Sapeti nevidljivom snagom
Taj duh hrani se častohlepljem pojedinaca, njihovim karijerizmom i nezasitnošću stjecanjem, bezosjećajnošću za druge i egzistencijalno ugrožene. Ukratko, taj duh nije nimalo evanđeoski duh. I njega javnost (tj. mediji, kako kaže biskup Uzinić) često lakše prepoznaju nego sami crkveni krugovi, pa čak i vjernički u Crkvi, jer i oni lako mogu njime biti inficirani, kako kaže papa Franjo.
Stoga je ovonedjeljni komentar evanđeoskog čitanja biskupa Mate Uzinića više od toga, tj. više od jedne nedjelje i predstavlja početak borbe za demontažu klerikalnog sustava koji je i našu Crkvu premrežio i iznutra sapeo je svojom nevidljivom snagom, koja ne može polučiti ništa dobroga. Naprotiv. Pedofilski skandali diljem svijeta to danas jako dobro pokazuju.
I stoga je Uzinićeva spremnost da to artikulira upravo u aktualnom trenutku ne samo pitanje njegove osobne hrabrosti i želje za čistom Crkvom nego i poziv ostalim kolegama biskupima u crkvenom vrhu da u klerikalizmu vlastitih sredina prepoznaju ubojicu evanđeoskog duha današnje i buduće Crkve. Ostane li Uzinić bez podrške u tom pothvatu, bit će to najbolji znak da je duh klerikalizma toliko moćan da mu jedna nedjeljna propovijed ne može nauditi. No ne treba odustati. Ima još nedjelja i nedjelja u godini.
Demontaža klerikalizma u crkvi je jedna stvar a pedofilija druga....obje su imanentne crkvi i neiskorjenjive. Postoje 2000 godina u korpusu crkve....puno vike ni za što. Nemoguća misija.