Do petka su mirne njemačke toplice živjele u svom sentiš-ritmu, a onda je stigao Deep Purple i kolone kockastih navijača koji su noć spojili s jutrom. Bad Brückenau pretvoren je u navijački korner, a tu u podnožju dvorca gdje Pršo i suigrači traže koncentraciju na putu prema osmini finala, rodbina, prijatelji i svi koji drhte uz kockaste sanjaju svoj san.
Uz cvrkut ptica, izbornik Zlatko Kranjčar svratio je na mirnu terasu hotela "Dorint". Došao je poljubiti dvije najvažnije žene u svome životu (suprugu Elviru i kći Lanu), popiti kavu i krenuti prema Nürnbergu i svojoj najvećoj utakmici od kada je sjeo na "svetu" klupu. Lana ga je zagrlila, ostali su tako nekoliko sekundi, no poruku smo shvatili: Pobijedi, tata!
To sanja i hrvatski puk, svi koji su na bilo koji način vezani uz reprezentaciju. Informacije o ludilu nacije za nogometom koje stižu iz domovine ježe kožu, kako li će tek biti danas na nürnberškim ulicama, trgovima, kafićima, a tek od 15 sati na stadionu Franken. Zanos nakon dojmljive igre protiv Brazila trese navijače, igrači i izbornik se hrabre, no sve to dio je povijesti.
Sve to postaje nevažno u trenutku kada na travnjak istrči jedanaest japanskih samuraja, koji su u potpuno istom sosu kao i kockasti. Na suprotnoj strani stajat će do kosti žilav suparnik, momčad koja trči kao navijena, koja može biti opaka ako joj to dopustite samo na trenutak. Nijemci i Australci su se izvukli, vjerujemo da je Cico sve uočio, da se naši reprezentativci neće dovesti u sličnu situaciju. Hrvatska danas mora od samog starta biti koncentrirana, odlučna i hrabra, pametna i nogometno nadahnuta.
Kvaliteta je na strani kockastih, izbornik nema problema sa sastavom (počet će ona berlinska momčad), a imat će i strašnu podršku, navijače za koje je Robert Prosinečki rekao da su najbolji na prvenstvu, uz engleske i argentinske. I baš zbog te divne publike, zbog svih onih koji nisu mogli do Njemačke, koji kod kuće vole Cicine dečke, danas Hrvatskoj treba pobjeda. Pa onda na Australiju po osminu finala.