Zvuči pomalo nevjerojatno, ali Vinogradar, član Treće hrvatske nogometne lige zapad, ima igrača koji je u sezoni i pol postigao više pogodaka od Messija, Ronalda, Kanea, Mbappéa...
Igor Prijić lani je bio najbolji strijelac svih trećih liga (zapad, istok i jug) s 39 postignutih pogodaka, a ove polusezone već ih je zabio 26 i, kada se tome dodaju još četiri u kupu, dolazimo do 69 pogodaka.
>> Pogledajte kako su ove jeseni oživjele tribine u Maksimiru
– Od kada znam za sebe šutirao sam loptu u rodnom Osijeku. Na prvi trening došao sam sa šest godina. Bilo je logično da moj prvi ozbiljni klub bude i najjači klub u gradu na Dravi, Osijek. Tamo sam proveo pet lijepih godina bez obzira na to što su me dvaput posuđivali – počeo je svoju priču Igor.
Nakon pet godina put ga je odveo na razne strane Hrvatske. Igrao je u Vinkovcima, Sisku, Šibeniku, Kostreni, Dugopolju. No nigdje se nije zadržavao više od jedne sezone.
Imao pozive iz inozemstva
– Problem je svugdje bio isti – novac. Kako da ostanem u klubu koji mi je dugovao po šest-sedam plaća? Nije imalo smisla. Jer, nogomet je posao, od toga živim. Nemam drugih izvora zarade. Zato sam se stalno morao seliti. Sve dok se nisam doselio u Zagreb 2016. i potpisa za drugoligaš Lučko. No ispalo je da me i nisu trebali pa me spasio poziv čelnih ljudi Vinogradara. S njima sam se sve dogovorio u tri minute i, evo, odrađujem treću sezonu. Bitno je da je plaća redovna, društvo mi je skroz u redu. Eto, nas četiri-pet zajedno iz Zagreba putujemo na treninge u Mladinu. Treba nam pola sata tamo i pola nazad. Svaki dan vozi netko drugi – rekao je Prijić.
Sigurno ste imali i neke inozemne ponude?
– Imao sam pozive da idem igrati u Češku, Poljsku, Mađarsku, Slovačku. No uvijek bi nešto iskrsnulo pa sam ostajao u Hrvatskoj. Imao sam i konkretne ponude da idem igrati u Maleziju ili Singapur. No to mi se činilo jako daleko, a i morao sam dati odgovor u kratkom vremenu, a ja ne volim donositi odluke na brzinu – naglasio je.
Nikad nisam igrao Kutiju
Sigurno ste u mladosti bili odličan napadač kad su vas zvali da igrate za hrvatsku reprezentaciju do 18 i 19 godina?
– Tako ispada. Eto, mogu se pohvaliti da sam u reprezentaciji do 19 godina igrao s Vidom i Pivarićem koji su osvojili srebro na Svjetskom prvenstvu u Rusiji. Njih su nogometni putovi odveli u velike klubove, a ja sam uglavnom igrao u drugoj i trećoj ligi. Ispada da sam Prvu HNL igrao samo dok sam bio u Osijeku. Nije da ne bih želio igrati prvu ligu. Možda i dođe kakva ponuda, nikad se ne zna – kaže Igor.
Kakav se nogomet igra u Trećoj ligi zapad?
– U trećoj ligi ima i nekih igrača koji su bolji od onih koji igraju u prvoj ligi. Primjerice, tu je jedan Smrekar koji je igrao francusku ligu, a sada igra u Zagorcu. Poljak koji je igrao u Turskoj isto je u Trećoj HNL. Kod nas su Bjelanović i Štrbec koji su igrali Prvu HNL. To su većinom zagrebački dečki koji su prošli škole Lokomotive, Dinama i svi oni znaju igrati nogomet. Tu se više teži nogometu nego nekoj gruboj igri – rekao je Prijić.
Tko vam je namjestio najviše prilika za pogotke?
– Bjelanović i Štrbec. Uvijek ih moram počastiti za asistencije – istaknuo je.
U Zagrebu živi s cimerom iz kuba, Bagarićem.
– Nemam obitelj, nemam curu. Slobodan sam kao ptica – poručio je.
Nakon ispadanja u kupu od Intera u Zaprešiću, slijedi odmor.
– Prvo ću se dobro odmoriti. Dok je stanka, vrijeme ću provoditi uglavnom u rodom Osijeku gdje ću se družiti s prijateljima. Imam i jedan hobi. Volim igrati nogotenis. Tako se u Osijeku skupe nas četvorica pa igramo dva protiv dva. To mi dobro dođe kao trening jer se jako dobro oznojim. Ovaj sport nije kod nas tako popularan kao u azijskim zemljama, ali meni je to jako fora – kaže Prijić.
A mali nogomet?
– Ne igram. Samo neke humanitarne utakmice po Slavoniji. Primjerice, Kutiju šibica nikad nisam igrao. Opet, u klubu su nam rekli da možemo igrati mali nogomet, ali da nije preporučljivo – zaključio je Igor koji, eto, nikad neće doznati kako je to biti kralj strijelaca Kutije šibica...
Karijeru je počeo u Osijeku 2007. godine gdje je ostao do 2012. godine. U međuvremenu je igrao kao posuđeni igrač u Pomorcu i Marsoniji.
Potom je redom igrao u Segesti, Pomorcu, Cibaliji, Šibeniku, Dugopolju, opet u Segesti, Lučkom, a od 2016. je u Vinogradaru. Odigrao je i šest utakmica za hrvatsku reprezentaciju. Dva nastupa upisao je u reprezentaciji do 18 godina, a četiri puta igrao je za reprezentaciju do 19 godina.
nece sponzoruse treceligase