Nema prevelikih iznenađenja u činjenici da ćemo iduće godine na Svjetskom prvenstvu u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i Meksiku gledati nogometno egzotičnije reprezentacije nego što je to bio slučaj na prethodnim turnirima. Proširenje s 32 na 48 reprezentacija sudionika je uistinu veliko i otvara prostor brojnim novim reprezentacijama za grabljenje prilike koja je u prošlosti bila teže dohvatljiva. Neke reprezentacije su tu priliku propustile, no neke su ju objeručke zgrabile, i sada ćemo ih prvi put imati priliku gledati na Mundijalu. A uzevši u obzir da je reprezentacijama koje nisu iz Europe, mnogi ljubitelji nogometa diljem svijeta će zapravo prvi put u svojim životima gledati te reprezentacije.
U trenutku pisanja ovog teksta, u utorak u ranom poslijepodnevu, SP 2026. godine na popisu kvalificiranih reprezentacija ima tri debitanta, a to su - Uzbekistan, Jordan i Zelenortski Otoci, redom 54., 62. i 70. reprezentacija svijeta.
Najsvježiji od ta tri debitanta su Zelenortski Otoci, mala otočna država na zapadnoj obali Afrike koja broji svega oko 524 tisuće stanovnika, a tom brojkom postaje druga najmanja nacija u povijesti Svjetskih prvenstava. Rekord još uvijek drži Island koji je tijekom svoje kvalifikacije za SP 2018. bio na 330 tisuća stanovnika. Međutim, Zelenortski Otoci su uspjeli oboriti jedan rekord - postali su površinski najmanja država koja se ikad plasirala na Mundijal. Dosad je taj rekord držao Trinidad i Tobago s površinom od 5128 kilometara kvadratnih, a sad je ovaj arhipelag od deset otoka u Atlantskom Oceanu preuzeo taj status s površinom od 4033 kilometra kvadratna.
Zelenortski Otoci su bivša portugalska kolonija, a svoju su neovisnost izborili 1975. godine. Od tada pa sve do danas nisu se pokazali značajnima u sportskim natjecanjima. Njihova prva olimpijska medalja stigla je tek prošle godine na OI u Parizu kad je boksač David de Pina osvojio broncu u kategoriji 'muha'. A nogometna reprezentacija nikad nije bila smatrana konkurentnom u Africi. No, proteklih godina stvari su se počele mijenjati. Reprezentacija se počela više fokusirati na igrače koji igraju u stranim ligama te na pozivanja igrača iz dijaspore. Jedna takva situacija privukla je pažnju britanskih medija kad je tamošnji savez kontaktirao Roberta Lopesa, stopera Shamrock Rovera, za poziv u reprezentaciju preko poslovne društvene mreže LinkedIn. Agresivnom regrutacijom igrača s podrijetlom, Zelenortski Otoci su došli do te točke da su sada u skupini nadjačali, u afričkim pojmovima, legendarni Kamerun, te da se tome previše Afrikanaca čak i ne čudi.
Što se tiče samog kadra reprezentacije, mnogi bi na prvu pomislili da su igrači Zelenortskih Otoka totalni anonimci, no zapravo velika većina reprezentativaca igra u najmanju ruku solidnim profesionalnim ligama, i to u velikom broju različitih liga i država. Šest igrača iz reprezentacije igra u Portugalu, tri u Turskoj, tri u Izraelu i dva na Cipru, a potom imaju i po jednog igrača iz nizozemske, mađarske, ruske, rumunjske, irske, finske i bugarske lige, pa i iz američkog MLS-a. Primjerice, njihov rekorder i po broju nastupa (90) i po broju golova za reprezentaciju (22) i trenutačni kapetan, 35-godišnji krilni napadač Ryan Mendes, je do prije mjesec dana dijelio svlačionicu s Brunom Petkovićem u turskom Kocaelisporu, no u rujnu je otišao u redove drugoligaša Igdira.
Četiri mjeseca ranije su, i to na isti dan (5. lipnja), svoj debitantski nastup na SP-u potvrdile dvije azijske reprezentacije, Uzbekistan i Jordan. Možemo reći da je riječ o prilično različitim fenomenima, jer je Uzbekistan (inače zemlja od 38 milijuna stanovnika) proteklih godina dao europskom nogometu neka imena koja su se pokazala na prilično visokoj razini, poput kapetana Eldora Shomurodova koji je igrajući za Romu, Cagliari, Genou i Speziju skupio preko 120 nastupa u Serie A, ili pak najzvučnijeg imena, mladog stopera Manchester Cityja Abdukodira Khusanova. A isto tako, Uzbekistan je povijesno najuspješnija reprezentacija središnje Azije, pa je proširenjem broja reprezentacija nije bilo toliko iznenađenje da će oni upasti na SP.
VEZANI ČLANCI:
Puno veće iznenađenje bila je reprezentacija Jordana, kojem se otvorilo u ždrijebu. Izbjegao je u skupini protivnike poput Saudijske Arabije, Irana, Japana i Australije, od jačih reprezentacija imao je u skupini samo Južnu Koreju, pa se s Irakom, Omanom, Palestinom i Kuvajtom borio za drugo mjesto koje je dalo direktan plasman na Mundijal, te uspio s bodom ispred Iraka. Jordan, inače zemlja od 11 milijuna stanovnika, u posljednjim godinama bilježi postupan rast. U kvalifikacijama su bili sve bliži i bliži plasmanu, a prije dvije godine su bili i finalisti Azijskog kupa, gdje su nakon poraza protiv Katra pred 86 tisuća ljudi osvojili srebrnu medalju. Iako Jordan raste, ima samo jednog istančanog europskog igrača, 28-godišnjeg krilnog igrača Mousu Tamarija iz Rennesa. Osim njega većina reprezentativaca igra u jordanskoj ligi. Imaju još i jednog igrača iz turske lige, potom još neke koji igraju u Iraku, Maleziji ili Kuvajtu, a svi ostali igraju u domaćem prvenstvu.
Uzbekistanci bi na SP-u trebali biti u trećoj, a Jordan i Zelenortski Otoci u četvrtoj jakosnoj skupini na Mundijalu. Podsjetimo, dosad su se od 48 reprezentacija službeno na SP plasirale 22 reprezentacije (s Hrvatskom neslužbeno 23), a već večeras bismo mogli doznati maksimalno sedam, a minimalno pet novih putnika na svjetsku smotru.
Otvori KEKS Pay
