Nakon Damira Mulaomerovića 1998., 22-godišnji Dubrovčanin prvi je igrač iz hrvatskog kluba kojem je pripala kruna.
Nogomet i rukomet
– Hvala suigračima koji su me učinili boljim igračem. Mula mi pomaže dodavanjima, ali i autoritetom. Od Prkačina učim leđnu tehniku. Kada sam s njim u tandemu, više sam na četvorci. Oni se prema meni ponašaju kao starija braća.
– Što sa svojih 217 cm radije igrate, centra ili krilnog centra?
– Moja je pozicija negdje između, ovisno o treneru. Kod trenera Bajramovića igram obje pozicije.
– Ima sportaša koji ne vole gledati svoj sport. Kako je s vama?
– Ja više volim gledati nogomet ili rukomet. Volim gledati rukometnu reprezentaciju, no u tom je sportu previše grubosti. Od košarke pogledat ću Cibonu u Euroligi, možda koju euroligašku utakmicu, no NBA nikako.
– Pa zar niste vi budući NBA igrač, na draftu vas je odabrao Utah Jazz?
– Možda jednog dana. U skoro vrijeme teško. Tek na vrhuncu karijere, nakon što ispunim europske snove. Možda bih imao bolji broj od 44 da sam izišao godinu prije. Osim toga, svima sam rekao da nema izgleda da u skorije vrijeme dođem u NBA. Možda je druga runda i bolja, pregovaraš. Kao izbor u prvoj rundi imaš zajamčenu visinu ugovora.
– Više ste puta ponovili da nakon ove sezone odlazite iz Zagreba. Kamo?
– Lani sam imao velikih planova, odlazak u veliki klub, odlazak na EP, ali sve se izjalovilo. No, ovo je definitivno moja posljednja sezona u Zagrebu, nema se više što čekati. Doduše, imam još dvije godine ugovora s klubom koji u toj priči mora dobro proći. Mene zanima dobar europski klub u kojem ću dobiti priliku i usput dobro zaraditi. Dosad su se najviše zanimali Španjolci. Lani su mi neki govorili da Pamesa nije euroligaš i da ne idem tamo. No, zašto ne? Možda bih imao i bolji razvojni put u Eurokupu prije Eurolige. Bili su još spominjani Makabi, pa Barcelona i Unicaja koji nisu htjeli čuti za odštetu.
– Za vas se uglavnom zanimaju Španjolci. Je li to zbog sličnost s Pau Gasolom?
– Ne znam, no sličnost postoji, i konstitucijska i igračka. Sasvim slučajno, nisam ništa skidao.
Idem na 112 kilograma
– Radite na muskulaturi s Lukom Milanovićem. Je li to isključivo zbog vaše igračke budućnosti?
– Naravno, nije zbog plaže. Prošle sezone imao sam oko 105, a sada sam na 109 kg. Sljedeće ljeto bilo bi dobro imati, recimo, 112 kg. Radimo to postupno. Ne želim da nekom padne na pamet da mi preko noći nabaci puno kilograma kao što su to svojedobno činili Kukoču.
Žao mi je što nisam okusio EP, ali Repeši ništa ne zamjeram
Kako vam je bilo ljetos kada ste otpali s popisa za EP?
– Svako ljeto ista priča, prođeš dio priprema i otpadneš. No, nemam što zamjeriti izborniku Repeši. Svako ljeto koje sam s njim radio napredovao sam u tehničkom i taktičkom smislu. Žao mi je što nisam barem okusio taj Eurobasket. Bio sam razočaran, ali ne previše.
– Jeste li prihvatili njegovo obrazloženje da u vama nije vidio igrača koji snagom tijela i psihe može izmijeniti sudbinu vrste?
– Cijenim to što mi je i sam rekao, nema tu nikakve ljutnje.
