U posljednje vrijeme kod nogometnih obožavatelja je sve češća pojava da se kvalitetni i popularni nogometaši pokušaju na koji je god moguće način omalovažavati u zato što zabijaju pogotke iz kaznenih udaraca jer, prema teoriji te jedne skupine navijača, golovi s 11 metara vrijede manje od bilo kojeg drugog pogotka. Tu neobičnu pojavu stoga razmatramo s više strana; zašto je nastala, zašto se koristi i ima li uopće ikakvog smisla?
Ovaj trend omalovažavanja zapravo je nastao zbog najvećeg igračkog rivalstva u povijesti nogometa. Lionel Messi i Cristiano Ronaldo su velikim dijelom 21. stoljeća bili miljama ispred bilo kojeg drugog nogometaša, ali su za tako 'svemirski' dobre nogometaše na vrhu bili nevjerojatno izjednačeni. Do te mjere da navijači koji su preferirali jednog ili drugog više nisu znali kako istaknuti da je Messi bolji od Ronalda ili obrnuto, pa su stoga počeli omalovažavati njihove pogotke iz kaznenih udaraca, s pogrdnim nadimcima "Pessi" i "Penaldo".
Svi iole pametni nogometni kroničari su znali da takve rasprave nemaju smisla, ali su pustili raspravu budući da je riječ o takvom velikom rivalstvu, pomislivši da navijači tu logičku grešku neće raditi i s drugim nogometašima. Međutim, nastavilo se to itekako, ponajviše s Portugalcem Brunom Fernandesom iz Manchester Uniteda te Talijanom Jorginhom iz Chelseaja. Narativ o vrijeđanju golova s bijele točke je otišao toliko daleko da sada ozbiljne statističke tvrtke u svojim rubrikama imaju kategoriju 'non-penalty goals', odnosno, postignuti golovi ne računajući one iz kaznenog udarca.
Na žalost, taj 'trend' je došao i u našu ligu ove sezone. Ponajbolji igrač lige i uvjerljivo najbolji strijelac Marko Livaja je od svoja dosadašnja 22 pogotka devet postigao s bijele točke, i to sa stopostotnim učinkom. Počeli su tako nogometni ljubitelji u Hrvatskoj s komentarima "Penaja" isticati kako Livaja nije dobar igrač koliko se priča, kako mu kazneni udarci prisilno 'pumpaju brojke'.
Sada je Livaja na tapeti, ali o kome god da se radilo, Livaji, Petkoviću, Drmiću, Ronaldu, Messiju ili Fernandesu, argument da golovi iz kaznenog udarca vrijede manje je jedan od najglupljih u recentnoj povijesti i postoje dobri razlozi za to. Kao prvo, postoje mnogi golovi koje je puno lakše postići od onih iz kaznenih udaraca, mali milijun puta se na utakmicama dogodi da netko s 2-3 metra gura loptu u praznu mrežu. No, budući da ljudi sve manje gledaju utakmice, a sve više prate samo informacije na aplikacijama i na web-stranicama, neće znati da je taj gol lagano postignut, ali će znati za onaj s 11 metara jer je to svugdje posebno naznačeno. Da se golovi na prazan gol iz neposredne blizine u nekom paralelnom svemiru posebno zapisuju, bila bi to totalno druga priča.
Drugi, možda i najvažniji argument je da ljudi koji omalovažavaju te pogotke shvaćaju kazneni udarac kao da je pogodak automatski upisan unaprijed. Ljudi moji, treba taj penal i zabiti! Pritisak je ogroman, s druge strane stoji vrhunski vratar i sudbina cijele momčadi eventualno ovisi o tom tvojem jednom udarcu. Primjerice, da je Engleska u finalu Eura imala mirnoću s bijele točke, sad bi bila europski prvak. Previše je kod nogometnih navijača olako shvaćena ta velika odgovornost i važnost izvođenja udarca s bijele točke.
Došli smo do te razine da se više vrijeđa one koji zabijaju s 11 metara, nego one koji promašuju, što je iznimno visoka razina bizarnosti. Nogometna zajednica pod hitno to mora ispraviti, jer ovako ljudi u nogometnom diskursu samo ispadaju manje inteligentni, a da toga možda nisu ni svjesni. Gol je gol i svaki jednako vrijedi, nema daljnje niti dublje filozofije.
Nije Penaja nego Penalko Penalaja! Usput, totalno promašen članak s ciljem da se opravdaju silni penali koji se sude u korist hajduka, ali se ne sude ostalima u borbi za vrh. Dinamo je recimo opet oštećen jer nakon igranja rukom igraca osijeka, penal naravno ipet nije dosuđen!