Michael Phelps, najtrofejniji olimpijac svih vremena, postao je simbol ne samo sportske veličine, nego i životnne borbe. Iza 23 zlatne olimpijske medalje i svjetske slave krila se priča o dubokoj depresiji i teškoj emocionalnoj praznini koja ga je godinama pratila nakon natjecanja.
„Nisam želio živjeti. Nisam imao nimalo ljubavi prema sebi“, rekao je Phelps u intervjuu za Today Show, prisjećajući se najtežeg razdoblja u životu, krajem 2014. godine. Nakon što je drugi put uhićen zbog vožnje pod utjecajem alkohola, povukao se u sobu i danima nije izlazio. Bilo je to, kaže, dno.
„Ležao sam u sobi tri, četiri dana razmišljajući kako bi bilo najbolje nestati. Tek tada sam si priznao da trebam pomoć. I da je u redu ne biti u redu.“
Ova ispovijest, koju je kasnije detaljno podijelio u dokumentarcu The Weight of Gold, otvorila je vrata javnosti prema rijetko doticanoj temi: mentalnom zdravlju vrhunskih sportaša. Phelps je rekao kako je depresija dolazila u valovima, osobito nakon Olimpijskih igara – 2004., 2008. i 2012.
„Svaki put nakon Olimpijskih igara upao bih u duboku depresiju. Osjećao bih prazninu, kao da mi je sve izmaklo. Slava, medalje – sve to nestane, a ostaneš sam sa sobom.“
Prekretnica je došla kada je odlučio otići na terapiju koja mu je, čini se, spasila život. Danas se ne srami priznati da redovito ide na razgovore s terapeutima i koristi platforme poput Talkspacea, čiji je i ambasador.
„Terapija mi je omogućila da budem ono što jesam. Da se osjećam dobro u vlastitoj koži.“
Otvori KEKS Pay
Nije ok ne biti ok. Zato imamo sakrament svete ispovijedi i svetu pričest. Ovi psihijatri samo kamufliraju problem. Rješava ga samo i isključivo Bog.