Postojala su vremena kad su zidovi mladenačkih, posebno djevojačkih soba na ovim prostorima bili oblijepljeni posterima stranih i za one pojmove domaćih glazbenih zvijezda. Izlazili su u glazbenim časopisima, posebno u Bravu i još nekima. Jedno od tih legendarnih lica s plakata, pjevač Vlado Kalember koji će iduće godine imati 70 godina, dolazio mi je u susret na zagrebačkoj Trešnjevci u kratkim hlačama, natikačama i laganoj majici, ali baš ni po čemu ne odajući da po ovim ulicama hoda i pjeva sedam desetljeća. Nasmijan, duhovit, pomalo sarkastičan, došao je spreman čitateljima Ekrana ispričati svoj život, posebno njegov dio koji je proveo kao pjevač u legendarnim Srebrnim krilima, iako se ovih dana intenzivno snima novi album 4 asa s brojnim gostima.
U Zagrebu je te 1970. svirati u bendu značilo kao danas igrati u Realu iz Madrida. Važnu su ulogu naravno odigrale i curice kojima si bio heroj
Poštari su mi donosili torbe pisama. No ja sam i tada znao da je to samo posljedica opće idolomanije, kaže Vlado Kalember.
Komentara 6
Sedamdesete i osamdesete su bile godine. Imao sam sreću i proživio ih punim plućima.
kad ces vratiti pare kockaru? Posudio od mene 1000e, nikad se više nije javio
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
To su bilia vremena kada su fanovi stvarno bili ludo zagrijani za neke popularne bendove. Npr koncert Plavog orkestra ili Srebrnih Krila na Cmroku, rijeke obožvateljica su se slijevale. Danas nitko njikoga ne šljivi pola posto pa 'svjezdice' popuit Lane moraju fanove za rukav navlačiti ili se uslikavati poluobnažene da ne bi pale u zaborav. Tragično kako se srozala glazbena industrija kod nas