Među nominiranima za Večernjakovu ružu u kategoriji radijske osobe godine je i Slavko Nedić, istaknuti skladatelj, glazbenik, producent i novinar. Nedić je u glazbi već pola stoljeća, a više od dva desetljeća urednik je Glazbenog programa Hrvatskog katoličkog radija.
Prošle godine obilježili ste 50 godina djelovanja, a primili ste i HURIN-ovu nagradu za životno djelo. Kako se osvrćete na svoj dosadašnji profesionalni put i koje trenutke smatrate najvažnijima tijekom karijere?
Zanimljivo pitanje na koje ja nažalost nemam odgovor. Ja, od 1974. godine kad sam u Bolu na Braču počeo svirati na misi u crkvi do danas nastojim biti vrijedan radnik na Božjoj njivi. Taj 50-godišnji put predstavlja rast, ne mogu istaknuti neki dio koji je presudniji ili ključniji. Moj put je raznolik i odnosi se na skladateljski, izvođački, novinarski, radijski put i u svakom od njih nastojim dati cijelog sebe i, evo, i rezultati se vide. Jedan dio on njih je i nagrada HURIN-a za životno djelo. Za mene je to nagrada za ono što sam do sad napravio, već sutradan sam bio na putu za Odžak u novi posao. Dakle, nastavljam dalje. O tome će odlučiti sam Bog. Ja sam tu i spreman "orati" po Božjim njivama.
Kao uredniku glazbenog programa Hrvatskog katoličkog radija, koji su vam najveći izazovi u odabiru i predstavljanju glazbenog sadržaja slušateljima?
Na Hrvatskom katoličkom radiju sam već 27, a urednik glazbenog programa 25 godina. I sve to vrijeme nastojao sam da HKR ispuni svoje ime i prezime, što znači da u našem programu posebnu pozornost posvetimo hrvatskoj i duhovnoj glazbi. I danas mogu s ponosom reći da u našem programu ima najmanje 75% hrvatske glazbe i to ne samo najpoznatijih izvođača nego i imenima koji dolaze. Duhovna glazba nam čini oko 20% programa. Znam da sve ovo ne zvuči baš jako komercijalno, ali upravo ovakvim putem HKR je zadnjih 15-ak godina među deset najslušanijih Radio postaja u Hrvatskoj, što je pokazatelj da smo na dobrom putu.
Autor ste i voditelj nekoliko emisija na HKR-u?
Sve vrijeme HKR je imao čak 23 autorske glazbene emisije koje su pokrivale mnoga glazbena područja. Mnoge od tih emisija sam sam inicirao i pokrenuo. Bilo je tu raznih opcija kao na primjer: Glazbene minute, Lijepom našom uzduž i poprijeko, Glazba bez riječi, Paučina, DJ velečasni, Mojih 5 za 5, Vrijeme za klasiku, Novi zvuk, Koncertna večer na HKR-u, Noć hrvatskih glazbenika... Ipak tri emisije bih svakako istaknuo. Sacro ritam jedna od najdugovječnijih radijskih emisija koja u kontinuitetu ide već 27 godina i uskoro će biti 1300 izdanje te emisije. HKR rock club je emisija koja svoja vrata otvorila glazbenicima u trenucima kad su se mnogi zagrebački klubovi zatvorili. I zadnja je emisija od koje je sve ovo i krenula "Ljudi iz sjene" o samozatajnim ljudima koji sudjeluju u stvaranju glazbe.
Vaš skladateljski opus obuhvaća više od 300 pjesama, a sudjelovali ste u stvaranju više od 60 albuma. Što vas inspirira u skladanju?
Ja za sebe, bez obzira na popriličan broj objavljenih i još veći broj neobjavljenih skladbi, kažem da nisam skladatelj nego sakupljač Božjih nota dakle na meni je da samo skupljam ono što Bog posijao, a toga ima na pretek, dakle pitanje je samo koliko ih ja uspijem sakupiti.
Kako balansirate između novinarskog i skladateljskog rada?
Ako se čovjek drži gesla da se ne mora svaki dan spavati po šest sati, onda se nađe vremena za puno toga. Zezam se, naravno, međutim kad čovjeka nešto veseli, za to će uvijek pronaći vremena jer uz ovo što ste naveli, ja sam, a to posebnim ponosom ističem i gitarist u bendu svojih kćeri u grupi RiM zatim vodim dječji zbor Kažotići s kojim svake nedjelju sviram Misu u crkvi bl. Augustina Kažotića. A toga ima, još i dobrom organizacijom života puno toga se stigne.
S vremena na vrijeme pojave se za radio crne prognoze i tvrdnje da je "radio mrtav". Slažete li se s time?
Dolaskom novih medija uvijek se plasira priča da će "stariji" mediji poput radija i novina propasti. Svi smo svjesni da se novine i danas tiskaju, a i radio radi. Moć nije kao nekad kad "konkurencije" nije bilo, međutim, radio je nezamjenjiv u pokretu (kad se vozite), zatim u uredima, bolnicama. U večernjim satima dominaciju ima TV, ali i tu ima iznimki. Naše večernje emisije imaju svoje fanove i bez obzira na to što bilo, na TV pali se radio i slušaju se dotične emisije.
Dobitnik ste mnogih nagrada i kao skladatelj i kao novinar. Lani ste osvojili godišnju nagradu "Adalbert Marković" Hrvatskog društva skladatelja. Dobitnik ste i Porina za album "Čovjek i Bog iz Nazareta". Kako doživljavate priznanja, što vam ona znače?
Nikada nisam radio zbog nagrada, ipak priznanje običnih ljudi, a i struke mi znače puno. Oni su pokazatelj da ste nekoga svojim radom dotaknuli. Dakle, nikad na bih podcjenjivao ni omalovažavao nijednu nagradu struke bez obzira na to o kakvoj se radilo, ipak moram priznati da mi suza u oku nekoga koga je dirnula moja pjesma znači više od bilo koje nagrade.
Nominacija za Večernjakovu ružu u kategoriji radijske osobe godine još je jedno priznanje za vaš rad. Jeste li mu se nadali?
Nisam se nadao, ali sam na tu nominaciju posebno ponosan jer ona nije priznanje samo za moj rad, nego sveukupni rad Hrvatskog katoličkog radija koji evo 28 godina u hrvatskom eteru riječju i pjesmo širi radosnu vijest i pozitivnu energiju.
U čijem društvu dolazite na dodjelu Ruže?
Moja najveća podrška u svemu što radim je moja obitelj. Kad ne mogu doći sve moje drage žene (tri kćeri i unuka), onda će u ime svih njih sa mnom biti ona koja je već 35 godina moj veliki oslonac – žena moja najdraža.
VIDEO Thompson izazvao lavinu oduševljenja novom objavom: Mi iščekujemo ulaznice
Nominiran jer je sakupljao izgubljene note koje je bog izgubnio? Kako to da mu ih nije vratio nego objavio pod svoje?