Kada književnik ili scenarist napiše neko djelo, dušu mu daju likovi. Čitateljevo umijeće zatim čini čuda ako ima moć sve ono što je napisano oživjeti u mislima. No, poseban je izazov kad se netko odluči napisanu priču ili scenarij "oživjeti" pred kamerama. U tom poslu jedan od vrlo delikatnih, ali i presudnih trenutaka jest odabir glumaca koji će nam utjeloviti napisane likove, da budu od krvi i mesa. I da ekranizacija ostane zapamćena kao remek-djelo, jer su nakon glumačke izvedbe likovi zauvijek dobili tijela, lica i glasove baš onih glumaca koji su ih vještom i promišljenom podjelom uloga i utjelovili. A upravo ovakav uvod s razlogom je zaslužila sada već kultna, dramsko-humoristična serija – "Naše malo misto".
Presudila je Lepa
Čim je samo spomenemo, odmah nam se nekako razvuče osmijeh jer pred nama, onako u mislima, stanu iskrsavati Karlo Bulić kao neponovljivi dotur Luigi, Asja Kisić kao njegova jedinstvena Bepina, Boris Dvornik kao jedino zamislivi Roko Prč, Zdravka Krstulović kao unikatna Anđa Vlajina, Ivica Vidović kao vječni Servantes... Izvedbe su to koje su postale antologijske.
Likove "Našeg malog mista" osmislio je scenarist, publicist, humorist i novinar Miljenko Smoje, a režije se prihvatio Daniel Marušić. Iako je to dobro znano, kronika je to događaja, utjecaja i odraza burnih povijesnih zbivanja u jednom malom dalmatinskom mjestu od 1936. pa sve do kraja 60-ih godina prošlog stoljeća koju nam pripovijeda mjesni kroničar i "pošćer" Andrija Bombišta (kojeg igra Mirko Vojković).
Serija je, kao zapravo prva humoristična televizijska serija ondašnje Televizije Zagreb, snimana od 1969. do 1971. Zanimljivo, na natječaj za scenarij neimenovane serije konkurirali su tada scenariji Ivana Raosa pod nazivom "Žuti, žuti kanarinci" (što je kasnije snimljeno kao serija "Prosjaci i sinovi") te Smojino "Naše malo misto". Scenaristički dio posla bio je povjeren Smoji koji je već bio napisao scenarij za kratku TV-dramu "Meštre Tonov najsritniji dan", koja je služila kao pilot, te se pokazala jako uspješnom. Nakon toga tadašnja urednica Dramskog programa Televizije Zagreb Zora Dirnbach naručila je cijelu seriju, isprva šest epizoda. Smoje je u početku bio skeptičan jer je bila riječ o cijeloj seriji. Prema vlastitu priznanju, Smojine dvojbe riješila je njegova supruga Lepa koja je umjesto njega prihvatila ponudu pa je Smoje na ljetovanju u Tučepima skicirao većinu serije i likova. Prvo je u Vranjicu pokraj Splita snimljena ogledna epizoda, a onda daljnjih pet, pa još sedam, koje su snimljene u Starom Gradu na Hvaru, Milni na Braču i u Splitu (mjesto Ložišća na Braču pojavljuje se na špici serije, iako serija tamo nije snimana).
"Adio i nikad više"
Već je prikazivanje prve sezone izazvalo veliko zanimanje za seriju, osobito u Hrvatskoj, premda je bilo i kritika. Pogotovo su one stizale iz Dalmacije, tako da je druga sezona prikazana tek nakon dugog promišljanja. U drugoj sezoni pojačali su se pritisci cenzure i kritike, ali prevagnuli su iznimna gledanost te odanost i obožavanje publike. O kakvim je razmjerima bila riječ, svjedoči podatak da je nakon tragične vatrene pogibije Servantesa u epizodi "Hidalgo gre u raj" publika Smoji, Marušiću i glumcima počela slati gnjevna pisma, tražeći ih i moleći da taj lik ipak ne skonča na tako grozan način. Kritiziran je pak prikaz dalmatinskih malomišćana koje je Smoje okrivio za smrt boema u trenutku požara. No, bilo je problema i među ekipom. Rastući pritisak cenzure nakon epizoda "Šporka posla" i "Zagrebulje" te nesuglasice između Smoje i Marušića dovele su do prekida rada pa je umjesto prvotno zamišljenih 33 epizode, snimljeno tek njih 13. Znakovita je stoga na odjavnoj špici posljednje epizode bila poruka redatelja Marušića koji je, umjesto uobičajenog "Kraj", napisao: "Adio i nikad više". A kako u posljednjoj epizodi Bepina na koncu umire, publika je bila u posvemašnjem šoku. Zaredala su opet pisma i molbe autorima, glumcima i televiziji. K tome, Smoje je u Splitu doživio više raznih neugodnosti, ali i nekoliko manjih fizičkih napada "zbog ubojstva Bepine". Zaplete, rasplete, intrige i dogodovštine "malomišćanske" kultne serije dobro znamo, a sjećanja imamo prilike osvježiti i ovih tjedana kada je HTV reprizira, no zgodno je za spomenuti da je Smoje u lik dotura Luigija umijesio karaktere nekoliko stvarnih osoba – Šibenčanina, doktora Vicka Galvanija, dok su doturov simpatični talijansko-hrvatski govor te pomalo cinični stav prema životu slika i prilika Boška Lulića-Luligarga, tridesetih godina poznatog splitskog skladatelja i aranžera.
Lik fizički stamenog Načelnika Smoje je pak skicirao prema svom puncu, Lepinu ocu, dok je otrcani mještanski boem Servantes nastao prema Bračaninu Radu Harašiću, povratniku iz Čilea, samoukom kolekcionaru i slikaru koji je također boemski živio uvjeren da je veliki umjetnik i slikar. A liku Roka Prča, dobričine i zafrkanta koji zahvaljujući svojoj dovitljivosti i lukavosti dogura do mjesta moćnog direktora hotela, nije se isprva smiješila prevažna sudbina jer je prvotno bio zamišljen kao manja, sporedna uloga. Lik za kojeg nitko nije znao što će se s njime dogoditi. Ali, onda se kao presudna i sudbonosna pokazala Dvornikova glumačka magija koja je od Prča učinila punokrvnog i ključnog aktera priče koji je postajao sve šarmantniji i neizbježniji. Nanjušio je to mudri i pronicljivi Smoje pa je Prča uzvisio u jednog od najvažnijih likova. Što bi se reklo, ostalo je povijest.
Obožavani likovi
Svjedoči to i ovo. Naime, utjecaj likova "Malog mista" toliki je da je u Tugarima pokraj Omiša 2002. otkriven spomenik Karlu Buliću koji je igrao dotura Luigija, a Oliver Dragojević 80-ih je snimio pjesmu "Laku noć, Luigi, laku noć, Bepina", u čast seriji i likovima. Istu je pjesmu prepjevao i Boris Dvornik, a spot je snimljen ispred kuće koja je u seriji glumila kuću Luigija i Bepine. Splitski je TBF pak svoju pjesmu "Tragični junak" posvetio liku Servantesa. Zgodna je crtica i to da je Smoje 1971. scenarij serije preradio u roman "Kronika o našem malom mistu", dok je 11 godina poslije Marušić prema motivima serije snimio film "Servantes iz malog mista".
>>Njegova karizma živi vječno! Prošlo je sedam godina od smrti Borisa Dvornika
>>"Malo misto" na Splitskom ljetu
Neponovljivo!