Šteta što ovo pandemijsko razdoblje zastoja u koncertnoj prezentaciji ne nudi mogućnost predstavljanja uživo aktualnih albuma koji se potkraj godine pojavljuju u većem broju. Jer bismo se, da je situacija iole normalnija, svi skupa našli na nekim promocijama albuma koji bi uživo dobili zasluženu nadgradnju. Jedan od njih je i prvi samostalni album “I Glow” Željke Veverec, aka Je veux. Zapravo, koliko god da je samostalan, “I Glow” (LAA) toliko je i “labour of love” proizvod bračne i stvaralačke Željkine veze s Tonijem Starešinićem iz grupe Chui, s kojim je i u bendu Mangroove. Dakle, govorimo o nekima od najsposobnijih glazbenika novije generacije koji iza sebe imaju puno značajnih ostvarenja pa nije čudno da je i “I Glow” prava zvučna bomba, od glazbe i aranžmana do sjajne svirke i autoritativnih vokala Željke Veverec. Očekivati manje značilo bi podcijeniti inteligenciju i sposobnosti uključenih, ali čak i sa svim pozitivnim predrasudama i očekivanjima koje smo imali, “I Glow” djeluje bolje nego što bi to i optimisti očekivali. A budući da se tako dobro poznaju, nije ni čudno da je devet autorskih pjesama Željke Veverec uobličio upravo Starešinić kao koproducent albuma s Jankom Novoselićem, stalnim suradnikom i bivšim bubnjarom grupe Chui, danas u Kozmodrumu, i Đurom Dobranićem na bubnjevima, Igorom Dorotićem na trubi, a tu su i Matej Milošev na violončelu i Dean Melki na violini.
Već su s Josipom Lisac i njezinim singlovima “Tebi putujem” i “Daleko”, čiji je tekst i dio glazbe potpisala Veverec, pokazali da mogu preusmjeriti i karijeru odavno poznate pjevačice, pa nije čudno da je album “I Glow” još slobodniji dokaz sličnih namjera na terenu gdje imaju potpunu kontrolu i slobodu. Vratimo li se na početak, ili na kraj prošle godine kad su Chui rasprodali klub Boogaloo, a na kraju im se pridružili i ostali članovi Mangroovea, bilo bi sjajno da ove godine možemo vidjeti sličnu priču uživo, u kojoj bi glavnu riječ vodila Je veux sa svim članovima spomenutih bendova. Spojivši clubbing patente od sedamdesetih do danas, “I Glow” očito puca na strano tržište i napravljen je po visokim standardima svjetske produkcije. Bez obzira na to slušate li Goldfrapp, Morcheebu, Florence and the Machine - koja bi komotno mogla potpisati pjesmu “Girlfriend” - Lizu Minnelli, na koju Željka Veverec i vizualno podsjeća, ili Annie Lennox, album “I Glow” doista sjaji u mraku i priuštit će vam ozbiljno zadovoljstvo. No, svi ovi detalji ukljopljeni su u protočan album koji ima veliki komercijalni potencijal za široku publiku, a usput i akreditive za stručnjake. Od uvodne i zaključne balade “First Song” i “Song to My Wounded Self”, između se nalazi ubrzana vožnja pjesama “Dance to Forget”, novi single “Lovable”, sve zajedno popunjeno brojnim detaljima poput klavijatura koje kao da su izašle iz psihodeličnih šezdesetih u “Beautiful”, sjajnih bubnjarskih dionica koje povezuju antikni jazz i suvremenu elektroniku. Album “I Glow” vrišti i iskače u mnogim elementima na način kako to mogu napraviti samo ozbiljno naslušani poznavatelji povijesti pop-glazbe.
No, s druge, komercijalnije strane, slušate li i gomilu najpopularnijih pop-pjevačica današnjice, čak i autotuning efekt vokala u naslovnoj pjesmi “I Glow” zvuči kao da je naslovna tema iz nekog filma o Jamesu Bondu, pjesme koju bi i Shirley Bassey prihvatila bez oklijevanja. Ta pomalo kabaretska naslovna pjesma još je jedna od onih u kojima možete vizualizirati Željku Veverec i bez popratnog videospota, jer ona jednostavno iskače iz zvučnika i zove vas na iščitavanje svih onih referenci koje imate u podsvijesti od sedamdeseteih do danas. Slično tomu, pjesma “Enough” može se kandidrati za jednu od najboljih pop-pjesama ove godine u svijetu, u kojoj dodatak gudača upotpunjuje sve one sjajne detalje svirke koju možete čuti na albumu. Stoga je i “I Glow” retrospektiva utjecaja s kojima smo rasli, uobličena u možda najbolji domaći pop-album godine. “My name iz Željka, Željka Veverec”, kao da poručuje pjevačica albumom koji zvuči kao “the best of” kompilacija soundtracka iz filmova o Jamesu Bondu.
Lovable mi je najdraža pjesma s albuma.