Naslovnica Showbiz Zvijezde

Dylan briljira s neobjavljenim snimkama najboljeg ljubavnog albuma koji je ikad snimljen

Ukupno 87 snimaka i šest sati glazbe, skupa s “klackanjem” gumba Dylanove jakne po akustičnoj gitari, što daje izravan uvid u “sobu” i snimanje pjesama za koje je i sam autor otkrio da su otkrile previše toga.
12. studenoga 2018. u 16:08 4 komentara 908 prikaza

Čini se da je sve o Bobu Dylanu odavno poznato, ali baš i nije. Nakon svih mogućih box setova povijesnog, neobjavljenog materijala iz sjajne edicije The Bootleg Series, ovih dana pojavio se 14. nastavak neusporedive Dylanove stvaralačke odiseje.

Bob Dylan GLAZBENA TURNEJA Dylanov trijumf u Mozartovu gradu

“More Blood, More Tracks”, naziv je šesterostrukog CD paketa (na tržištu je i skraćena verzija na jednom CD-u, ili dva LP-ja) koji se iscrpno bavi legendarnim Dylanovim albumom “Blood on the Tracks”, snimljenim u New Yorku 1974., a objavljenim na samom početku 1975. Čini se da su sve Dylanove faze rada u šezdesetim i sedamdesetim godinama prošlog stoljeća postale “legendarnima”, ali čvrsti diskografski dokazi upućuju na činjenicu da je zaista tako.

Pobjegao od medija

Podsjetimo se, barem ubrzano, nije mu bilo lako; nakon početnog angažmana na poziciji politički angažiranog folk-pjevača, Dylan se sredinom šezdesetih elektrificirao, “izdao” puriste i purističke folk-korijene, snimio neke od ključnih albuma dekade (“Highway 61 Revisited”, “Blonde on Blonde”) kojima je neslućeno unaprijedio mogućnosti rock-glazbe. Samo su se The Beatles značajem mogli uspoređivati s njim. S pratećim The Bandom održao je legendarnu “elektrificiranu” turneju 1966., zaradio povike “Judo” te nakon navodnog pada s motora idućih godina pobjegao od medija i svjetla pozornica.

Nakon snimanja (tada neobjavljenog) albuma “The Basement Tapes” 1967., prvi put publici se ukazao nastupom na britanskom festivalu Isle of Wight 1969., a sljedeći albumi “Nashville Skyline”, “Self Portrait” i “New Morning” bili su slika i prilika nekog drugačijeg Dylana, smirena oda “novom tradicionalizmu”, neo-folku i countryju, te nisu imali ništa zajedničkoga s provokativnim “starim” Dylanom. Tek 1974., nakon sedam godina izbivanja s pozornica, odlučio se za veliku, megauspješnu američku turneju s pratećim The Band nakon albuma “Planet Waves”.

No, u poznatoj maniri naglih i neočekivanih izmjena pozicije, Dylan se nakon toga osamio u newyorškim tonskim studijima diskografske kuće Columbia i snimio intimistički, otkrivalački akustični album “Blood on the Tracks”. Zapravo, izvorna ideja bila je da snimi album s akustičnom gitarom, basistom i Hammond klavijaturistom u pozadini, ali je, nakon što ga je dovršio, shvatio da je otkrio previše toga o sebi u nizu ljubavnih pjesama inspiriranih i odnosima s tadašnjom suprugom Sarom (na idućem albumu, “Desire” iz 1976., posvetit će joj pjesmu “Sara” ).

Beskompromisne materijale s drugim je pratećim sastavom u Minneapolisu iznova (pre)snimio, pet od deset pjesama koje su činile službeni album “Blood on the Tracks”, ali je legenda o izvornim snimkama nastavila kružiti planetom. Piratske verzije originalnog Dylanova album “Blood on the Tracks” godinama su kolale tržištem, knjige su napisane o vjerojatno najuvjerljivijem nizu ljubavnih pjesama koje su se pojavile u rock-glazbi, uključujući i prije neobjavljenu “Up To Me”. No, to je sve bilo za manji dio specijalizirane rock-publike i kritičara. Sada se s primjereno nazvanim box setom “Više krvi, više vrpci”, na šest diskova svima zainteresiranima otvara mogućnost prolaska izvornim Dylanovim snimkama, na izdanju u koje su uključene sve postojeće verzije poznatih pjesama, snimljene 1974.

HRVOJE HORVAT Kako je to bilo kad je Dylan prešao na kršćanstvo i krenuo u križarski rat

Šest sati glazbe

Ukupno 87 snimaka i šest sati glazbe, skupa s “klackanjem” gumba Dylanove jakne po akustičnoj gitari, što daje izravan uvid u “sobu” i snimanje pjesama za koje je i sam autor otkrio da su otkrile previše toga. Pa je izmijenio i ublažio većinu tekstova na objavljenom albumu, čije stihove sad možete proučavati u necenzuriranom izdanju. Dapače, uključena je i replika Dylanove bilježnice s rukom pisanim stihovima za album na 57 stranica, koja daje detaljan uvid u razvoj tekstova pjesama.

Stoga je nadasve uzbudljivo iskustvo slušati besprijekorne poetske iskaze u ogoljelim ispovijestima poput “Tangled Up in Blue”, “Simple Twist of Fate”, “You’re Big Girl Now”, “Idiot Wind”, “If You See Her, Say Hello”, “Shelter From the Storm” i ostalima, čiji ubojiti, precizni tekstovi mogu posramiti sve koji su sumnjali u ispravnost da se upravo Dylanu dodijeli Nobelova nagrada za književnost. Uključena luksuzna knjižica donosi popratni esej, spomenute Dylanove tekstove i neobjavljene fotografije, čineći “More Blood, More Tracks” sveobuhvatnim prikazom razdoblja.

Bob Dylan VOLI MOBY DICKA Bob Dylan optužen za plagiranje u govoru zahvale za Nobelovu nagradu

Rijetko kad se neki glazbenik ogolio do ove mjere, pogotovo zvijezda ovakvog formata kakva je bio Dylan. No, kao puno puta prije i poslije, to ga nije spriječilo da na vrpce u tonskom studiju “istoči” intimističke opservacije koje su ostale zabilježene kao ključni dijelovi povijesti rock-glazbe. Povijesti koja je, srećom, prepoznata i danas djeluje jednako fascinantno kao i tada. Ukratko, bolji album od ovoga teško ćete čuti, bez obzira na to što je od snimanja prošlo 45 godina.

OHR SAVJETNIK
Otkrijte imate li sivu mrenu
  • Sve je uzalud:

    ....kao muzicar vrlo dobar, a kao Nobelovac za knjizevnost......sramota....Bora Corba je bolji od njega....stihoklepac.

  • Avatar MilanZoranovic
    MilanZoranovic:

    Pjevač? P a ta lik samo reve kao magarac, da ne pričam o tome da nema sluha...tko to sluša nema pojma o glazbi..

  • Avatar Mi sami
    Mi sami:

    Horvat drži se ti bajage i kekina ovo je viša matematika za tebe dylan i glazba baš svašta