Otežavajuća okolnost srpskim političarima za pobjedu na listopadskim izborima u BiH je imaju li bilo kakve hrvatske korijene. Osobito ženama. Za sada je taj “grijeh” najžešće zamjeren premijerki RS-a Željki Cvijanović, koja je članica Dodikova SNSD-a i kandidatkinja za predsjednicu RS-a. Predsjednik Karadžićeva SDS-a Vukota Govedarica optužio ju je da joj je djed Pejo Marić bio ustaški satnik “koji je palio srpska sela oko Dervente, a ujak bojovnik HVO-a”. Naglasio je kako nije problem njezino hrvatsko, nego “ustaško podrijetlo”.
Inače, Željka Cvijanović rođena je u Tesliću, otac joj je Srbin, a majka Hrvatica. Lider SDS-a iskoristio je tu činjenicu za diskreditiranje političkih suparnika. Povezao je Željkinu “hrvatsku nacionalnost” s brojnim događajima koji su vezani uz ustaške obračune sa Srbima. Time je još više radikalizirao srpsku političku scenu, a na optužbama zaradio i poneki predizborni bod. Zapalio je društvene mreže, koje gore mržnjom. Govedarica, koji pati od nedostatka karizme i svojom političkom neprepoznatljivošću podsjeća na Bernardića u Hrvatskoj, napadom na ženu konačno je kao ratoborni muškarac postao prihvatljiv svojim biračima u Republici Srpskoj.
Nažalost, nacionalizmom, kakav je Govedaričin, najlakše se pridobiva narod. Vjerojatno je to naučio od svog ideologa Radovana Karadžića. A ako ne od njega, onda od nekog od drugih kadrova te stranke, posljedice čijeg djelovanja još se osjete u BiH i šire. Nitko ne razmišlja o posljedicama paljenja takvih nacionalističkih vatri. One možda počnu kao iskre, ali ako se rasplamsaju, pretvaraju se u požare koji uništavaju sve pred sobom. Nerijetko i one od kojih je iskra krenula.
U vremenu dok su još svježa sjećanja na srpsko-hrvatske sukobe i u Hrvatskoj i u BiH, takvim zapaljivim izjavama potpiruje se napetost. Pri tomu se, kao u spomenutom slučaju, ne preza ni od “istraga” po grobljima. Navodno su se “argumenti” za diskreditaciju Željke Cvijanović kao Hrvatice tražili na nadgrobnim spomenicima. Od mrtvih se traži da politički pokopaju svoje žive. I nije Govedarica, nažalost, usamljen primjer. Ni u brojenju krvnih zrnaca ni u potpaljivanju međunacionalnih vatri. I Aleksandar Vučić ponovno je provokacijama izazvao revolt Hrvata.
Podigao je srpsko-hrvatske tenzije iako je i sam često meta radikalnih krugova u svojoj zemlji koji ga optužuju za izdaju i pokušavaju diskreditirati ne birajući metode. Jednako tako i njegove najbliže suradnike, jer nisu samo premijerki RS-a prebrojavali hrvatska krvna zrnca. Sa sličnim prozivanjem suočila se i premijerka Srbije Ana Brnabić. I ona ima hrvatske korijene. Njezin djed Anton Hrvat je s Krka. Samo se ne zna je li, poput djeda Željke Cvijanović, imao veze s ustašama. Kakvog li apsurda – obje srpske premijerke su Hrvatice. Tako barem tvrde srpski radikali koji ih, valjda u nedostatku drugih argumenata, anatemiziraju hrvatskim podrijetlom. Prokleta prošlost!
Pogledajte video o oružju koje je imalo ključnu ulogu u oslobađanju Hrvatske:
Na hrvatskim portalima muslići i srbići ne posustaju u širenju mržnje prema Hrvatskoj i Hrvatima. Zlo dakle postoji i dela.