Katastrofe, nesreće, potresi, poplave, požari, kao i bolesna djeca, povremeno nas protresu i podsjete da smo pravi ljudi, od krvi i mesa, u konačnici dobri i puni suosjećanja, spremni odvojiti od usta za skupi lijek ili staviti glavu u torbu gaseći susjedovu kuću, a ne bezlična i razjedinjena glasačka mašinerija, lijenčine koje ne žele raditi, koji varaju državu, ne plaćaju poreze i zato ih valja oguliti, kako nas doživljavaju glavonje u skupim automobilima u kojima se vozikaju na naš račun.
Pokazao je to splitski požar.
Torcidaši, koji su u zadnje vrijeme postali sinonim za huliganstvo, u jednom su se danu prometnuli u heroje ulice.
Fascinirani Splićani još prepričavaju kako su se momci pojavili niotkud, disciplinirani poput vojske, zasukali rukave, otvarali hidrante, razvlačili crijeva, polijevali okoliš zgrada i dočekali vatrogasce.
O torcidašima se govori najviše, ali skočili su i svi ostali – pripadnici 4. gardijske, ljudi iz svih gradskih kotareva cijele su noći probdjeli polijevajući istočne granice Splita u kojem nitko nije mirno spavao. Na Facebooku je odmah otvorena grupa na kojoj su ljudi nudili krevete u svojim stanovima ugroženim sugrađanima. Iz Crvenog križa su uputili apel ljudima da prestanu donositi pitku vodu i hranu jer je ima dovoljno.
Pokazali su se i kuhari splitskih hotela. Okupili su se i organizirali pa su vatrogasci jeli kvalitetne i ukusne obroke. Požar koji se došuljao do Splita ogolio je nemoć institucija koje ovakvu situaciju, očito, nisu predvidjele niti su za nju bili spremne. Volonteri prepušteni instinktu, samopomoć i samoorganizacija ljudi u gradu popunila je rupe sustava.
Nakon izbjegnute katastrofe, ljudi se pitaju što je to uopće Civilna zaštita jer civile nisu niti štitili niti zaštitili. Nije bilo kriznog upravljanja situacijom, nitko se nije sjetio otvoriti krizni informativni centar, ljudima pružiti točne i provjerene informacije o požaru koji je zahvatio rubne dijelove grada kao i upute kako se ponašati s obzirnom na to da je gorio deponij Karepovac i prijetila je ekološka katastrofa. Naredba koju su torcidaši dobili jest da dođu u dugim hlačama i rukavima, a dali su je sami sebi jer ih nitko drugi nije uputio, a kamoli opremio. Porazno zvuči izjava gradskog pročelnika Službe za mjesnu samoupravu, zaštitu i spašavanje kojega nije bilo sram reći da građane nitko nije organizirao. Kaže, išli su na vlastitu odgovornost, a da su ih službeno poslali neopremljene u vatru, onda bi za njih bili i odgovorni. Služba koja u svom nazivu ima i zaštitu i spašavanje, prepustila je civilima u japankama obranu grada od požara, pere ruke od odgovornosti i ovog mjeseca će primiti plaću.
Nadajmo se da će gradonačelnik Andro Krstulović Opara, koji je tek stupio na dužnost i na pravom požarištu doživio “vatreno krštenje”, nakon što je u noći kataklizme kritizirao nespremnost institucija, dovesti u red one za koje je on odgovoran i bolje se pripremiti za neke buduće opasnosti.
Danima slušajući i čitajući ove slikovite natpise pune ekskluzive stječe se dojam da vatrogasaca tamo nije ni bilo.Bez obzira tko pisao te tekstove trebao bi paziti ipak na realnost.