U doba dikature proletarijata ljudi su se dijelili na radnike, seljake i poštenu inteligenciju. Nepoštena se inteligencija - a to su uglavnom bili intelektualci odgojeni prije revolucije i razna sumnjiva intelektualna lica koja su se usuđivala ne biti u svemu suglasna s naprednim snagama - uopće nije brojila u ljude. Čak se izbjegavalo svako njezino izravno imenovanje, pa u upotrebi nije bio ni termin nepoštena inteligencija: ona je naprosto bila - ništa. A kad se to ništa ponekad ipak moralo uzeti u obzir, tretirano je kao svojevrsna prolazna probavna smetnja socijalističkog organizma.

Ta strašna podjela na ljude i ne-ljude, na NAŠE, koji misle kao mi i koji su stoga pošteni i napredni, i na NJIHOVE, koji ne misle kao mi i koji su zbog toga obični pokvarenjaci i mračnjaci, preživjela je sve mijene druge polovice dvadesetog stoljeća. I naveliko se prakticira danas i ovdje. Jedan koji je, kako se sam hvali, sklopio ugovor s vragom, tako je razvrstao mlade poklonike zabavne glazbe na klince internacionalce koji hrle na koncert Rolling Stonesa u Beograd i na festival Exit u Novi Sad i na retardirane klince nacionaliste koji su se usudili otići na Thompsonov zagrebački koncert. Prvi su mu bliski i dragi, jer bježe od Thompsona i idu u Beograd, a drugi su mu daleki i mrski, jer bježe od Beograda i idu na Thompsona.

Prvima je spreman sve oprostiti, a drugima sve zamjeriti. Prvi, oni koji od Thompsona bježe u Beograd, imaju pravo na slobodno izražavanje osjećaja i stajališta, a drugi, oni koji od Beograda bježe na koncert omiljenog hrvatskog pjevača, nemaju pravo ni na što. U prvima on vidi krasne potomke poštene jugoslavenske inteligencije iz Titovih vremena, a u drugima opasno sjeme nekadašnjih deklasiranih sumnjivaca. Prvi žive u sadašnjosti i budućnosti, a drugi su, kao američki Amiši, zaostali u prošlosti.

Ukratko, prvi su klinci-ljudi, a drugi su klinci-monstrumi.

Iza davne podjele na poštenu i nepoštenu inteligenciju stajala je diktatura proletarijata, iza ove današnje podjele na klince koji hrle u Beograd na Stonese i klince koji hrle u Maksimir na Thompsona stoji jedna mnogo gora diktatura, a to je diktatura plitke pameti, duboke ograničenosti, slabog karaktera i jake nesnošljivosti prema svemu što je drugačije. Otkud, naime, ideja da su klinci koji vole Stonese i klinci koji vole Thompsona različiti, podijeljeni i suprotstavljeni klinci? Otkud ideja da je voljeti Stonese nešto napredno, a voljeti Thompsona nazadno? Otkud ideja da isti klinci ne mogu ići i na jedan i na drugi (i na treći) koncert? Otkud danas ideja o poštenim i nepoštenim klincima?

Otkud? Iz glupog straha od slobode za sve, a ne samo za nas i naše. I iz još gluplje žudnje za vremenima kad je bilo propisano koga se mora voljeti a koga mrziti.

KAOS NAKON NEVREMENA

FOTO Potresni prizori s Mirogoja: Stabla padala po grobovima, razbijeni spomenici na sve strane

U SPLITU

FOTO Zvjezdani spektakl! Evo tko je sve prošetao crvenim tepihom na dodjeli nagrade Porin

5

APOKALIPTIČNO JUTRO

FOTO Izvanredno stanje u Zagrebu: Ovo je 200 fotografija kaosa

Konačno rješenje

Pronašli smo odgovor na vječno kućansko pitanje

Geopolitički alarm

Borba za litijem, kobaltom i rijetkim metalima vodi Europu u opasnu zonu

Najveći nosač zrakoplova na svijetu u velikim problemima, ‘spas’ traži u hrvatskoj luci