Generacije klinaca u Hrvatskoj, ali i drugim zemljama na Balkanu, odrastale su uz popularnu pjesmicu 'Jeste li vidjeli moga sinka Janka'? No, pritom se vjerojatno malo tko zapitao tko je taj Janko za kojim kroz stihove traga zabrinuta majka. Mnogi će se iznenaditi kada čuju da je riječ o Jánosu Hunyadiju, kod nas poznatijem i kao Janko Sibinjanin, koji slovi za jednog od najslavnijih europskih vojskovođa 15. stoljeća. On je ovih dana ponovno u središtu pozornosti, jer HRT upravo emitira povijesnu seriju Hunyadi – Uspon na vlast, raskošnu ekranizaciju njegova života koja u 11 epizoda prati put od djetinjstva do velikog trijumfa kod Beograda 1456. Serija je izazvala velik interes publike, a, Hunyadi je ponovno postao ime o kojem se govori i izvan povijesnih knjiga.
Tko je zapravo bio čovjek kojeg hrvatska i južnoslavenska predaja pamti kao Janka Sibinjanina? Riječ je o ugarskom vojskovođi i regentu Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva od 1446. do 1453. te jednom od najvažnijih zapovjednika u borbama protiv Osmanlija u 15. stoljeću. Rođen je oko 1407., a umro 1456. nakon života obilježenog ratovima, političkim krizama i pokušajima da zaustavi osmansko napredovanje prema srcu Europe.
Zanimljivo je da je još za života, a osobito nakon smrti, Hunyadijevo podrijetlo bilo obavijeno pričama i glasinama. Njegov nagli uspon bio je toliko izniman da su se pojavile priče kako nije riječ o čovjeku skromnijeg podrijetla nego o navodnom izvanbračnom sinu kralja Žigmunda Luksemburškog. To nikada nije dokazano i povjesničari takve tvrdnje uglavnom promatraju kao dio kasnije legende, no sama činjenica da su takve priče uopće nastale govori koliko je suvremenicima njegov put prema vrhu djelovao gotovo nestvarno.
Ništa manje zanimljiva nije ni simbolika njegove obitelji. Uz Hunyadije se veže legenda o gavranu sa zlatnim prstenom u kljunu, motivu koji je završio i na obiteljskom grbu. Kasnija predaja govorila je da je mladi Hunyadi strijelom ubio gavrana koji je ukrao dragocjeni prsten pa je ta slika postala znakom njegove kuće. Nema povijesnih dokaza da se to zaista dogodilo, ali gavran je ostao trajni simbol dinastije, a upravo iz latinske riječi corvus potječe i slavno ime njegova sina Matijaša Korvina.
Hunyadijeva povijesna važnost, međutim, nije nastala iz legende nego iz stvarnih vojnih uspjeha. U doba kada je osmanska sila nezaustavljivo jačala, a pad Carigrada 1453. uzdrmao kršćansku Europu, upravo je on postao jedan od ključnih ljudi obrane Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva. Organizirao je vojsku, vodio pohode i pokušavao zadržati granicu ondje gdje se odlučivalo o sudbini čitave regije. Zbog toga se kasnije često govorilo da nije branio samo jednu državu nego cijeli kršćanski Zapad.
Vrhunac njegova života bila je obrana Beograda 1456. godine. Nakon pada Carigrada osmanski sultan Mehmed II. Osvajač krenuo je na Beograd, jednu od ključnih utvrda na Dunavu, a Hunyadi je uspio razbiti opsadu i izvojevati pobjedu koja je odjeknula cijelom Europom. No, u toj velikoj priči krije se i jedna od najdramatičnijih životnih ironija: nije poginuo na bojištu nego je nekoliko dana nakon velike pobjede umro od kuge. Drugim riječima, preživio je sudar s jednom od najvećih vojnih sila svoga vremena, a pokosila ga je bolest u pobjedničkom logoru.
Uz tu se pobjedu veže i detalj koji mnogi i danas čuju, a da nisu svjesni njegova podrijetla. Papa Kalist III. 1456. naredio je da crkvena zvona zvone u podne kako bi vjernike podsjetila na molitvu za branitelje Beograda. Ta je praksa poslije ostala trajno povezana upravo s Hunyadijevom pobjedom pa se može reći da uspomena na Janka Sibinjanina i njegove hrabre suborce već stoljećima odzvanja Europom doslovno svaki dan.
Hunyadijeva ostavština nastavila je živjeti i kroz njegova sina Matijaša Korvina, koji je postao ugarsko-hrvatski kralj i jedna od najvažnijih figura srednjoeuropske povijesti. Povjesničari ga opisuju kao vladara koji je pokušao obnoviti ugarsku državu nakon desetljeća feudalnog rasula, proveo je niz reformi i ostao upamćen kao snažan vladar i renesansni mecena.
U hrvatskoj književnosti odjek toga doba posebno je snažan kroz djelo Marije Jurić Zagorke. U svojoj Gordani ona je razdoblje oko Matijaša Korvina i njegov naslijeđeni povijesni svijet pretočila u veliku romansiranu sliku dvora, vlasti, borbi i ljudskih sudbina. Njezin prikaz toga svijeta je, složit će se oni koji su pročitali Gordanu, u najmanju ruku jednako zanimljiv, a možda čak i zanimljiviji od serije o Hunyadiju starijem koja je ovih dana mnoge Hrvate prikovala uz male ekrane.
Otvori KEKS Pay
Hrvati vole se diviti tudjincu, a ministarstvo voli fiancirati te buckurise filmo od srbije pa do hrvatske sa okusom bizanta...nema Zrinskoga i Frankopana, nema ni bitka hrvatskih plemica na Krbavskom polju. A da ne govorimo o sjajnim piscima i umjetnicima i inovatorima....najmlsdja kcer Zrinskoga vrsni diplom i sa rimom i sa osmanskim carstvom, medjutim hrvatima je drsza Mara Brankovic...sultanova prileznica, za Srbe zvijezda i opet mit..kao yve od bitke na Kodovj preko yvetacaci kralja Lazara itd...mi smo dobili film i da bi bili sretni onoj koji nije nista rekao....pa barem da budu svi posteni, pa ajmo naoraviti vrhunski film..HRVATSKA SUTNJA, nemojte zaboraviti Brunu Busica i nasega Zvonku, i sve druge...toliko o hrvatskim filmovima i onima koji djele sakom i kapom i prave id nas budale oa smo sretni sto gledamo Janka a be Zrinskoga