U želji za pozornosti, uzbuđenjem ili dokazivanjem pred drugima, ljudi se sve češće uključuju u razne izazove, no neki od njih prelaze granice uobičajenog. Pojedini izazovi koje viđamo na internetu ili društvenim mrežama nisu samo bizarni, već mogu biti i ozbiljno opasni po zdravlje i sigurnost. Iako mnogi na njih gledaju kao na bezazlenu zabavu, posljedice ponekad mogu biti itekako stvarne.
Tako je jedan muškarac, koji je ostao budan čak 264 sata, detaljno opisao zastrašujuće posljedice koje je takav pothvat ostavio na njegovo tijelo i um, piše Daily Mail. Randy Gardner, tada 17-godišnjak, sklopio je 1963. godine dogovor s dvojicom prijatelja, Bruceom McAllisterom i Joeom Marcianom Jr.-om, da ostane budan što je dulje moguće, da bi osvojili prvo mjesto na lokalnom godišnjem znanstvenom sajmu u području San Diega.
Tinejdžeri su si postavili cilj ostati budni 260 sati, što je nešto manje od 11 dana, da bi oborili svjetski rekord, ali i otkrili kakav će učinak takav eksperiment imati na ljudski mozak. No, u roku od samo nekoliko dana, pothvat je počeo davati neke zabrinjavajuće rezultate. Pothvat je bio toliko opasan da ga Guinnessova knjiga rekorda više ne želi ni bilježiti.
"Godinama sam samo hibernirao. Ne znam ni sam zašto sam pristao govoriti o tome", rekao je Gardner, danas 78-godišnjak, u videu objavljenom na YouTube kanalu Guinnessove knjige rekorda. Sve se zbilo nedugo nakon Božića 1963. godine, a nakon što su prijatelji bacili novčić, odlučeno je da će upravo Gardner biti pokusni kunić.
Nakon 72 sata bez sna, Gardner je imao problema s koncentracijom te je doživio gubitak kratkotrajnog pamćenja, kao i napade neraspoloženja, paranoje i halucinacija. "Negdje oko četvrtog ili petog dana pomislio sam: 'Ma, daj, stvarno? Ovo je teško'. Do tada su vijest prenijeli novine i agencije i bilo je prekasno da odustanem. Bio sam zaglavljen u tome pa sam pomislio: 'Idemo to učiniti'", ispričao je 78-godišnjak.
U međuvremenu, istraživač spavanja na Sveučilištu Stanford, William Dement, pročitao je o eksperimentu u vijestima i odlučio se pridružiti dečkima posljednja tri dana. Kasnije nazvan ocem znanosti o snu, dr. Dement proučavao je fizičko i mentalno stanje Gardnera, pažljivo bilježeći sve promjene u njegovom zdravlju. Vozio je 17-godišnjeg dečka lišenog sna u kabrioletu s uključenim radio na najjače te ga je izazivao na fliper.
Gardner je zapravo uspio pobijediti u partiji unatoč tome što tada već deset dana nije spavao. "Radili smo sve. Šetali smo plažama u svako doba. Posjetili smo okružni zatvor u tri ujutro. Što god želite, napravili smo", rekao je Gardner. Njegovi jedini stimulansi tijekom izazova bili su Coca-Cola, glasna glazba i topli i hladni tuševi.
Njegovi prijatelji, McCallister i Marciano, također su svakih šest sati provodili skup od 20 testova da bi procijenili njegovo mentalno stanje. Do kraja eksperimenta, Gardner je imao gubitak pamćenja, nerazgovijetan je govorio te je halucinirao, a imao je problema i koordinacijom. S 11 dana i 25 minuta bez sna, uspio je oboriti prethodni rekord od 260 sati budnosti koji je 1959. postavio DJ Tom Rounds iz Honolulua.
Nakon toga, spavao je 14 sati i 45 minuta u Mornaričkoj bolnici u San Diegu, pod nadzorom dr. Dementa i njegovog tima, koji su pratili njegove moždane valove, otkucaje srca, temperaturu, mišićnu aktivnost i krvni tlak. Unatoč zapanjujućem vremenu provedenom bez sna, tinejdžer je proglašen zdravim te se brzo vratio normalnom rasporedu spavanja.
Rekord je od tada više puta rušen sve do 1997. godine kada je Guinnessova knjiga rekorda prestala prihvaćati nove pokušaje iz sigurnosnih razloga. Tada je rekord držao Robert McDonald koji je budan proveo 18 dana i 21 sat (453 sata i 40 minuta). Godinama nakon eksperimenta, Gardner je rekao da desetljećima pati od nepodnošljive nesanice za koju krivi svoj dugotrajni period bez sna u tinejdžerskim danima.
Loš san povezan je s nizom zdravstvenih problema, uključujući rak, moždani udar i neplodnost. Stručnjaci već dugo objašnjavaju da buđenje tijekom noći ne znači nužno da imate nesanicu. Ipak, nedostatak sna uzima svoj danak, od razdražljivosti i smanjene koncentracije u kratkom roku do povećanog rizika od pretilosti, srčanih bolesti i dijabetesa.
to nije zdravo