Trenutak kad je roditeljima morala priopćiti vijest opisala je kao "najteži telefonski poziv koji je ikad morala obaviti", no oni su je podržavali na sve moguće načine u mjesecima koji su uslijedili. Unatoč teškim odlukama koje je donosila suočavajući se s rakom u tako mladoj dobi, Chloe iz Aberdeena u Škotskoj hrabro priznaje: "Gotovo svatko prođe kroz teške stvari u životu. Ja sam svoje prošla mlada. Takav je život."
U razgovoru za LADbible, Chloe je otkrila da su joj liječnici neprestano govorili kako su njezini simptomi znak upale krajnika i da se ne treba brinuti. "Uvijek sam imala problema s grlom, poput natečenih žlijezda, i to više puta godišnje", objašnjava Chloe, dodajući da je to imala "svaka dva do tri mjeseca" dok je odrastala. Prisjećajući se onoga što su joj liječnici isprva govorili, kaže: "Kad su mi to rekli, naravno da mi se nije upalio nikakav alarm, činilo se kao da je to isti problem. Ali onda se pojavila velika kvržica na mom vratu i pomislila sam: 'Oh, ovo nikad prije nisam imala', ali rekli su da bi mogla biti lateralna, odnosno na jednoj strani grla."
@chloereid89 ♬ anchor - luisa
"Kad si mlad, vjeruješ svemu što ti liječnik kaže, nećeš im proturječiti. Ali što je više vremena prolazilo, sve sam više mislila: 'Pa, možda ipak nije to'", priča ona. Chloe je ignorirala problem, no kvržica je ostala prisutna oko četiri do pet mjeseci prije nego što je dobila dijagnozu. Priznaje da su je ljudi na poslu poticali da razmisli o nečem ozbiljnijem: "Kad su to rekli, mislim da sam u glavi znala da bi to potencijalno mogao biti rak, ali kad ti to konačno izgovore i kad shvatiš, pomisliš: 'Ovo je stvarno, ovo je ozbiljno', tako da je to bio priličan šok." Objasnila je kako su se do trenutka dijagnoze pojavili i novi tumori na ključnoj kosti i ispod pazuha.
Govoreći više o trenutku kad joj je priopćena dijagnoza, Chloe je podijelila: "U trenutku kad sam dobila dijagnozu osjetila sam kao da mi je pao teret s leđa, jer sam nakon mjeseci čekanja na rezultate testova samo željela znati što se događa. Bilo je to užasno iskustvo, čekanje na dijagnozu bilo je najteži dio, jer zamišljaš najgore, a za mene je, nažalost, to i bilo najgore." Priznala je i koliko je to utjecalo na njezine roditelje. "Znam koliko im je slomilo srce vidjeti svoje dijete kako prolazi kroz ovu užasnu bolest. Uvijek su mi željeli pomoći na bilo koji način, ali u tom trenutku ne možete učiniti mnogo da biste oduzeli bol kroz koju sam prolazila."
Odluka koja joj je spasila budućnost
Budući da je radila u bolnici, Chloe je znala što slijedi čim je upućena na pregled zbog sumnje na rak te je poduzela mjere opreza za svaki slučaj, a jedna od njih bila je zamrzavanje jajnih stanica. "Znala sam za probleme s neplodnošću s kojima se ljudi susreću kad je riječ o liječenju raka, pogotovo kod eksperimentalnih terapija koje razvijaju onkološka istraživanja, jer ne postoje pravi dugoročni podaci", rekla je. Iako ju je liječnik pokušao uvjeriti da su šanse da postane neplodna "stvarno male", Chloe nije htjela riskirati jer nije bilo "jamstava".
"Tek kad sam sjela u stolicu u sobi kako bih primila kemoterapiju, počela sam jecati, shvativši da je sve to stvarnost." Chloe je prolazila kroz kemoterapiju pet mjeseci, što je uključivalo ukupno osam ciklusa. "Misli koje sam imala tijekom liječenja bile su grozne, imala sam samo ono što sam vidjela na televiziji kao referencu za ono što će mi se dogoditi tijekom kemoterapije, poput gubitka kose, debljanja, slabosti, potpunog gubitka sebe", objasnila je. "Ali morala sam to učiniti da bih ozdravila jer nije bilo druge opcije, morala sam se boriti."
Ostale nuspojave liječenja uzrokovale su joj opadanje kose, do te mjere da ju je morala obrijati, dok su steroidi uzrokovali debljanje. "Neko vrijeme sam se osjećala kao da sam izgubila sebe tijekom raka", prisjeća se. Chloe je zahvalna i svojim roditeljima jer, iako se liječila preko javnog zdravstva i tretmani su bili besplatni, oni su se brinuli o njoj u "životnom smislu". Rečeno joj je da se ne smije voziti javnim prijevozom, što je značilo da su je roditelji vozili posvuda, a zbog bolnice kao "okruženja s visokim rizikom od infekcija", nije mogla ni raditi. "Godinu dana nisam imala primanja. U to sam vrijeme imala stan, pa sam morala plaćati stanarinu i sve ostalo, a jedina opcija bila mi je obratiti se mami i tati. Sretna sam što sam u poziciji da su me mogli financijski podržati", kaže Chloe.
Sada je u remisiji i poručuje drugima koji se bore s rakom: "Rekla bih da osoba koja prođe kroz sve to nije ista osoba na kraju. To je prava oluja koju morate sami prebroditi, nitko to ne može sam, prihvatite pomoć koja vam se nudi i samo ustrajte jer postaje lakše." Sličnu poruku ima i Amy Hirst, voditeljica zdravstvenih informacija u Cancer Research UK. "Većina slučajeva raka javlja se kod osoba starijih od 50 godina, ali rak može pogoditi svakoga. Možda je primamljivo neobične promjene pripisati nečem manjem ili drugom zdravstvenom stanju. Ali ako primijetite nešto što nije normalno za vas ili ne prolazi, najvažnije što možete učiniti jest slušati svoje tijelo i razgovarati s liječnikom. Čak i ako ste već bili kod njih, ako se vaši simptomi nastave ili pogoršaju, vaš će liječnik htjeti to čuti. U većini slučajeva to neće biti rak, ali ako jest, rano otkrivanje može napraviti veliku razliku."
Ovo su najčešći simptomi raka koje ne smijete ignorirati
Otvori KEKS Pay
