Proljeće je prekrasno godišnje doba, no mnogima je to početak neugodnog razdoblja koje im narušava kvalitetu života. Među ostalim, mnoge biljne vrste počinju s cvatnjom i u zraku se pojavljuje velika količina peludi koja je čest alergen. Ljekovito bilje i pripravci na bazi ljekovitog bilja kao što su čajevi, tinkture, sokovi i kupke posebno su važni za održavanje zdravlja, ojačavanje imuniteta i detoksikaciju, koji nam pomažu u borbi protiv alergija. U ovom članku obrađeno je svega nekoliko biljnih vrsta čiji se pripravci najčešće koriste. Pri njihovoj primjeni treba biti strpljiv jer je djelovanje aktivnih ljekovitih sastavnica biljke sporo i rezultati liječenja dolaze kasnije. Važna je ustrajnost u primjeni, no prije upotrebe ljekovitih biljnih vrsta i pripravaka na njihovoj bazi uvijek se savjetujte sa stručnim savjetnicima, tj. fitoterapeutima i svojim liječnikom.
KAMILICA (Matricaria chamomilla L.)
Pisani tragovi o upotrebi kamilice datiraju u 1550. g. pr. Kr., a kemijska analiza mumije faraona Ramzesa II. (1100. g. pr. Kr.) potvrdila je da je jedna od sastavnica ulja za balzamiranje bilo i eterično ulje kamilice. Ulje joj je plave boje zbog kamazulena, a nalazi se u cvjetovima skupljenima u glavicu. Kamilica je toliko popularna i raširena da je postala sinonim za čaj, tj. infuz koji se može koristiti oralno i lokalno. Oralno se koristi kod nesanice, bolesti probavnog trakta i žučnih putova; ublažava grčeve, upale i nadutost. Ima umirujuće djelovanje i koristi se i za ispiranje rana i očiju (konjunktivitis) te se smatra hipoalergenom. U ljekovite se svrhe osim cvjetnih glavica koriste pulvis i eterično ulje. Može se koristiti i u obliku tinktura, ekstrakata, standardiziranih ljekovitih preparata te kozmetičkih preparata. Kamilica samoniklo raste na livadama, obroncima i poljima, ali ima i ekonomsku vrijednost s obzirom na to da je najpoznatija ljekovita biljka. Kod nas se najviše uzgaja u Podravini i Slavoniji. INHALACIJA: puna velika žlica cvijeta kamilice prelije se litrom kipuće vode te se para udiše ispod ručnika Savjet: za ublažavanje alergija može se koristiti eterično ulje kamilice; jednostavno se nakapa nekoliko kapi u kupku ili difuzer.
NEVEN (Calendula officinalis L.)
Neven je biljna vrsta koja je od davnina cijenjena zbog ljekovitih svojstava, ali i zbog svoje ljepote. U narodnoj se medicini koriste cvjetovi, stabljike i listovi. Najviše se koriste cvjetovi koji se s biljaka skupljaju tijekom ljeta. Jedna do dvije šalice čaja (vrhom punu čajnu žličicu cvijeta preliti s 1/4 litre kipuće vode, ostaviti da kratko odstoji, procijediti i popiti) dnevno pročišćuje organizam, poboljšava cirkulaciju i pospješuje zacjeljivanje rana; ima antioksidativno i antimikrobno djelovanje te potiče rad imunološkog sustava. Kad je riječ o masti od nevena, dvije pune šake cvijeta nevena sitno se narežu i umiješaju u 500 g kvalitetne, otopljene svinjske masti. Sve se pokrije i ostavi da stoji jedan dan. Sljedeći dan sve se malo zagrije i procijedi kroz krpu u pripremljene, čiste posude. Svinjska se mast može zamijeniti kokosovim uljem. Pomaže kod problema s venama, otvorenih čireva na venama, fistula, ozeblina i rana od opeklina. Osim u narodnoj medicini i kozmetici, neven se koristi i u prehrambenoj industriji kao prirodna boja. Svježi cvjetovi mogu se koristiti kao začin za salate, juhe i jela od jaja. TINKTURA: punu šaku cvjetova ostaviti u 1 litri kvalitetne rakije ili 70% alkohola 30 dana na suncu ili na toplome mjestu. Povremeno promućkati, procijediti i uzimati tri puta na dan po 20 kapi, s malo vode ili čaja. SVJEŽI SOK: listovi, stabljike i cvjetovi operu se i još vlažni izmiksaju u sokovniku. Sok je jak pa se preporučuje ublažiti ga sokom od mrkve ili jabuke.
BIJELA IMELA (Viscum album L.)
Imela je zimzeleni poluparazit koji naseljava otprilike 50 različitih vrsta domaćina, a najčešće vrbu, topolu, jabuku, krušku i lipu. Kemijski sastav određen joj je vrstom biljke domaćina, vremenom berbe, načinom rukovanja i sušenjem. U narodnoj se medicini koristi protiv kroničnih grčeva i napadaja histerije, za opuštanje živčanog sustava, zaustavljanje krvarenja te ublažavanje glavobolje. U ljekovite svrhe koristi se herba bijele imele, koja ima karakterističan miris i gorak, kiselkasti okus. Kada se biljka koristi za unutarnju upotrebu, bobe se odvajaju, a za vanjsku upotrebu mogu se brati i bobe. Berba se obavlja tijekom mirovanja vegetacije, za sunčanih dana, kada je suho i nema rose. Bijela imela ima široku primjenu, a može se koristiti sama ili u kombinaciji s drugim biljem. Koristi se u obliku čaja, ekstrakata, praška, može se stavljati u mlijeko, hranu, vino, a također se koristi u obliku injekcija. ČAJ: od imele se priprema tzv. hladni čaj; lišće se moči u hladnoj vodi 6 do 8 sati, nakon čega se čaj ocijedi i pije nezaslađen. Savjet: čaj imele preporučuje se pripremati u biljnoj mješavini, pri čemu udio imele u mješavini ne smije prelaziti 30%. Može se miješati s maslinom, petoprstom, rutvicom, glogom, preslicom, rusomačom, brezom, trostotom, božurom, narančom i stolisnikom.
PRESLICA (Equisetum arvense L.)
Preslica je biljka koja spada u živuće fosile, fosilni je materijal pronađen iz razdoblja karbona (prije oko 300 milijuna godina), a o njezinoj ljekovitosti pisao je još Plinije. Preslica je višegodišnja zeljasta biljka koja se smatra korovom, invazivna je i može se brzo proširiti. U ljekovite se svrhe koristi cijeli nadzemni dio, a stoljetna tradicija upotrebe bilježi njezina mnoga ljekovita svojstva. Ljekovita svojstva proizlaze iz kemijskog sastava u kojem su visokovrijedni silicijevi spojevi, mangan, kalcij, željezo, flavonoidi, fitosteroli, glikozidi i fenolne kiseline. Jedno je od najboljih sredstava za liječenje bolesti pluća, a pospješuje i stvaranje crvenih krvnih tjelešaca. Izvrsna je u liječenju čira na želucu, fistula na debelom crijevu i drugih oblika čireva te u liječenju bolesti mokraćnih organa (diuretik). Koristi se i za pospješivanje rasta kose, a koristila se i kao sredstvo za pranje posuđa, poliranje i pjeskarenje. ČAJ: žličicu biljke kuhati pet minuta u 2,5 dl vode, procijediti i piti u gutljajima; dvije šalice na dan. Savjet: čaj od preslice preporučuje se koristiti dva puta dnevno za diuretsko djelovanje, čišćenje organizma i smanjenje upalnih procesa u tijelu. Veća se količina ne preporučuje zbog snažnog diuretskog djelovanja.
KOPRIVA (Urtica dioica L.)
Kopriva je vrlo rasprostranjena biljna vrsta, raste posvuda; oko kuća, pokraj putova, po njivama, livadama i riječnim dolinama. Kao hrana i lijek koristi se tisućama godina, poznato je da su je koristili i stari Egipćani, Grci i Rimljani. U ljekovite se svrhe koristi lišće i korijen, a opće je poznato da pomaže kod anemije, odnosno da sudjeluje u čišćenju, ali ujedno i u tvorbi krvi. Kopriva sprečava stvaranje bubrežnog i mokraćnog pijeska, snižava šećer u krvi, pomaže kod niskog krvnog tlaka, ekcema, pospješuje probavu, smanjuje osjetljivost na prehlade i alergije, pomaže kod izlučivanja mokraće te pomaže kod niza drugih oboljenja. Djeluje kao diuretik, homeostatik i antireumatik te protiv proljeva. Izuzetno je dobra za obnovu kose; kao voda za pranje kose u kojoj se prokuha svježi list i/ili korijen koprive (4-5 punih šaka svježe ili suhe koprive staviti u pet litara hladne vode te lagano zagrijavati do vrenja. Ostaviti da odstoji pet minuta te koristiti za pranje ili ispiranje kose) te kao tinktura od korijena koprive za masažu vlasišta. TINKTURA: nasjeckani svježi ili suhi list koprive staviti u staklenku te do vrha staklenke naliti rakiju i promiješati (ako je list svježi, staviti ga do 3/4 staklenke, a suhog do pola staklenke). Držati na hladnom i tamnom mjestu te svakih nekoliko dana promiješati. Ostaviti tako od 15 pa do 40 dana, ovisno o željenoj jačini tinkture. Nakon toga procijediti i preliti u tamnu bočicu. Petnaest do 20 kapi tinkture nakapa se u 1 dl vode i pije tri puta dnevno, a u slučaju problema s opadanjem kose, nekoliko puta tjedno nekoliko kapi tinkture umasira se u vlasište i nakon nekoliko minuta ispere.
ŠIPAK (Rosa canina L.)
Jedan od najpoznatijih ljekovitih plodova je šipak (plod divlje ruže). Njegova su ljekovita svojstva poznavali još u 1. stoljeću prije Krista, u starom Rimu. U našim krajevima raste samoniklo po živicama, uz rubove šuma i u šikarama. Izrazito je cijenjen zbog visokog sadržaja vitamina C u plodovima, a pripisuju mu se mnoga ljekovita svojstva. Osim za podizanje imuniteta i zaštitu od prehlada, šipak pomaže kod umora, anemije te kod problema organa za probavu i urinarnog trakta. Žlicu usitnjenog i osušenog ploda šipka preliti s 2 dl kipuće vode, poklopiti i ostaviti da odstoji 15 min. Procijediti i zasladiti medom prema želji. Piti svježe pripremljen čaj tri puta na dan prije jela) je najpoznatiji, no šipak se upotrebljava i za pripremu džemova, želea, marmelada, sirupa, juha te bezalkoholnih i alkoholnih pića. Osim plodova, za čaj se mogu koristiti i mladi listovi i latice koji su jestivi te pupoljci od kojih se najčešće radi ekstrakt. NAPITAK ZA IMUNITET: tri žlice osušenog i usitnjenog ploda šipka preliti s 0,5 l hladne vode i ostaviti da odstoji tri dana. Zatim prokuhati (kuhati pola sata), ostaviti da se ohladi i pomiješati s istom količinom mlijeka. Zasladiti žlicom meda i piti prije spavanja.
KORIJANDAR (Coriandrum sativum L.)
Korijandar spada u jednu od najstarijih ljekovitih, začinskih i medonosnih vrsta, uzgajao se u Grčkoj već 2000 g. pr. Kr. za manufakture parfema. Najstariji arheološki ostaci datiraju oko 6000. godine prije Krista u Izraelu, a od davnina se koristio u dva oblika: plodovi kao začin i herba zbog mirisa lišća. Glavna sastavnica eteričnog ulja (nalazi se u plodovima) mu je linalol, stoga se upotrebljava u parfumeriji, kozmetici i industriji sapuna. Upotrebljava se u industriji likera, peciva i pri izradi suhomesnatih proizvoda, a dio je lijekova za liječenje probavnih organa (stomahik, karminativ). Eterično ulje ima antimikrobno, spazmolitičko i blago iritirajuće djelovanje. Često se primjenjuje u medicini za prikrivanje neugodnih okusa i mirisa lijekova. Najveće se količine korijandra uzgajaju za proizvodnju eteričnog ulja za potrebe prehrambene i kozmetičke industrije. Ne smiju se brati zeleni plodovi jer imaju vrlo neugodan miris (na stjenice), koji se tijekom destilacije prenosi i na eterično ulje. SOK OD KORIJANDRA – lijek za alergiju (konzumira se kao sok za akutne alergije ili se nanosi kao pasta kod alergijske kožne reakcije) Priprema: šaku svježeg korijandra ubaciti u blender s 1/3 šalice vode. Kratko izmiksati dok se ne dobije zelena pasta. Procijediti pastu kroz gazu kako bi se dobio čisti sok (dio koji je ostao u gazi koristiti za obloge). Piti 1 – 2 čaše tijekom dana 10 minuta prije jela.
BOSILJAK (Ocimum basilicum L.)
Poznat je od davnina kao ljekovita, aromatična, ali i ukrasna te obredna biljka. Koristi se u prehrambenoj industriji i u tradicionalnoj medicini, a eterično mu je ulje traženo u kozmetičkoj i industriji parfema. Jednostavno se uzgaja u vrtu te u posudama na balkonu ili u stanu. U novije vrijeme sve je cjenjeniji kao medonosna vrsta s obzirom na to da pčele vole posjećivati cvjetove bosiljka. U ljekovite svrhe koristi se cijela cvatuća biljka (herba), a kao začin uzimaju se svježi ili sušeni listovi. Bosiljak se tradicionalno koristi u mediteranskoj i tajlandskoj kuhinji, no današnja moderna kuhinja podrazumijeva njegovu upotrebu te je teško izdvojiti jela u kojima mu specifičan okus i aroma najbolje dolaze do izražaja. Može se koristiti svježe, zamrznuto i osušeno lišće te eterično ulje. Čaj od bosiljka (jednu žličicu bosiljka preliti s 2,5 dl kipuće vode te procijediti nakon 10 minuta. Piti pomalo, nekoliko šalica na dan) koristi se kao sredstvo za smirenje te za poboljšanje probave kao i kod želučanih tegoba. Upotrebljava se i za inhalaciju. Bosiljak ima izraženo antiseptičko i antimikrobno djelovanje. TINKTURA: 20 g sitno nasjeckane herbe bosiljka preliti sa 100 ml 70-postotnog alkohola i ostaviti 15 dana. Nakon procesa mirovanja, tinktura se procijedi i čuva u dobro zatvorenoj tamnoj staklenoj bočici na hladnom. Može se koristiti kao oblog za osip ili kod uboda insekata.
LJEKOVITA KADULJA (Salvia officinalis L.)
Kadulja je višegodišnja vrlo aromatična biljka koja se može naći na kamenitom tlu u priobalju i po otocima, iako i na kontinentalnom dijelu gotovo svaka kuća ima posađenu barem jednu biljku kadulje u vrtu ili cvjetnjaku. Njezino je ljekovito djelovanje bilo poznato još u antička vremena. Koristi se kod probavnih smetnji, kod nedovoljnog lučenja želučane kiseline, proljeva i nadimanja, pročišćuje krv, smanjuje pretjerano znojenje, koristi se kod liječenja kožnih oštećenja koja sporo zacjeljuju. Koristi se i za ispiranje i grgljanje upaljene usne šupljine, protiv upale zubnog mesa, paradentoze, upale ždrijela, protiv gingivitisa i angine. Najviše se koristi u obliku čaja (čajnu žličicu osušenog lista kadulje preliti s 250 ml kipuće vode, ostaviti da odstoji 10 minuta i procijediti), ekstrakta i tinkture, ali svježe samljeveno lišće može se staviti na mjesto uboda insekata. Upotrebljava se u prehrambenoj, farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji. Sve je zastupljenija u kulinarstvu, ide uz pečenu ribu ili meso, može se kombinirati i s voćem ili vrhnjem i dodaje se salatama. MACERAT: dopola napuniti staklenku s nasjeckanim listovima kadulje te ih zaliti hladno prešanim uljem. Zatvorenu staklenku staviti na sunce te je svakodnevno protresti, a nakon mjesec dana macerat procijediti u drugu staklenku te ga čuvati na hladnome mjestu.
MATIČNJAK (Melissa officinalis L.)
Matičnjak ili melisa najčešće se uzgaja, no kod nas raste i samoniklo, uz potoke i po rubovima listopadnih šuma. Može se uzgajati i u vrtu te u posudama na balkonu. Jako je cijenjena ljekovita i aromatična biljka. Već ga je Paracelzus nazvao "eliksirom života". List matičnjaka koristi se u medicini kao sredstvo za smirenje, kod poremećaja sna i migrena, a sastavnica je mnogih medicinskih čajeva. Čaj se može pripremiti i od svježe i od osušene biljke. Dvije žlice svježih listova prelijte šalicom kipuće vode, ostavite da odstoji 10 minuta, procijedite i pijte nekoliko puta na dan. Svježi listovi koriste se i kao prva pomoć kod uboda insekata; list se prvo lagano protrlja, a zatim se nanese na mjesto uboda. Može se koristiti i za odbijanje komaraca. Listovi matičnjaka imaju blag miris nalik na limun, a za lijek se beru prije nego što biljka procvate. Krajem ljeta na biljci se pojavljuju mali, bijeli cvjetovi puni nektara koji privlače pčele, zbog čega joj je latinski naziv Melissa (grč. pčela). Eterično ulje koristi se u kozmetičkoj i kemijskoj industriji te u medicini i farmaciji. Iako je matičnjak ponajprije ljekovita biljka, zbog svoje arome koristi se i kao začin. Dodaje se salatama, raznim umacima, jelima od gljiva, ribe i divljači, a koristi se i u izradi likera i osvježavajućih koktela. Jedan od najpoznatijih pripravaka od matičnjaka je karmelićanska vodica, koja se koristi kao sredstvo za ublažavanje napetosti, razdraženosti, lupanja srca, migrene, depresije, straha i treme, slabog pamćenja, zamora, kao parfem i za masažu. Pije se jedna do dvije žličice dnevno.
KARMELIĆANSKA VODICA Sastojci: litra alkohola (votka, rum, konjak ili brandy), 165 g sušenih cvjetnih vrhova matičnjaka, 40 g neprskane limunove korice, 5 g korijena anđelike Priprema: pomiješati sve sastojke i ostaviti u hladu dva tjedna, a nakon toga dodati i 65 g korijandra, 12,5 g muškatnog oraščića, 12,5 g cimeta i 1,5 g klinčića. Ostaviti još tjedan dana da odstoje u hladu, a nakon toga procijediti u tamnu bocu.
