Koreografinja i plesačica Silvia Marchig nakon gotovo 30 godina profesionalnog plesa donosi novu predstavu "Urobor", koja će 27. i 28. studenog premijerno biti izvedena u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu u sklopu programa Antisezona. Razgovarali smo s njom o novom radu, inspiraciji i tome što ples znači u današnjem svijetu.
Vaša nova predstava zove se „Urobor“. Što vas je privuklo ovom motivu zmije koja guta vlastiti rep?
Krenula sam od želje da se bavim nestajanjem — onim trenutkom kada nešto iščezne pred našim očima. Odande sam došla do mita o Uroboru koji je stalno u procesu nastajanja i nestajanja. Privukla me njegova jednostavnost i jasnoća, i kao zvuk i kao vizual. Zanimalo me koreografski istražiti taj princip, bez dodatnih narativa.
Što vas je inspiriralo da se bavite motivom nestajanja?
Nalazimo se u trenutku promjena — nestajanja odnosa, svijeta kakvog smo poznavali. Također, kako starimo, ta se tema prirodno nameće. Htjela sam stvoriti prostor u kojem se izvođačice mogu osjećati slobodno, dovoljno sigurno da uđu u ranjivost bez osjećaja izloženosti. Zapravo mi je bilo stalo napraviti predstavu koja će biti ljekovita, za sve nas koje smo unutra, koja nas hrani, liječi, nudi neki alternativni svijet koji je možda ustrojen na neki način koji je meni prihvatljiviji.
Pripreme za predstavu "Urobor"
Na predstavi radite s pet izvođačica. Kako ste ih odabrali?
Za ovu predstavu sam prvi put ikad odlučila napraviti audiciju. Ne zato da odaberem najbolje plesačice, nego me zanimalo tko su mlađe kolegice koje ne poznajem ili znam samo iz viđenja. Okupila se jako lijepa grupa ljudi. Radim sa Silvijom Dogan, Anom Novković, Miom Štark, Viktorijom Bubalo i Ivanom Bojanić.
Tko su još vaši suradnici na predstavi?
Ana Kovačić radi glazbu, Tea Kantoci kostim, Saša Fitrić svjetla, Sindri Uču vizualni identitet, fotografije i video. To je prva suradnja s dramaturginjom Ninom Gojić – otkrile smo da imamo sličan smisao za humor. Manje me zanimaju klasične pozicije, a više odnos s ljudima i što se u tim odnosima može otvoriti.
Uz vas se kao plesnu umjetnicu veže svojevrsna nekonvencionalnost. Kakav nas plesni pokret očekuje u ovoj predstavi?
Iako mene nikad nije zanimao ples kao forma, u ovom radu se bavimo geometrijskim uzorcima, ali i radom na glasu. Imam dojam da je ovaj rad jako "mesnat", iz utrobe. Svaki dan imamo drugačiji ulazak u probu, bilo kroz meditaciju pa onda doživljaj osjetilnosti tijela u odnosu na prostor, ili što je vezano uz zvuk, uz ritam ili druga tijela ili odlazak u imaginarno. Zanima me zapravo kako postići da kretanje plesača bude intuitivno, kako stvoriti uvjete za to.
Vaš pristup radu negdje ste nazvali "Najtužnija metoda". Što to znači?
Metoda podrazumijeva da se svaki put iznova mora otkriti. Znači ne ići prokušanim metodama, nego istražiti nešto novo što funkcionira u ovoj konkretnoj grupi ljudi u ovom konkretnom vremenu, vezano za ovu konkretnu temu. U tome može postojati i neka intuicija i slutnja ili neko proročanstvo... u ovom radu se doista i služimo jezikom koji spada u domenu vradžbina i tarot karata i proricanja sudbine. Svaki dan na probi postavimo pitanje na koje nam Urobor daje odgovor, netko napiše pitanje, sakrijemo ga, na kraju probe ga čitamo.
Zvuči magično i zagonetno...
Pokušavamo te prakse na neki način implementirati u sam rad. Vjerojatno je to za ljude koji to ozbiljno shvaćaju blasfemično, međutim ne držimo se nekih propisanih magijskih rituala nego ih otkrivamo same putem. Ja nekako u to i vjerujem – kad ukineš linearnost vremena, svašta postaje moguće.
Predstava će biti izvedena u sklopu Antisezone, čija ste suosnivačica. Što je Antisezona?
Antisezona je projekt koji donosi cijelogodišnji program prezentacije i kontekstualizacije suvremenog plesa i srodnih izvedbenih praksi, uglavnom u Muzeju suvremene umjetnosti, ali i na drugim mjestima, poput Plesnog centra TALA ili Zagrebačkog plesnog centra. Antisezonu vodimo Iva Nerina Sibila, Sonja Pregrad, Tea Kantoci, Sindri Uču i ja. Antisezona je zapravo kontekst unutar kojeg želimo raditi, a kojeg u trenutku formiranja Antisezone nismo imale pa smo ga odlučile same za sebe kreirati. Važno mi je kakvom kontekstu se moj rad prezentira. Zahvaljujući Antisezoni dobile smo i ulaz u međunarodne mreže poput Life Long Burning što nam je dalo međunarodnu vidljivost i mogućnost da u Zagreb pozivamo umjetnice i umjetnike s čijim radom također želimo stajati u kontekstu.
I prije pokretanja Antisezone već godinama zagovarate bolje uvjete za suvremeni ples. Kakva je situacija danas?
Scena je snažnija i relevantnija nego prije, ali i dalje smo u stalnoj borbi. Nedostaje veća institucionalna podrška i često sve počiva na entuzijazmu pojedinaca. Prošle godine smo kroz Antisezonu organizirale koreografsku konvenciju, u sklopu Life Long Burning projekta i u suradnji s Nomad Dance Academy mrežom, koju smo nazvale "Tijela u slobodnom padu", baš zato jer je taj osjećaj slobodnog pada čitavo vrijeme prisutan. Za suvremenoplesne umjetnike u Hrvatskoj, koji većinom mogu djelovati samo kao nezavisni umjetnici, i dalje ne postoji nikakav "safety net" kao za izvedbene umjetnike u kazalištima.
Kroz rad s inkluzivnom kompanijom DIVERT pokazali ste i širu sliku o tome tko danas može biti plesač. Što vam je ta suradnja donijela?
Inkluzija širi ideju o tome koje tijelo ima pravo biti na sceni. Rad s tijelima različitih mogućnosti je kreativno i vrijedno iskustvo. Naravno, organizacijski je zahtjevno, ali jako me obogatilo i potpuno se uklapa u moj pogled na ples.
Živimo u vrijeme ekrana, virtualnosti, umjetne inteligencije. Gdje je tu ples, što ples može ponuditi, a druge umjetničke forme ne mogu?
Ples u svom središtu ima tijelo, osjetilnost i tjelesnu inteligenciju, ima tjelesno iskustvo. U današnje vrijeme sve veće digitalizacije i odlaska u sliku i virtualno, u nešto što nas odmiče od neposrednog tjelesnog iskustva, mislim da je ples itekako važan i plemenit i potreban baš zato da bismo se vratili tijelu, jer čovjek prvenstveno osjeća kroz tijelo.
Predstava "Urobor" bit će izvedena 27. i 28. studenog 20 sati u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu u sklopu Antisezone.
Otvori KEKS Pay
