Svjedok sam vremena u kojemu je, izgleda, bolje ostati bez žene nego bez posla. Kad kažem ostati bez žene, tada mislim na bilo koji od mogućih navedenih statusa:
1. zakonita bračna družica
2. nevjenčana supruga
3. majka djece dotičnog gospodina (tvoje, u ovom slučaju)
4. ljubavnica
5. priležnica
6. žena kojoj se plaća za seks (kurva, ali nije primjerena riječ u javnosti)
7. sponzoruša…
Moj otac je nekada znao što je to K-15. Kako nikada nisam bio radnik socijalizma, prvih nekoliko godina odrađenog staža, mislio sam da je riječ o istoimenom pulskom punk-bendu iz poslijeratnih devedesetih. Ipak, i za to naivno vrijeme spoznavanja bilo je nekako previše sumnjivo da jedna takva troakordna lokalna pojava zasjeni, među naizgled sluđenim penzionerima, blještavu auru, recimo, jednog jedinog i neponovljivog Miše Kovača. Ima tu još podosta pojmova minuloga (radnog) vremena kojih se moj stari često dotiče s nostalgičnim osmijehom kao što su: regres, jubilarna nagrada, povoljni krediti… Krenimo mi, ipak, sa ženama.
Činjenica je, snalažljiv muškarac nikada neće ostati sam. Božjom voljom, žene brojčano nadmašuju muškarce. Nije poznato iz kojeg razloga je to tako. Možda i stoga što je, u pojedinim slučajevima, potrebno najmanje dvije žene da, naoružane čeličnim živcima, onu pijanu i lijenu barabu pomaknu s kauča prije nego što dođu najavljeni gosti. Onome tko je pomislio da ću ljubavnicom pridonijeti veličanju muškog ega, moram odmah reći da se gadno zajebao. Naime, oduvijek sam više volio džentlmenski udovoljavati ženskim prohtjevima.
Nedavno, moja je ozbiljna namjera bila ostati bez posla. Usprkos namjerno učinjenim radnim pogreškama ili propustima, ostao sam na koncu bez žene. No, završimo mi prvo započetu priču o poslu. Dakle, kad je Žena otišla s duplo starijim oženjenim muškarcem od sebe, koji, uz suprugu, ima i sina – njezinog vršnjaka, vratio sam se k starcima. Okrilje roditeljskog doma, za razliku od sedam godina financijski precijenjenog podstanarstva, povratilo mi je određenu dozu sigurnosti pa sam, okuraživši se, priznao starom: – Dat ću otkaz!
On tvrdi kako samo budala može dati otkaz u prehrambenoj industriji jer se svi ljudski trendovi kroz vrijeme mijenjaju, ali ne i potreba za hranom. Tako, po njemu, svaki pametan čovjek promijeni s vremenom automobil, odijelo, stambenu četvrt, pa i ženu, ali nikad siguran posao! Kad je rekao promijeni ženu, stara ga je prostrijelila onim svojim, u zadnje vrijeme sve češćim, histeričnim pogledom. Nije ništa komentirala, ali bilo je sasvim jasno da je najebao kad ja izađem iz kuće. Stoga mi je stari, pristavivši vodu za crni čaj, savjetovao da još jednom o svemu dobro razmislim i time si kupio ono malo vremena za prikupljanje hrabrosti za predstojeći verbalni duel koji će buknuti poput žestokog plamena dok ja, u sljedećih pola sata, u kafiću preko puta zgrade budem bezbrižno naručivao pivo.
Moj stari očito shvaća na svoj način radnu sigurnost. Za mene je siguran posao dosadan koliko i siguran seks; koliko god da jebeš, nikada se ništa neće izroditi. Ni dobro (dijete) ni loše (neka boleština). Uostalom, nijedan posao nije dovoljno siguran. Nikad ne znaš kada će nekome puknuti u glavu zatvoriti postojeće poduzeće i na njegovom mjestu otvoriti, primjerice, kupleraj, a time se nanovo vraćamo ženi, ovaj put onoj pod ranije spomenutim rednim brojem šest.
Ono što sam zapravo želio reći jest to da će veza ili brak koji se ne temelji na iskrenoj ljubavi i kompromisu prije ili kasnije neminovno kapitulirati. Naročito ako izbiju financijski problemi. Drugim riječima, kad muškarac u jednom takvom nezdravom partnerskom odnosu ostane bez posla, automatski ostane i bez žene za koju je mislio (ili se barem tome nadao) da ga voli. Zapravo je nevjerojatno koliko naizgled nesrodnih stvari u životu uvijek idu zajedno ruku pod ruku.
Daniel Radočaj rođen je 1979. godine u Puli, gdje i živi. Član je Društva hrvatskih književnika i Udruge hrvatskih aforista i humorista. Svojim radovima zastupljen je u četrdesetak književnih publikacija. Objavio je šest autorskih knjiga, uz dvije suautorske s kolegom Ivanom Glišićem (Šabac) na temu Miroslava Krleže.