Godina je 1944. i dok Europom bjesni rat, u zabačenom alpskom selu Vermiglio na sjeveru Italije život teče svojim sporim, ustaljenim ritmom.
Snijegom prekriveni krajolik čini se kao da je izoliran od svjetskih sukoba, no duh rata sveprisutan je u tišini i iščekivanju. U središtu priče nalazi se brojna obitelj seoskog učitelja Cesarea, strogog patrijarha čiji autoritet oblikuje živote njegovih triju kćeri i ostatka zajednice.
Njihov prividni mir i strogo kodificiranu svakodnevicu, obilježenu mužnjom krava i molitvom, zauvijek će narušiti dolazak Pietra, sicilijanskog vojnika i dezertera koji u planinama traži utočište. Njegova pojava unosi nemir, ali i otvara vrata zabranjenim osjećajima koji će iz temelja promijeniti sudbinu cijele obitelji.
Najstarija Cesareova kći, Lucia, zaljubljuje se u tajanstvenog stranca. Njihova romansa, ispričana više pogledima i tihim gestama nego riječima, razvija se u sjeni ratnih zbivanja i strogih društvenih normi. Kada Lucia ostane trudna, brak se nameće kao jedino rješenje, no on sa sobom nosi i neizvjesnost. Završetkom rata, Pietro obećava da će se nakratko vratiti na Siciliju kako bi svojoj obitelji javio da je živ, nakon čega će se vratiti po Luciju i njihovo dijete. Međutim, dani se pretvaraju u tjedne, a od Pietra ne stiže ni pismo ni glas. Obitelj na kraju iz novina saznaje tragičnu istinu koja Lucijinu ljubavnu priču pretvara u neočekivanu tragediju, ostavljajući je da se sama nosi s posljedicama i stigmom u maloj zajednici.
Ono što filmu "Vermiglio" , koji se večeras prikazuje na HRT 3, daje iznimnu snagu i autentičnost jest njegova duboka povezanost sa stvarnim životom redateljice Maure Delpero. Naime, priča je proizašla iz sjećanja na njezina oca, koji je odrastao upravo u Vermigliju kao najmlađi od desetero djece. Kako je sama ispričala u jednom intervjuu, inspiracija za film došla joj je u snu u kojem je vidjela svog oca kao šestogodišnjeg dječaka. Taj san potaknuo ju je da istraži vlastite korijene i obiteljsku povijest. Tijekom priprema za film, provela je mnogo vremena u kući svojih djeda i bake, intervjuirajući rodbinu i starije stanovnike sela kako bi prikupila autentične priče, mirise, okuse i zaboravljeni dijalekt. Ta posvećenost detaljima osjeća se u svakom kadru, dajući filmu gotovo dokumentarističku, opipljivu teksturu.
Delpero svjesno izbjegava velike dramske obrate i patetiku. Njezin redateljski pristup je suptilan i strpljiv, a cilj joj nije, kako kaže, publici zadati "šaku u lice", već stvoriti emociju koja se poput "uljne mrlje polako širi" i prodire u dublje slojeve svijesti. "Vermiglio" je stoga kontemplativan, gotovo novelistički portret jedne obitelji i jednog vremena, gdje se drama odvija postupno i akumulira značenje kroz male, svakodnevne geste. To je priča o ratu bez bitaka, ispričana iz perspektive onih koji su ostali po strani - žena, majki i seljaka, čija se otpornost očituje u preživljavanju. Film također vješto prikazuje trenutak u kojem se jedan način života, onaj tradicionalni i kolektivni, počinje urušavati pred naletom modernosti, gdje pojedinac postaje "slobodniji, ali i usamljeniji".
Film je vizualno remek-djelo, zahvaljujući majstorskoj kameri ruskog snimatelja Mikhaila Krichmana. Redateljica nije željela stvarati lijepe razglednice alpskog krajolika, već prikazati prirodu kao sublimni entitet - veličanstven, ali istovremeno i opasan. Planine koje okružuju selo nisu samo pozadina, već gotovo sveznajući promatrač, lik za sebe, koji čuva tajne svojih stanovnika. Kao glavnu inspiraciju za vizualni identitet filma, Delpero je Krichmanu dala slike romantičarskih slikara poput Caspara Davida Friedricha i Gustava Courbeta, kao i zimskih pejzaža Giovannija Segantinija. Posebno je zanimljiv odabir svijetloplave boje koja se provlači kroz film. Iako ime sela, Vermiglio, označava vrstu crvene, redateljica je inzistirala na plavoj jer, kako kaže, "kad si u Vermigliju, nebo se čini tako blizu".
Već od svoje premijere na Filmskom festivalu u Veneciji, "Vermiglio" je prepoznat kao iznimno filmsko ostvarenje. Tamo je osvojio Srebrnog lava - Veliku nagradu žirija, jednu od najprestižnijih filmskih nagrada na svijetu. Uspjeh se nastavio i na drugim festivalima, uključujući pobjedu na Međunarodnom filmskom festivalu u Chicagu. Film je odabran kao službeni talijanski kandidat za Oscara u kategoriji najboljeg međunarodnog igranog filma te je bio nominiran i za Zlatni globus. Na dodjeli talijanskih nacionalnih filmskih nagrada David di Donatello, "Vermiglio" je trijumfirao osvojivši sedam nagrada, uključujući i one najvažnije - za najbolji film, režiju i scenarij. Sva ta priznanja samo potvrđuju da se radi o kompleksnom i poetičnom djelu koje nudi jedinstveno kinematografsko iskustvo i koje se s pravom svrstava među najbolje filmove godine.
*uz korištenje AI-ja
Otvori KEKS Pay
