Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Kultura Kazalište

Obersnelov antifašizam primjer je tragičke ironije

Intendant riječkog HNK Ivana pl. Zajca režira novu verziju kultne predstave "Vježbanje života".
24. lipnja 2020. u 13:00 0 komentara 572 prikaza
Foto: Nel Pavletic/PIXSELL

Nakon odgode zbog virusne pandemije, u riječkom Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca u srijedu 24. lipnja ipak će biti premijerno izvedena nova verzija predstave “Vježbanje života” temeljena na onoj amblematskoj riječkoj predstavi čiji su autori bili Nedjeljko Fabrio, Darko Gašparović i Georgij Paro. Novu verziju nazvanu “Vježbanje života – drugi put” režira riječki intendant Marin Blažević, dramaturginje su Lucija Klarić, Maja Ležaić i Nikolina Rafaj, predstava je plod Hrvatske i Talijanske drame, a iz brojnog glumačkog ansambla vrijedi istaknuti imena Neve Rošić, Mire Furlan, Olivere Baljak i Zrinke Kolak Fabijan. Povod je to za razgovor s redateljem Blaževićem.

opera liceu barcelona U operi održali koncert za biljke: Priroda je zauzela mjesta koja smo mi oduzeli njoj

Opaki virus odgodio je premijeru nove verzije “Vježbanja života”. Koliko je Fabrija, Gašparovića i Para ostalo u vašem viđenju predstave?

Riječ je o bitno drugačijem dramaturškom konceptu, novoj dramatizaciji i različitom društvenom i političkom kontekstu u kojem nastaje “Vježbanje života – drugi put”. Naravno, neke scene iz romana pojavljuju se u obje dramatizacije, neke samo u novoj, druge samo u ondašnjoj. Oni koji su gledali prvu inscenaciju romana sigurno će prepoznati srodne dramske situacije i uočiti citate. Odnos dviju predstava “Vježbanja života” moje suradnice, suradnici i ja opisali smo kao “povremeni dijalog”.

Prva verzija ove predstave izvedena je kada ste imali sedamnaest godina. U kakvom vam je sjećanju ostala?

Živom. Ta je predstava doista ispreplela grad i Teatar kao ni jedna druga u povijesti riječkog kazališta. Činilo se tada da je ona vrhunac umjetničkih kapaciteta, onih dramskih, i potencijala lokalnog kazališta da se integrira u društveno tijelo i političke procese grada, čak do te mjere da se učini kako je jedna kazališna predstava doista postala okosnicom novootkrivenog, dotad dugo vremena zapostavljanog, pa i nepodobnog aspekta identiteta grada – fijumanskog, odnosno talijanskog. Nedugo nakon tadašnjeg “Vježbanja života” u Rijeci, gledao sam Parovu predstavu prema Krležinim “Zastavama” u Zagrebačkom kazalištu mladih, koja je u mojem sjećanju zasjenila umjetničku relevantnost “Vježbanje života”.

Zašto ste se u predstavu odlučili uvrstiti i dio autobiografije Mire Furlan?

Zato što smo u njezinu životnom putu i riječkoj povijesti od Drugoga svjetskog rata naovamo pronašli neke slučajne, začudne, pa i nevjerojatne podudarnosti. Također, učinilo nam se da bi njezin migrantski život i hollywoodska priča mogli biti pročitani i kao nastavak sudbine jednog od glavnih ženskih likova.

pjesma "daleko" Josipa Lisac snimila novi spot u potresom razorenom Muzeju za umjetnost i obrt

Među brojnim likovima “Vježbanja života” za 21. stoljeće nalaze se i neki aktualni riječki političari. Je li to samo kazališna provokacija ili ipak nešto više od provokacije?

Pojava Slavka Linića i Vojka Obersnela puno je više od provokacije. Riječ je o dvojici gradonačelnika koji su upravljali Rijekom protekla tri desetljeća, zastupali istu stranku, ali i bitno različite stavove o kulturi. Prvome je kultura primarno bila proračunska stavka, a drugome još uvijek jest jedna od strategija razvoja grada i lukobran slobode stvaranja i izražavanja. I jednoga i drugoga prikazujemo u ironijskom modusu. Prigodni, birokratski govor prvoga u povodu obnove legendarne predstave “Vježbanja života” sredinom devedesetih nas uspavljuje, a beskompromisni antifašizam drugoga u vremenu u kojem živimo još malo koga uspijeva istinski motivirati, što je zastrašujuće. Prvi, Linić, stoga postaje komički lik, a drugi, Obersnel, povijesna ličnost čiju bismo današnju borbu, posegnuvši za pojmom klasične dramaturgije, mogli navesti kao primjer – tragičke ironije.

Kako to da posljednjih godina više režirate opere?

Ja sam zapravo prije nekoliko godina stjecajem okolnosti započeo režirati opere i do “Vježbanja života – drugi put” samo sam opere i režirao. Kao i u slučaju Händelova “Julija Cezara u Egiptu”, tako i sada, povod nije bila, da tako kažem, redateljska namjera, nego odustajanje dvojice redatelja od “Cezara” odnosno “Vježbanja života” – Olivera Frljića, odnosno Laryja Zappie. Njihovi razlozi bili su objektivni i razumljivi – iznenadne kolizije s drugim projektima i obvezama – a meni je kao ravnatelju Opere u prvom slučaju i intendantu u drugome bilo preostalo samo otkazati te predstave ili prihvatiti izazov njihove realizacije u ulozi redatelja.

demanti u stihu Johnny Štulić napao Leinera: On je lopov, neandertalac i kopile koje uvek moje našim zove

U čemu vidite najveći benefit od Rijeke kao europske prijestolnice kulture?

Sada, u vrijeme pandemije koronavirusa i svih njezinih posljedica, rekao bih da bi presudan ishod i vrijednost projekta Europske prijestolnice kulture mogao biti – opstanak ustanova i kulturnog života kakav smo u Rijeci imali do prije tri mjeseca i često bili nesvjesni njegova značenja s jedne, a krhkosti s druge strane. 

U UREDU
Nakon razvoda od Doris Pinčić glazbenik Boris Rogoznica ima novi posao
HUB
SAVJETOVALIŠTE ZA GRAĐANE
Stručnjaci otkrivaju kako izaći iz začaranog kruga dugova
Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.