Smatramo potrebnim upozoriti čitatelja da roman koji drži u svojim rukama nije lagano i opuštajuće štivo, nego pravi teološki horor prepun zastrašujućih i potresnih, ali i sablažnjivih i bogohulnih prizora te vulgarnih izraza i dijaloga. Ipak, oni ni u jednome trenutku nisu samima sebi svrha niti je svrha ove knjige predstaviti ih kao nešto prihvatljivo. Upravo suprotno, oni su jasno prikazani kao tragični i zli te kao posljedica demonskog djelovanja. Želimo sugerirati čitatelju da prije čitanja ovoga romana dobro procijeni svoju mentalnu i duhovnu snagu. Knjiga se ne preporučuje mlađima od 18 godina. To upozorenje stoji na početku hrvatskog prijevoda "Egzorcista", kultnog romana Williama Petera Blattyja, nedavno izašlog na hrvatskom tržištu u izdanju nakladničke kuće Verbum, u prijevodu Marina Popovića.
Prema izvorniku iz 1971. snimljen je 1973. jedan od najpoznatijih horor filmova svih vremena. Blattyjev roman opisuje opsjednutost jedanaestogodišnje Regan MacNeil, kćeri poznate glumice, iz koje pokušavaju istjerati demona dvojica svećenika. Blatty je inspiraciju crpio iz slučaja egzorcizma zabilježenog 1949. godine nad mladićem iz Cottage Cityja u Marylandu, za koji je doznao kao student 1950. godine na Sveučilištu Georgetown. No trebat će proći više od dva desetljeća da napiše knjigu. Radnja počinje na sjeveru Iraka, gdje jezuitski svećenik otac Lankester Merrin predvodi arheološka iskapanja i proučava drevne relikvije.
"Iskapanje je gotovo. Humak je prosijan, sloj po sloj, njegova utroba proučena, obilježena i otpremljena: perle i privjesci, gravure, falusi, mužari od ulaštena kamena umrljani okerom, ukrašeno posuđe. Asirska bjelokosna toaletna kutija. I čovjek. Ljudske kosti. Krhki ostaci kozmičke muke koja ga je nekoć nagnala da se zapita je li tvar zapravo Lucifer u svojem očajničkom posezanju natrag k Bogu. No, sada je znao izvan svake sumnje. Mirisi sladića i tamarisa vukli su mu pogled prema makom obraslim brežuljcima, trskom obraslim dolinama, kamenjem posutoj vijugavoj cesti što je bezglavo ponirala u strepnju. Na sjeverozapadu ležao je Mosul, na istoku Erbil, a južno su čekali Bagdad, Kirkuk i paklena peć Nabukodonozora. Pomaknuo je nogu pod stolom osamljene čajane uz cestu pa se zapiljio u svoje travom umrljane čizme i kaki hlače. Pijuckao je čaj. Iskapanje je gotovo. Što je započelo? Otresao je s misli prašinu kao što bi oprašio netom iskopan glineni nalaz, ali nije joj uspijevao dati ime."
Otac Merrin pronalazi, naime, statuu demona Pazuzua iz asirske mitologije, a niz predznaka upozorava ga na sukob s nezamislivim zlom. Radnja se seli u Georgetown, gdje mlada djevojka Regan MacNeil trenutačno živi sa svojom majkom, glumicom Chris MacNeil, koja u tom gradu snima film. Regan u podrumu unajmljene kuće pronalazi ploču za igru "Ouija" preko koje komunicira s "Kapetanom Howdyjem". Iznenada se razboli, prolazi kroz psihičke i fizičke promjene, postaje agresivna, odbija hranu, a u kući se počinju redati neobjašnjive stvari... Liječenje ne daje rezultate, pa se Reganina majka, inače ateistica, obraća za pomoć lokalnom isusovačkom svećeniku Damienu Karrasu, koji prolazi kroz krizu vjere povezanu s nedavnim gubitkom majke. Otac Karras od biskupa dobiva dopuštenje za provođenje egzorcizma, no biskup imenuje iskusnog oca Merrina glavnim egzorcistom kojem će Karras biti pomagač u obredu. "Merrin je sada ustao, usrdno moleći. 'Bože, stvoritelju i branitelju roda ljudskoga, pogledaj na ovu službenicu svoju, Regan Teresu MacNeil, koju napada nečisti duh himbama, koju stari protivnik, davni neprijatelj zemlje…' Čuvši Regan kako sikće, Karras je podigao pogled, ugledao dijete kako sjedi posve uspravno, izokrenutih očiju, sumanuto palucajući jezikom unutra-van, i usporeno njišući glavom naprijed-natrag poput kobre. Ponovno ga je obuzeo onaj osjećaj nespokoja."
Zanimljivo je da je Blatty dugo razmišljao o romanu o egzorcizmu, no presudan je bio film "Rosemaryna beba" 1968. godine. Kad je pogledao film Romana Polanskog u kinu, Blatty, tada već ugledan scenarist i autor stripova, odlučio je kako je vrijeme da sjedne za pisaći stroj. Urednik je pristao i isplatio mu 25.000 dolara predujma. Pisao je i po 16 sati dnevno u svojoj kući u Encinu u Kaliforniji, koristeći i stimulanse. Roman je bio gotov u deset mjeseci. Razvijajući lik oca Merrina, na umu je imao britanskog arheologa Geralda Lankestera Hardinga koji je istraživao špilje u kojima su pronađeni svici s Mrtvog mora. Blatty ga je upoznao u Bejrutu. Drugo nadahnuće bio mu je isusovački teolog Pierre Teilhard de Chardin, arheolog koji je radio na nekoliko značajnih iskapanja. Dio o postupku egzorcizma temeljio je na radu isusovačkog svećenika fra Williama S. Bowderna već spomenute 1949. godine, kad se sumnjalo da je sam vrag ušao u mladića. Kad je izašao, "Egzorcist" nije naišao na veći odjek sve dok Blatty nije u vrlo gledanom The Dick Cavett Showu poveo raspravu o tome postoji li vrag. I skok po skok, roman se probio na prvo mjesto liste najprodavanijih knjiga The New York Timesa. Jedna od najkontroverznijih scena je samozadovoljavanje opsjednute Regan raspelom.
Samo dvije godine nakon izlaska romana u kinima se počeo prikazivati istoimeni film u režiji Williama Friedkina i prema scenariju koji je napisao sam Blatty. U filmu glume Ellen Burstyn, Max von Sydow, Jason Miller i Linda Blair. Studiji baš i nisu bili zainteresirani za adaptaciju "Egzorcista". Pisalo se da je Shirley MacLaine, Blattyjeva prijateljica, bila spremna uložiti novac, a spominjala se i moguća koprodukcija s Paulom Monashom, producentom filma "Butch Cassidy i Sundance Kid". Friedkin i Blatty, koji je bio i producent, imali su velikih problema s odabirom glumaca za film, a odluka da angažiraju tada relativno nepoznate glumce nije se svidjela šefovima studija Warner Bros. Prije toga u igri su bili Jack Nicholson, Paul Newman, Audrey Hepburn, Anne Bancroft i Jane Fonda. Blattyjev prijedlog da njegova prijateljica Shirley MacLaine dobije ulogu Friedkin je odbio jer je već glumila u sličnom filmu "The Possession of Joel Delaney". Na kraju je Ellen Burstyn dobila ulogu majke nakon što je redatelju rekla da je "predodređena" za tu ulogu s obzirom na to da je odgojena u katoličkom duhu, koji je poslije odbacila. I Jason Miller bio je uvjerljiv u nagovaranju da je uloga oca Karrasa stvorena za njega jer je tri godine studirao na bogosloviji želeći postati svećenik, no odustao je od tog poziva jer je počeo sumnjati. Warner Bros. je želio Marlona Branda za ulogu oca Lankestera Merrina, no Friedkin je to odbio. Odbio je i Blattyjevu ideju da svećenika utjelovi Paul Scofield. Htio je Maxa von Sydowa. Valja napomenuti da ni Friedkin nije bio prvi izbor za redatelja. Razmatrani su Mike Nichols, Arthur Penn, Stanley Kubrick, John Boorman i Peter Bogdanovich. Studio je već pozvao Marka Rydella, no Blatty je inzistirao na Friedkinu, s kojim se poznavao i kojeg je cijenio zbog filma "Francuska veza". Htio je redatelja koji filmu može dati izgled dokumentarnog realizma. Već nakon što je pročitao prvih 20 stranica romana, Friedkina je knjiga oduševila. Najizazovnija je bila uloga opsjednute djevojke, za koju je bila zainteresirala i Jaime Lee Curtis, no majka Janet Leigh nije joj dopustila odlazak na audiciju.
Friedkin je već razmišljao o starijim glumicama sve dok se nenajavljena nije pojavila Elinore Blair sa svojom 12-godišnjom kćeri Lindom koja je kratko bila manekenka i glumila u sapunici.
– Riječ je o djevojčici koju opsjedne vrag i čini hrpu loših stvari – rekla je Linda kad ju je redatelj upitao zna li o čemu se radi u filmu. Koje loše stvari, pitao ju je dalje.
– Gura muškarca kroz prozor svoje spavaće sobe, udara svoju majku po licu i masturbira s raspelom – odgovorila je Linda.
Za glas djevojke u opsjednutom stanju angažirana je iskusna glumica Mercedes McCambridge koja je jela sirova jaja, pila viski i pušila cigarete kako bi demonov glas zvučao što je moguće više zastrašujuće. Warner Bros. je navodno prisilio Friedkina da koristi 15 godina stariju Eileen Dietz kao Lindinu dublericu u sceni s raspelom, u sceni tučnjave s ocem Karrasom i drugim scenama koje su bile previše nasilne ili uznemirujuće da bi ih mogla izvesti.
– Nisam glumila djevojčicu, glumila sam demona koji je opsjednuo djevojčicu – rekla je Blair poslije. Procjenjuje da je Eileen Dietz u samo pola minute filma. Neke scene iz romana ublažene su za filmsku adaptaciju. Scena u kojoj Regan masturbira s raspelom u knjizi je bila duža nego na filmu. I tijekom snimanja pojavljivali su se problemi s ozljedama, bilo je i smrtnih slučajeva, pa je snimanje prekidano i trajalo je na kraju 200 dana, više nego dvostruko dulje od planiranog. Troškovi su bili tri puta veći od početnog proračuna. Sve te nesreće i nevolje dovele su do glasina da je film uklet. Na primjer, ptica se zaletjela u strujne instalacije i izazvala požar, kip demona Pazuzua visok tri metra otpremljen je u Hong Kong umjesto u Irak, glumice Burstyn i Blair ozlijedile su leđa. Blair je slomila donji dio kralježnice, što joj je ostavilo dugoročne zdravstvene posljedice, jedan od stolara na setu odrezao si je palac, a tehničar rasvjete izgubio je nožni prst. Tijekom snimanja dogodili su se i neki smrtni slučajevi u obiteljima članova ekipe ili njima bliskim osobama. Lindi Blair umro je djed, a Maxu von Sydowu brat. Jedan od Millerovih sinova umalo je umro kada ga je udario motocikl.
– Mučile su nas čudne i zlokobne stvari od početka – rekao je Friedkin, koji je, kako bi umirio ekipu, zamolio oca Berminghama, tehničkog savjetnika na filmu, da izvede egzorcizam na setu. Bermingham je umjesto toga blagoslovio glumce i ekipu. Britanska filmska povjesničarka Sarah Crowther vjeruje da je priče o prokletstvu širio studio, kao dio marketinga. Blatty je pak izjavio da je upravo Friedkin pokrenuo priču o "prokletstvu" u intervjuu u kojem je okrivio "vragove" za brojna kašnjenja u snimanju filma.
– Ako nešto snimate godinu dana, bit će i ozljeda i smrti – rekao je. Scene egzorcizma bile su najteže za snimanje. Kako su pisali američki mediji, Friedkin je inzistirao na tome da spavaća soba bude dovoljno hladna da se vidi dah glumaca, kao što je opisano u romanu, pa je instaliran rashladni sustav vrijedan današnjih 276.000 dolara kako bi se temperatura spustila na minus 29 stupnjeva! Scena dolaska oca Merrina, kad izlazi iz taksija i stoji ispred kuće MacNeilovih, ocrtan u maglovitu sjaju ulične svjetiljke, i zuri u zraku svjetla s prozora spavaće sobe, jedna je od najpoznatijih scena u filmu, ali i u povijesti filmske industrije. Inspirirana je slikom "Carstvo svjetlosti" Renéa Magrittea. Kultne su i scene u kojima se glava opsjednute Regan okreće. Za snimanje je izrađena lutka u prirodnoj veličini. Puno se raspravljalo i o 50 sekundi dugoj sceni u kojoj Regan masturbira s raspelom. Friedkin je rekao da je snaga te scene nad publikom proizašla iz neobične kombinacije seksa i religije. Blatty je molio Friedkina da prestane "uništavati film", no redatelj je bio uvjeren da će ta scena biti jedna od najvećih atrakcija filma. I bio je u pravu. Ipak, publiku je možda još i više uznemirila scena u kojoj šiklja krv iz Reganina vrata probodenog iglom tijekom medicinskih pretraga u bolnici. Važnu ulogu u filmu imali su i zvučni efekti te glazba, poput skladbe "Tubular bells" Mikea Oldfielda. Inače, u dvosatnom filmu ima samo 17 minuta glazbe, prema Friedkinovoj želji.
Kad je 26. prosinca, dan nakon Božića, što je doprinijelo gledanosti, pušten u 25 kina u Sjedinjenim Državama, kritike su bile raznolike, podijeljene, no publika je čekala u redovima, u New Yorku na minus 14 stupnjeva. Pisalo se kako su neki gledatelji padali u nesvijest ili povraćali gledajući šokantne scene. Neka su kina organizirala dežurstva hitne pomoći. U Mississippiju je policija uhitila vlasnika kina nakon prvog prikazivanja filma, no Vrhovni sud poništio je osudu 1976., smatrajući državni zakon o opscenosti previše nejasnim da bi bio provediv. Novinari su se žalili da izvještavanje o filmu i rasprave koje je izazvao u javnosti odvraćaju pozornost javnosti od afere Watergate koja se u to vrijeme rasplamsala. Časopis The Journal of Nervous and Mental Disease objavio je 1975. rad psihijatra koji je dokumentirao četiri slučaja "kinematografske neuroze" izazvane tim filmom. Pojavile su se i optužbe da je Američka filmska udruga pogodovala Warner Brosu dajući filmu ocjenu R umjesto X, koja bi značila zabranu za mlađe od 17 godina bez pratnje roditelja. U nekoliko gradova pojavile su se inicijative da se prikazivanje zabrani za sve ili barem za djecu. Filmski kritičar Stanley Kauffmann napisao je u časopisu The New Republic da je to najstrašniji film koji je gledao, pa i jedini strašan film proteklih godina. Redatelj Joe Dante naveo je da se radi o nevjerojatnom filmu kojemu je suđeno da postane klasik horora. "Nečeg ovakvog nikada prije nije bilo na ekranu", oduševio se. Ugledni kritičar Roger Ebert iz Chicago Sun-Timesa dao je filmu četiri zvjezdice, hvaleći glumce, osobito Burstyn, i specijalne efekte. "No nisam siguran koje će točno razloge ljudi imati da pogledaju ovaj film; zasigurno neće biti užitka. Jesu li ljudi toliko otupjeli da im trebaju filmovi ovakvog intenziteta kako bi uopće nešto osjetili?" zapitao se.
Judith Crist smatrala je da je Blatty kao scenarist izostavio ono čime je Blatty kao pisac romana privukao čitatelje i natjerao ih da se povežu s likovima u romanu. "Egzorcist" svoju nadnaravnu temu dovodi do magičnog učinka, s nevjerojatnim specijalnim efektima i jezivom atmosferom, što rezultira jednim od najstrašnijih filmova svih vremena, ocjena je na Rotten Tomatoes. Reagirala je i Crkva, koja se žalila na datum izlaska, dan nakon Božića. Ured za film i emitiranje Konferencije katoličkih biskupa Sjedinjenih Američkih Država ocijenio je film prikladnim samo za odrasle i dao mu općenito negativnu recenziju jer film, smatrali su, sugerira da su egzorcizmi uobičajeni i možda potiču vjerovanje u okultno i sotonizam. Blatty se branio da su promjene završetka filma u odnosu na roman vjerojatno zbunile neke gledatelje, koji nisu shvatili da film nije završio s demonom koji je trijumfirao kroz smrt svećenika, unatoč tome što je bio istjeran iz Regan. Redatelj Martin Scorsese uvrstio je "Egzorcista" na svoj popis 11 najstrašnijih horor filmova svih vremena, favorizirali su ga i Stanley Kubrick, Alex Proyas i David Fincher, a John Carpenter rekao je da je utjecao na njegov film "Magla".
O fenomenu uspjeha tog horora raspravljali su i sociolozi i psiholozi, tvrdeći da uspjeh duguje društvenoj tjeskobi nakon kulturnih, političkih i društvenih preokreta kasnih 1960-ih, da je predstavio "vjerodostojan portret modernog urbanog svijeta rastrganog opscenim, drevnim zlom", neki su u opsjednutoj djevojčici vidjeli mladost koja prosvjeduje protiv Vijetnamskog rata, a bilo je i onih koji su prikaz samohrane zaposlene majke i njezine opsjednute kćeri koju spašava patrijarhalni autoritet vidjeli kao reakciju protiv feminizma. Netko je u ulozi Regan uočio žensku seksualnost izjednačenu s demonskom opsjednutošću. Australska profesorica filmskih studija Barbara Creed pisala je o "nemogućnosti muškog reda da kontrolira ženu čija se perverznost izražava njezinim buntovnim tijelom". Kako bilo, "Egzorcist" je u kinima u prvom valu prikazivanja zaradio 193 milijuna dolara, a zarada se poslije i više nego udvostručila. Bio je to prvi horor film koji je nominiran za Oscara za najbolji film, a zaradio je još devet nominacija. Blatty je dobio Oscara za najbolji adaptirani scenarij, a film je nagrađen i za najbolji zvuk. Snimljeno je poslije još nekoliko filmova, a 2000. izašla je i proširena verzija prvog filma. Nakon "Egzorcista" filmski su studiji počeli izdašnije financirati horor filmove, u kojima su glumili i poznati glumci, koji su do tada taj žanr izbjegavali.
Holivudska bagra je ubacila infra-zvuk u film.