Na domaćoj je sceni teško pronaći tako potkovanog pijanistu, ali je još
teže naći nekoga tko je svoj ugled, svirajući sa svime i svakime, bio
kadar rasprodati tako lako. Ako ste snimili bilo kakav album pozovite
Matiju: sigurno će doći.
Logično, njegova ozbiljna strana ipak dominira projektima do kojih mu
je najviše stalo, a album reinterpretacija očevih klasika očito spada u
takve, iznimno povlaštene diskografske istupe. Ideja i izvedba
usporedive su s izvrsnim američkim jazz(y) klaviristom Bradom Mehldauom
koji je svoj recentni album, ispunjen preradama vremešnih pop
standarda, naslovio po Nick Drakeovoj melankoličnoj himni "Day Is
Done".
Dedić junior se pak usredotočio na pomno odabrane klasike iz očeva
repertoara ne zadržavajući se samo na pjesmama s redovnih Arsenovih
studijskih albuma. "Drugi pogled" tako sadržava sedmominutnu verziju
šansone "Moderato Cantabile" (s možda najljepšim klavirskim riffom u
povijesti domaće pop glazbe), potom preradu "Kuće pored mora", "Ne
plači" i među ostalim "Sve što znaš o meni" koju su TBF u
sampliranoj formi približili najmlađem auditoriju.
U potonjoj se pojavljuje i Arsen glavom i glasom, kao što se u "Kući za
ptice" u priču uključila mama Gabi. U većini izvedbi Matija se klonio
radikalnih zahvata bježeći u jazz improvizacije tek sporadično,
ostavljajući lirsku nit originala netaknutom.
To se odnosi i na nekoliko upečatljivih tema izvorno skladanih za TV
serije, poput one "U registraturi" ili iz filma "Glembajevi", u kojima
je njegov impresionistički, Keith Jarretovski senzibilitet procvao u
punom sjaju. Najslabije karike ovog obiteljskog druženja izleti su u
jazz/rock fusion (uvodna "Sve te vodilo k meni") koji ostavljaju dojam
šake u oko u kontekstu inače uspješnog albuma. (D. L.)
MATIJA DEDIĆ DRUGI POGLED (Dallas)