U Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci 3. srpnja u 20 sati otvara se izložba Radikalna subjektivnost, velika dvostruka samostalna izložba Katalin Ladik i Tomaso Binga, koja ostaje otvorena do 27. rujna.
Središnje je to događanje ljetnog izložbenog programa Muzeja, a okuplja radove dviju istaknutih umjetnica koje su od šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća razvijale eksperimentalne umjetničke prakse usmjerene na odnos jezika, tijela i glasa.
Mađarska umjetnica Katalin Ladik, rođena u Novom Sadu, i talijanska umjetnica Tomaso Binga (pravog imena Bianca Pucciarelli Menna) među najznačajnijim su autoricama europske vizualne poezije i performansa. Kroz radikalno preispitivanje granica jezika, glasa i tjelesnosti njihove umjetničke prakse otvaraju pitanja identiteta, roda i subjektivnosti te istodobno oblikuju prostore otpora dominantnim kulturnim, društvenim i rodnim normama.
Osim zajedničkog interesa za vizualnu poeziju te granice i potencijale jezika, umjetničke prakse Katalin Ladik i Tomaso Binga povezuje istraživanje identiteta i izvedba roda. Kroz kolaž, fotografiju, performans i video, ove umjetnice pretvaraju jezik, glas, tijelo i sliku sredstva oblikovanja identitetskih i rodnih pozicija.
Dok Katalin Ladik u performativnim fotografskim serijama temeljenima na samoreprezentaciji, poput Poemim (1978.) i Androgyn (1978.), destabilizira konvencije reprezentacije ženskog identiteta i propituje fluidnost rodnih uloga, Tomaso Binga rodni performativ ugrađuje već u sam čin stvaranja umjetničkog identiteta preuzimanjem muškog pseudonima kao strategije ulaska u umjetnički sustav. Kolaži Katalin Ladik nastali na arcima papira za krojenje iz ženskih časopisa nadalje tematiziraju pitanja ženskog ručnog rada i materijala. U oba slučaja riječ je o subverziji identiteta i ironijskom propitivanju društvenih očekivanja i tradicionalnih rodnih normi.
U radu Tomaso Binga tijelo postaje pismo - od figura koje oblikuju slova abecede do desemantiziranog rukopisa koji gubi komunikacijsku funkciju i postaje vizualna struktura. Kod Katalin Ladik tijelo i glas čini granice propusnima, pretvarajući riječi u ritam, slog, dah i zvuk.
Izložba kroz međusobne relacije radova donosi mjesta prepoznavanja i susreta, ukazuje na blisko i poznato i razotkriva udaljeno ili nepoznato. U vremenu kada se pitanja slobode govora, tijela i identiteta ponovno intenziviraju u širem društvenom kontekstu, radovi ovih umjetnica, premda nastali u specifičnim povijesnim i umjetničkim kontekstima, djeluju kao suvremeni odjeci koji nadilaze povijesno čitanje. Podsjećaju nas da povijesne umjetničke i društvene procese možemo čitati kao strukture sadašnjosti koje i dalje oblikuju suvremenu društvenu i umjetničku imaginaciju.
Izložba donosi niz antologijskih radova nastalih na granici verbalnog i vizualnog, koji otkrivaju jezik kao prostor igre i otpora, te koriste različite strategije rekonfiguracije jezika i teksta u oblikovanju radikalne subjektivnosti. Većina se izloženih radova hrvatskoj publici predstavlja prvi put. Javnost će prvi puta vidjeti jedinstvenu seriju fotografija riječkog performansa Katalin Ladik iz 1970. koje je snimio Ranko Smokvina.
Kustosica izložbe je Branka Benčić. Izložba je realizirana sredstvima Grada Rijeke, Ministarstva kulture i medija RH, Primorsko goranske županije. Posudbe radova omogućile su galerije: acb gallery (Budapest), Galleria Tiziana di Caro (Napoli), Frittelli arte contemporanea (Firenze).
Otvori KEKS Pay
