Na nedavno završenim Slano Film Days boravila je Joanna Kulig, nova velika europska i svjetska zvijezda, proslavljena u filmovima Pawela Pawlikowskog, čiji je "Fatherland", u kojem glumi glavnu ulogu, upravo dobio Zlatnu palmu u Cannesu.
I dok na ekranima često djeluje distancirana i hladna, mladolika Joanna (teško je povjerovati da je prešla četrdesetu) u privatnom je životu živa poput zvrka, pristupačna i vječno nasmijana.
Zadnjih godina zaista ste odskočili kao glumačka zvijezda, ali zanima me početak vaše karijere jer ako sam dobro shvatila, najprije ste se natjecali u talent showu?
O da! To je bilo moje formativno iskustvo jer sam imala samo 15 godina. Naziv emisije bio je "Šansa za uspjeh". Danas postoji mnogo talent showova poput "Idola" i sličnih emisija, ali kada sam ja imala 15 godina, postojao je samo taj jedan i svi su ga pratili. Ljudi u Poljskoj pamte ga i danas. U to vrijeme netko me u školi čuo kako pjevam i nazvao moju majku, koja je radila u vrtiću. Rekli su joj: "Gospođo Krystyna, postoji jedno natjecanje talenata i voljeli bismo povesti vašu kćer u Varšavu." Moja majka je pitala kako će to uopće organizirati, a oni su odgovorili: "Nema problema." Poveli su me, kupili mi kartu za vlak, putovali sa mnom. Prošla sam kvalifikacije za emisiju, a zatim i pobijedila. Za mene je to bilo nevjerojatno. Ljudi iz mog sela bili su u šoku. Sjećam se da sam se nakon pobjede vratila u školu i osjećala se kao da se sve promijenilo. Tada sam pomislila: "Dobro, možda je sve moguće. Možda trebam napraviti nešto više. Moram otići u Krakov i ozbiljnije se baviti glazbom." U to vrijeme, naravno, nikada nisam razmišljala o glumi.
U Poljskoj do danas imate i paralelnu karijeru glazbenice.
Sanjala sam da ću studirati jazz. Pohađala sam glazbenu školu, svirala klavir i pjevala. Pokušala sam upisati glazbenu akademiju, ali nisu me primili. Gluma je došla gotovo slučajno. Tijekom tog razdoblja bila sam tužna što sam na akademiji dramskih umjetnosti, a ne na jazz akademiji. Ali onda se dogodio "Hladni rat" i sve se nekako spojilo. Čak i taj dio s talent showom.
Govorite o filmu Pawela Pawlikowskog u kojem glumite pjevačicu koja također sudjeluje u glazbenom natjecanju. Igrali ste i u njegovoj "Idi", pa i sada, u ovom novom filmu. Kako vam je kada vas nazivaju njegovom muzom ili, što često čujem, fatalnom ženom?
Danas, kad sam starija, drukčije gledam na to, ali u početku mi je bilo jako čudno. U školi sam uvijek bila najmanja. Govorili su mi da moram više jesti ili nešto slično. Cijeli život bila sam sitna. Izgledala sam vrlo mlado za svoje godine. U svom prvom filmu imala sam 24 godine, a glumila sam tinejdžericu ili nešto slično. Kad sam imala 16, svi su mislili da imam 13 godina. I onda je krenula ta priča s Pawelovim filmovima, u kojima su me vidjeli na način koji mi je bio neobičan i protiv kojeg sam se borila. Kada danas razmišljam o tome, mogu razumjeti zašto su me tako doživljavali.
To sam vas upravo htjela pitati. Imam osjećaj da je percepcija vas u Poljskoj drukčija od međunarodne percepcije. U Poljskoj ste općepoznato lice, djelujete pristupačnije i razigranije, pojavljujete se u TV emisijama, komedijama... a u europskom i međunarodnom filmu češće djelujete kao istočnoeuropska Greta Garbo.
Da, ljudi često pitaju: "Kako ste to uspjeli?" Ali danas mislim da je dobro imati nekoga poput Pawela, tko zna kako vas postaviti na pravo mjesto. Ne previše, samo dovoljno da se možete usredotočiti i stvoriti nešto drukčije od onoga što biste napravili sami. A Pawel je precizan poput kirurga. Mislim da zbog toga često djeluje rezervirano i hladno iako znam da je on negdje duboko u sebi vrlo topao čovjek.
Nakon "Hladnog rata" otvorila su vam se vrata Hollywooda. Kakve su vam uloge tamo nudili?
Za mene je cijela ta međunarodna karijera još uvijek putovanje. Osjećate se kao početnik, kao da ste tek rođeni i skačete u novu vodu. Katkad je to lijepo, katkad bolno. Ponekad je samo čudno. Kada dođem negdje prvi put, osjećam se kao početnik. Ali tada dobijete i drukčiju perspektivu vlastite zemlje, shvatite kako vas vide izvana, što se od vas očekuje samo zato što ste Poljakinja. Amerikanci su mi uglavnom nudili stereotipne europske likove imigrantice ili fatalne žene, kao što ste sami spomenuli. Kad sam otišla u Francusku i upoznala nove redatelje, poput Orenne Ashash, bilo mi je prekrasno. Oni vas vide drukčije. U Londonu su opet drukčiji na svoj način. Kada sam dva puta po šest mjeseci provela u Sjedinjenim Državama, jako mi je nedostajala poljska kultura, vlastita krv, vlastito podrijetlo.
Čini mi se da ne namjeravate tako brzo napustiti rodnu zemlju.
Vrlo sam povezana sa svojom zemljom. Treba mi putovanje, ali i povratak vlastitim korijenima. Kao ptice koje se uvijek vraćaju u svoje gnijezdo. Međutim, kad predugo ostanete u vlastitoj zemlji, okruženi ste susjedima, uronjeni u svoju kulturu, uljuljkate se u sigurnost u kojoj biste mogli snimati samo TV serije i imati ugodan život. Ali kad odete van, morate izaći iz svoje zone komfora. Morate učiti o drugim kulturama. Za mene je važno imati oboje, plus dva ili tri mjeseca samoće. Nedavno sam provela dva mjeseca na Fuerteventuri. To je prekrasan otok, idealan da se očisti glava, a ujedno je i mjesto na kojem me nitko ne prepoznaje. Radite sasvim obične stvari, perete rublje i glava vam je praznija jer vas nitko ne promatra. U Poljskoj su ljudi ponosni na vas, ljubazni su i žele razgovarati s vama, ali vi ste tamo veći dio javnog prostora. Ovdje ste samo jedan njegov dio.
Glumili ste u poljskoj verziji jako popularne serije "The Office", zar ne? Kakvo je to iskustvo?
Moj je suprug dobio ponudu da režira poljsku verziju "The Officea" i bio je oduševljen jer je originalna britanska verzija kultna. Serija je postigla velik uspjeh jer su scenariji napisani posebno za poljske okolnosti. Nisu jednostavno kopirali prijašnje verzije, a sada ih već ima u brojnim zemljama svijeta. Pronašli su poljski ekvivalent tih likova i situacija, a publika je to jako cijenila. Mene je snimanje beskonačno zabavljalo, za razliku od našeg prvog projekta, sada sam s mužem potpuno opuštena, pa su i naša snimanja prerasla u živi cirkus. Nadam se da ćete i vi dobiti svoju verziju "The Officea". Iz onoga što znam o Hrvatima, to bi bilo jako zanimljivo vidjeti.
Otvori KEKS Pay
