Chloé Zhao nije strano žanrovski šarati i istraživati. Nakon fantastične "Zemlje nomada" bacila se u Marvel avanturu s "Vječnicima", što mnogima još uvijek može biti nejasan potez, a što kritike i potvrđuju, da bi sada došla s jednim pak povijesnim filmom.
"Hamnet" nas vodi u šesnaesto stoljeće u kojem u pitoresknom i ruralnom dijelu Engleske upoznajemo Agnes i Williama Shakespearea. Zaljubljeni su, na početku svoga zajedničkog života i s bebom u naručju. Sve bi izgledalo idilično da Williamu taj novi, i za 180 stupnjeva promijenjen život, nije malo. Nešto mu još nedostaje… Na nagovor Agnes koja je i sama svjesna da njezinu partneru treba još, William odlazi u London kako bi, kako ona kaže, "bio tamo gdje je cijeli svijet". I baš u trenutku odluke o odlasku, Agnes saznaje da je opet trudna. Kada je došao trenutak poroda, saznaje da je trudna s blizancima. Tako nakon prvorođenice Susan rađa Hamneta i Judith koja je jedva ostala živa. Obitelj živi na dvije adrese: Agnes je na selu s djecom, a William je u gradu gdje gradi karijeru u kazalištu i povremeno dolazi doma. U trenucima kada dođe doma, kuća se ispuni smijehom, a reći da tada vlada idila u domu Shakespeareovih bio bi eufemizam. Sve to biva naglo prekinuto kada im premine sin Hamnet. Dok je Williamu u glavi misao kako svijet ne može stati i on se jednostavno mora vratiti poslu u London, Agnes u trenutku smrti njezina djeteta svijet ipak staje.
Ostatak filma zapravo je nošenje s tugom, a još više sa životom nakon vjerojatno najveće tragedije koja može zadesiti čovjeka. Dok se Agnes prepustila letargiji i vlastitom umiranju prije smrti, William je svoju bol iskoristio kao pogonsko gorivo za stvaralaštvo i, upravo time, inspiriran, napisao je svog "Hamleta" čijom praizvedbom i Zhaoin "Hamnet" završava.
"Hamnet" je izrazito spor film. Ako se prisjetimo "Zemlje nomada", to i nije nešto neobično za redateljicu. "Hamnet" je i vizualno jako lijep film. Čak i u najpotresnijim scenama, osjećaj lijepoga i dojam sklada, harmonije i ravnoteže ni u jednom trenutku ne popušta. Lijep je i scenaristički – poetičan i u skladu s vremenom u kojem se radnja odvija. I glavni glumci, Jessie Buckley i Paul Mescal, zaista su sjajni. I u svojim likovima posebno (tu se jako ističe Buckley u ulozi buntovne, odlučne i sigurne Agnes), ali i u dinamici svojih interakcija. Međutim, kao da ipak nešto nedostaje. Kao da se, kao gledatelji, trebamo potruditi da nam se film svidi, samo zato što ga potpisuje Zhao, i samo zato što je dirljiv. Nažalost, puno toga što valja u "Hamnetu" zaista valja samo u teoriji, a među takvim stvarima najviše se ističe tema. Putovanje kroz tugu zbog gubitka djeteta svojevrstan je "zicer" za emotivno pogađanje. Nažalost, ovdje kao da smo prisiljeni suosjećati, a da istovremeno ništa zaista ne uspijeva probuditi te velike emocije kojima se očito stremilo.
Drama, SAD, 101 min.
Režija: Clint Bentley
Glumci: Joel Edgerton, Felicity Jones
Svake godine pred kraj godine Netflix nas počasti nečim što će odskakati od svih svakodnevnih i cjelogodišnjih naslova koji kao da samo silaze s trake. "Snovi na tračnicama" jedan su od takvih filmova. Clint Bentley donosi film koji ovoj platformi daje dašak onoga što bismo mogli nazvati istinskom hollywoodskom kvalitetom. U središtu priče je Robert Grainer (Joel Edgerton), drvosječa i željeznički radnik, koji puno vremena izbiva iz svog doma kako bi prehranio svoju malu obitelj – suprugu Gladys i kćer Kate. Već ionako težak život u kojem je, zbog posla, stalno fizički izmučen postaje još teži kada u velikom požaru stradaju Gladys i Kate. Ne samo da postaje teži, nego postaje besmislen. No, Robert nastavlja živjeti dalje, čekajući njih dvije u nadi da bi se ipak, nekako i odnekud, mogle vratiti.
"Snovi na tračnicama" istovremeno je i lijep i težak film koji je spretno ukomponirao dašak atmosfere iz "Skrivenog života" Terrencea Malicka, ponajviše kada je riječ o ljubavi među glavnim likovima, ali i filozofiju Viktora Frankla u kojoj svatko ima odgovor na svoje "kako" tek onda kada pronađe odgovor na svoje "zašto". Robertu Graineru se potonji odgovor skrio u godotovskom čekanju susreta sa suprugom i kćeri o kojem će se razmišljati i nakon taktova Nicka Cavea kojima film iznimno poetski završava.
Otvori KEKS Pay
