Usred tišine konformističke Amerike pedesetih, jedan je glas odjeknuo poput eksplozije – divlji, nemiran i gladan života. Bio je to Jack Kerouac, pisac koji je preminuo na današnji dan 1969. godine te čije je djelo "Na cesti" postalo manifestom cijele jedne generacije, a čija ostavština i danas živi u ritmu glazbe i duhu vječnih putnika.
Jean-Louis Lebris de Kérouac rođen je 12. ožujka 1922. u Lowellu, u saveznoj državi Massachusetts, u zbijenoj i duboko religioznoj enklavi francusko-kanadskih imigranata, a kako je u tom svijetu francuski bio jezik svakodnevice, Jack je engleski počeo učiti tek polaskom u školu. Njegovo djetinjstvo bilo je obilježeno dvjema silama koje će oblikovati čitav njegov opus: dubokom katoličkom vjerom, koju mu je usadila majka Gabrielle, i tragedijom rane smrti starijeg brata Gerarda. Ta bol ostavila je neizbrisiv trag na četverogodišnjem Jacku, koji je kasnije vjerovao da ga Gerardov duh prati kao anđeo čuvar.
Kerouacov mladenački život bio je rastrgan između dvije velike strasti: sporta i književnosti. Dok je gutao jeftine šund-romane i sanjao o pisanju "velikog američkog romana", na terenu je bio zvijezda. Njegova atletska građa i talent za američki nogomet osigurali su mu status heroja u srednjoj školi i, što je još važnije, kartu za bijeg iz siromaštva Lowella jer nogometna stipendija 1940. odvela ga je na prestižno Sveučilište Columbia u New Yorku. Taj je grad za njega bio otkrivenje, svijet neograničenih mogućnosti i novih zvukova u kojemu je upoznao ljude koji će mu zauvijek promijeniti život, a ujedno je to bilo i mjesto gdje se zaljubio u jazz glazbu, koja će postati ritmička podloga njegove proze.
Iako je njegova sportska karijera naglo prekinuta zbog loma noge, boravak u New Yorku za Jacka Kerouaca bio je sudbonosan. Nakon što je napustio fakultet, sudjelovao je u Drugom svjetskom ratu, no samo nakratko jer je nakon nekoliko dana službe izbačen iz američke mornarice, a tada se u potpunosti prepustio boemskom životu te se počeo družiti s mladim intelektualcima i umjetnicima. Među njima su se isticali Allen Ginsberg, student s Columbije, i William S. Burroughs, ekscentrični pisac u usponu, koji su zajedno činili jezgru pokreta koji će kasnije postati poznat kao "beat" generacija. Kroz duge noći ispunjene razgovorima, jazzom i eksperimentiranjem, upravo su oni stvarali novu viziju Amerike, onu koja se opirala konformizmu i materijalizmu pedesetih.
Ta vizija kulminirala je u njegovu najpoznatijem djelu, romanu "Na cesti", čiji je nastanak postao dijelom književne legende. Naime, Kerouac je ideju za ovo veliko djelo oblikovao još krajem 1940-ih, a u travnju 1951., u naletu kreativne groznice, čitav je roman napisao u samo tri tjedna. Kako ne bi prekidao bujicu misli mijenjanjem papira, tipkao je na svitku dugom čak 36 metara, a rezultat je bila "spontana proza", stil pisanja inspiriran improvizacijom bebop jazza, bez odlomaka i s minimalnim ispravcima. Roman je poluautobiografski prikaz njegovih putovanja diljem Sjedinjenih Država s prijateljem Nealom Cassadyjem, a priča je to o potrazi za smislom, Bogom i slobodom, prožeta seksom, drogom i neobuzdanom energijom mladosti koja odbija prihvatiti nametnute društvene okvire. Iako je rukopis godinama odbijan, nakon objave 1957. godine, The New York Times ga je proglasio manifestom nove, "beat" generacije, a njegova tadašnja djevojka Joyce Johnson vjerojatno je najbolje opisala kako je ovaj roman utjecao na Kerouacov život: "Jack je otišao u krevet nepoznat i probudio se slavan."
Iako je roman "Na cesti" postao kultni klasik američke, pa i svjetske književnosti te je ostvario Kerouacov dječački san o pisanju "velikog američkog romana", nijedno drugo djelo njegova širokog i kompleksnog opusa nije postiglo ni približan uspjeh. U godinama dok je čekao objavu svog remek-djela neumorno je pisao, stvarajući niz romana koji su kasnije objavljeni. Među njima se ističu "The Dharma Bums", u kojem istražuje svoje zanimanje za budizam i planinarenje, zatim strastvena priča o međurasnoj ljubavi "The Subterraneans", nadrealni "Doctor Sax", kao i zbirka poezije "Mexico City Blues" te mračni i introspektivni "Big Sur", u kojem se bolno iskreno bavi vlastitom borbom s alkoholizmom i slavom. Njegov prvi objavljeni roman bio je "The Town and the City", napisan u tradicionalnijem stilu, dok je "Visions of Gerard" dirljiva posveta preminulom bratu.
Utjecaj Jacka Kerouaca daleko je nadišao granice književnosti i postao neizostavan dio kulturne povijesti, posebno u svijetu rock glazbe. Ritam njegove proze, teme pobune, lutanja i potrage za autentičnošću savršeno su rezonirale s duhom rock and rolla, koji se u pedesetima tek rađao. Brojni glazbenici – od Boba Dylana, Patti Smith, Toma Waitsa, Eddieja Veddera, zatim bendova The Grateful Dead i Doorsa pa sve do Beatlesa – navodili su Kerouaca kao svoju ključnu inspiraciju, a najizravniju posvetu dao je Ray Manzarek, klavijaturist grupe The Doors, izjavivši: "Da Jack Kerouac nikada nije napisao 'Na cesti', pretpostavljam da ni Doorsi ne bi postojali". Valja napomenuti kako njegove riječi nisu bile samo fraza, jer Kerouacov duh slobode i odbacivanja autoriteta bio je utkan u stihove i životni stil Jima Morrisona i čitave generacije glazbenika koji su u njegovim djelima pronašli glas za vlastiti nemir.
Slava koju je Jack Kerouac stekao romanom "Na cesti" bila je teret koji nikada nije naučio nositi. U jednom se trenutku više nije osjećao sigurno u javnosti pa se povukao u osamu i potražio utjehu u alkoholu, a 20. listopada 1969. u njegovu domu u St. Petersburgu na Floridi iznenada mu je pozlilo i počeo je povraćati krv te je hitno prevezen u bolnicu zbog kvarenja u jednjaku. Liječnici su ga pokušali operirati, no zbog teške ciroze jetre krv se nije zgrušavala. Jack Kerouac nakon operacije više nije dolazio k svijesti, a preminuo je sljedećeg jutra, 21. listopada, u 47. godini od posljedica unutarnjeg krvarenja.
Ipak, i desetljećima nakon smrti, ostavština Jacka Kerouaca još uvijek živi jer, kao prvo, "Na cesti" ostaje jedan od najvažnijih američkih romana ikad napisanih, a kao drugo, njegove riječi i dalje nadahnjuju sve one koji osjećaju da je život više od pukog postojanja. Kao što je napisao u svom najpoznatijem djelu: "Jedini ljudi za mene su luđaci, oni koji su ludi za životom, ludi za razgovorom, ludi za spasenjem, željni svega u isti mah, oni koji nikad ne zijevaju i ne govore obične stvari, nego gore, gore, gore kao bajkovite žute rimske svijeće."
Otvori KEKS Pay
