Ana Bajo predaje matematiku u zagrebačkoj Osnovnoj školi Grigora Viteza, a osim što učenicima prenosi znanje dok rješavaju jednadžbe ili uče o geometriji, već im godinama otkriva i tajne pop i rock glazbe. Ana je strastvena zaljubljenica u glazbu, koja joj je jako važna. Može je se vidjeti na većini važnih koncerata u Zagrebu i okolici, a često, kada još školske obveze dopuste, otputuje i u Belfast, Barcelonu ili München kako bi vidjela neki omiljeni bend. Poslušala je na stotine koncerta i stotine bendova, ali omiljeni su joj Partibrejkersi i The National, a smatra i da je irski Fontaines DC, bend koji je ljetos bio u Zagrebu na INmusicu, trenutačno najbolji na svijetu. Ana je dobri duh zagrebačke alternativne i glazbene scene, a 2019. godine pokrenula je festival školskih bendova nazvavši ga Superval, koji je postao iznimno popularan među učenicima osnovnih i srednjih škola, a čija kulminacija bude dvodnevni festival u prepunom zagrebačkom klubu Vintage Industrial Bar. Mnogi bendovi koji danas već imaju svoje albume i samostalne koncerte prve nastupe imali su upravo na Supervalu. Upravo je otvoren natječaj za sedmi Superval, koji traje do početka studenog, nakon čega će komisija preslušati sve prijave i izabrati bendove koji će u lipnju iduće godine nastupiti na Supervalu. Osim festivala Superval, koji se održava u Zagrebu, bendovima se organiziraju koncerti i po drugim gradovima u Hrvatskoj te im se pomaže da nastupe na festivalima.
Kada je sve počelo i koliko je bilo bendova na prvom Supervalu?
Na prvom Supervalu 2019. bilo je pet bendova, dva iz osnovne škole i tri iz srednje. Održan je u Tvornici kulture. Bila je ideja da se svira u malom pogonu, ali kako je planulo svih tristotinjak ulaznica, festival je održan u velikom pogonu, koji je također rasprodan. Bilo je opća ludnica, sjajna atmosfera, baš onako nadrealno. Dođe pet školskih bendova koji sviraju neke obrade, a u publici ludnica, baš je bilo ludo i nezaboravno. Tako je sve krenulo.
Niste očekivali takvu ludnicu ni posjećenost?
Uopće to nismo očekivali i onda smo rekli hajdemo sad vidjeti koliko ima tih klinaca u Zagrebu i cijeloj Hrvatskoj koji sviraju pa organizirati nešto i iduće godine. Broj prijava rastao je svake godine. Na drugom smo već imali 29 prijava, ali nastupilo ih je 13 zbog restrikcija u vrijeme pandemije. Na četvrtom je već bilo 30 bendova iz cijele Hrvatske, a čak 51 prijava. Onda smo prije dvije godine uveli uvjet da srednjoškolski bendovi imaju barem jednu autorsku pjesmu. Ali opet je bilo 46 prijava, a 36 njih je imalo i autorske pjesme. Važno je da svake godine raste broj bendova koji imaju svoje autorske pjesme. Na završnom festivalu, koji će ove godine biti u zagrebačkom Vintageu, i koji traje dva dana, svi izabrani bendovi imaju nastup od dvadeset minuta. Na dvodnevnom festivalu kroz Vintage prođe dvije tisuće ljudi. Bendovi, njihovi prijatelji, rodbina, publika, vlada sjajna atmosfera.
Kako ste zapravo došli na ideju o festivalu? Što vas je potaknulo da osnujete Superval?
Cijela je priča zapravo krenula iz razreda i neke moje frustracije što djeca ne znaju nekakve osnovne informacije o rock glazbi i bendovima važnim u popularnoj kulturi. Jednom je u razredu netko pjevušio meni poznatu pjesmu i ja sam rekla Pips, Chips & Videoclips. Oni me gledaju, ja kažem: "Pa "Malena", Pipsi", ali shvatim da nitko nema pojma o čemu govorim. Osmi razred, a nitko uopće nije čuo za Pips, Chips & Videoclips i pjesmu "Malena". Meni je to bilo razočaravajuće. Žive u Zagrebu. Ne moraju to slušati, ali da ne znaju da postoji bend tog naziva... I onda sam rekla da idem nešto poduzeti jer meni je glazba jako bitna u životu. Onda sam na satu razrednika uvela projekt "Glazbena abeceda", na kojem sam željela upoznavati djecu s tim nekim nekim bendovima za koje ja smatram da su bitni. Koncept je i da djeca imaju kratke prezentacije nekih bendova i njihovih pjesama. U petom razredu krenemo s tim nekim domaćim, njima bliskijim, poput Prljavog kazališta ili Dine Dvornika, a onda u svakom razredu neki drugi period, sedamdesete, novi val i slično. Ovo mi je četvrta generacija djece. Ideja je bila da se upoznaju s glazbom, da znaju tko su Beatlesi, da znaju da su poznat i važan bend, a ne vrsta hrane ili nogometni klub. Ne moraju slušati tu glazbu, ali trebali bi znati neke osnovne stvari koje su dio opće kulture. Prva generacija i nije bila zainteresirana, ali druga je već bila jako zagrijana za otkrivanje novih bendova i glazbe.
Vodili ste učenike i na nekoliko koncerata, ali jedan u Tvornici kulture bio je posebno važan za pokretanje Supervala?
Jednom je jedan dječak imao prezentaciju o Partibrejkersima. I pitam ja njih koliko ih je bilo na nekom koncertu i ruku digne njih troje. I onda sam pomislila da ih odvedem na koncert Partibrejkersa, koji su upravo tih dana imali koncert. Pitala sam se što će reći roditelji na ideju da 13-godišnjake vodim na koncert, ali oni su jako pozitivno reagirali. U dogovoru s roditeljima oko cijele organizacije, one koji su željeli, a išla je većina razreda, odvela sam na koncert. Klincima je to bio veliki doživljaj. Super izlazak s ekipom iz razreda. Onda se informacija o našem izlasku počela širiti preko društvenih mreža, ljudi su dijelili te informacije i taj naš izlazak dobio je veliki i pozitivan odjek. Onda su nas iz Tvornice, u kojoj su nam omogućili besplatne ulaznice za koncert, pitali mogu li još nešto učiniti za klince. Kako smo upravo nekoliko mjeseci ranije kolegica Antonija Radoš i ja pokrenule školski bend, pomislile smo da bismo mogle napraviti koncert školskih bendova, čisto da oni dožive kako je to svirati u nekom klubu, a ne u nekoj školskoj učionici u kojoj i nema uvjeta, razglasa... Željele smo da dožive taj pravi nastup i osjete tu neku glazbenu emociju. I tako smo organizirali taj prvi Superval, na koji se prijavilo pet bendova iako nam je zapravo prva ideja bila, kada smo pokrenuli školski bend, da djeca imaju neku opciju za zabavu za zadnji dan škole.
Superval se počeo širiti i izvan Zagreba. Organizirate i turneje po drugim gradovima i u zemljama u okruženju u okviru međunarodnih suradnji. Bendovi su svirali i na kratkim turnejama u Šibeniku, Dubrovniku, Sisku, Karlovcu, Rijeci, Đakovu...
Bila je ideja da ovima koji imaju ozbiljniji autorski materijal pružimo šansu da vide kako izgledaju nekakve zajedničke turneje. To su dvodnevne turneje nekoliko bendova, da osjete kako je svirati u drugim gradovima dan za danom. Dakle, petak i subota, jer ipak su još uvijek školarci. S druge strane cilj je također bio potaknuti publiku u tim manjim mjestima i možda nekog tamo njihova vršnjaka koji će dobiti inspiraciju da i on pokuša nešto slično. I tako imamo, recimo, primjere da su baš na tim turnejama vidjeli bend i potom odlučili osnovati svoj te se prijaviti na Superval. I na koncerte u Zagrebu dođe publika, prijatelji i kad vide nastup uživo, to ih potakne da i oni osnuju bend. Pomisle: "Idem sad ja osnovati svoj bend pa dogodine neću biti u publici, nego na pozornici" i važno je da se cijeli projekt širi prirodnim putem. Nema tu nekog marketinga, lupanja velikog novca u organizaciju, ili da se djecu za prijavu na nastup privlači nekim nagradama.
Zašto nema nagrada?
Nema nagrada jer ovo nije natjecanje, cilj je samo da oni nastupe i prezentiraju se. Cilj je i da se međusobno povežu. Jer čim je natjecanje, oni gledaju jedni druge kao konkurenciju i tu ne može biti tog međusobnog povezivanja i sklapanja iskrenih prijateljstava. Željeli smo i da stvore svoju scenu, što se i dogodilo. Ima jako puno bendova koji se međusobno podržavaju i odlaze jedni drugima na koncerte. Velik je broj bendova koji su prošli kroz Superval i koji su nastupili, sviraju i nakon završetka škole pa se stvorila potpuno nova glazbena scena tih mladih bendova.
Je li točno da publika dolazi čak i iz drugih gradova na te koncerte?
Jednom je bilo dosta njih iz Šibenika, pa iz Siska i Slavonskog Broda. Prijatelji članova benda dođu da bi ih podržali, zabavili se i pogledali nastupe svojih vršnjaka.
Snimljena je prije dvije godine kompilacija s nekim bendovima koji su nastupili na Supervalu. Koliko je to važno tim mladim bendovima za nekakvu vidljivost, medijsku i javnu? Surađujete i s INmusic festivalom i još nekim drugim festivalima?
INmusic je ponudio suradnju u okviru koje neki najbolji bendovi nastupe na jednoj od njihovih pozornica. A kako Superval nije natjecanje, ipak se vidi tko odskače i onda ti najbolji dobiju priliku da nastupe na INmusicu, kao i na turnejama u drugim gradovima. Neki su nagrađeni time da im je jedna pjesma odabrana za tu kompilaciju, što im je također važno za promociju.
Jesu li neki od bendova koji su nastupili na Supervalu napravili neki iskorak u karijeri ili snimili album?
Prvi bend koji je snimio ploču bio je Freaktion iz Pule. Gradske Bitange iz Valpova također su snimili album. Nedavno su imali promociju u Zagrebu i iza njih je već niz zapaženih koncerata. Teret je snimio album. Slow Cured snima album, oni su recimo bili predgrupa Silenteu na Šalati. Smrdljivi Martini iz Zagreba snimaju album, a još neki bendovi snimili su singlove ili EP-je.
Koliko zapravo klinci danas slušaju rock. Kakvu glazbu slušaju?
Oni slušaju sve. Jedan dan će se zafrkavati na nekakve cajke, drugi dan će otići na rock koncert, a treći na nekakav trap. Nemaju ograničenja da slušaju samo jednu vrstu glazbe. Otvoreni su za razne vrste i glazbene stilove.
Imate li potporu nekih institucija?
Najviše od Ministarstva kulture i Grada Zagreb te nekih strukovnih glazbenih udruženja. Na drugom Supervalu, koji je bio organizacijski zahtjevniji i održavao se u vrijeme korone, pomogao je otac jedne djevojčice kojoj sam bila razrednica. On je pokrio sve troškove, a pomogla je i jedna direktorica iz Školske knjige. Da nije bilo njih dvoje, pitanje je bi li bilo tog Supervala.
Zašto je glazba važna u tom formativnom razdoblju života? Zbog poruke u tekstovima, glazbe...?
Istraživanja, a i moja osobna iskustva, pokazala su da su odlasci na koncerte i konzumiranje glazbe dobri za mentalno zdravlje i općenito kvalitetniji život. Mislim da je to važno pa to pokušavam prenijeti i djeci. Ovo sve radim volonterski, za opće dobro, za neki viši cilj. Za dobrobit mladih. U ovo sam krenula iskreno, a tada to mora biti dobro. Djeca prepoznaju iskren pristup, a to onda prirodno i zdravo raste i razvija se.
* Tekst objavljen u sklopu projekta "Poticanje novinarske izvrsnosti" uz potporu Agencije za elektroničke medije
Otvori KEKS Pay
