Adolf Hitler postao je 30. siječnja 1933. godine njemački kancelar. Osamdeset godina kasnije, skoro u sat točno, današnja je njemačka kancelarka u Berlinu održala govor. S mjesta na kojem je nekada bila komanda Gestapoa Angela Merkel obratila se pred čitavim svijetom svom, njemačkom narodu.
Bez okolišanja i petljanja Angela Merkel svoj narod je podsjetila na odgovornost koja nikada neće nestati i prestati. I nitko ozbiljan u Njemačkoj neće joj se usuditi protusloviti, niti bi se u ozbiljnoj njemačkoj javnosti za takvu vrstu osporavanja pronašao gostoljubivi kutak.
Angela Merkel bez krzmanja je čitav jedan naraštaj svog naroda optužila za lakomisleno i naivno poklanjanje povjerenja političkoj stranci, pokretu i vođi s očitim zlim namjerama. Angela Merkel je Nijemcima, kojih više uglavnom nema među živima, predbacila okretanje glave od gaženja prava pojedinaca i čitavih skupina građana, rezignaciju pred silom, pristajanje na uništavanje svih različitosti. Kancelarka jedne od najmoćnijih država svijeta održala je javni nacionalni ispit savjesti. Podsjetila je kako je Hitler za svega šest mjeseci uspio zbrisati sve različitosti, dokinuti svu kulturu i intelektualni život koji se nisu uklapali u nacistički kalup i poimanje njemstva. Naglasila je Angela Merkel da su 10. svibnja u Berlinu i na sveučilištima širom Njemačke profesori skupa sa studentima bacali knjige na lomače. Sve je to, rekla je Merkel, vodilo prema ratu i prema kraju civilizacije: Holokaustu.
\'\'Ovo ne možemo drukčije reći: uspon nacionalsocijalizma bio je moguć jer su elite i dijelovi njemačkog društva u tome sudjelovali; ali prije svega zato što je većina u Njemačkoj taj uspon u najmanju ruku dopustila\'\'.
Protiv struje i vjetra
Ovako je govorila Angela Merkel 30. siječnja 2013. u Berlinu, na otvorenju izložbe pod naslovom “Berlin 1933. - Put u diktaturu”. Ona je svoj narod još jednom nedvosmisleno optužila, ne da bi ga osudila, nego još jednom opomenula da se ljudska prava ne ostvaruju sama od sebe, da sloboda ne čuva samu sebe, da demokracija ne uspijeva sama. Za sve to potrebni su ljudi, opominje Merkel, koji s poštovanjem brinu jedni o drugima, koji su spremni preuzeti odgovornost za sebe i za druge i hrabro se zauzimati za svoje stavove i onda kada to znači izložiti se kritikama i vjetru u prsa.
- To je zadaća koja nam je, u spomen na sve grozote koje su proizašle iz Njemačke, predana kao trajna odgovornost - zaključila je svoj govor Njemačkoj i Nijemcima, održan pred čitavim svijetom, njemačka kancelarka Angela Merkel.
Dio nekog sveobuhvatnog hrvatskog ispita savjesti trebalo bi biti i pitanje kakva je to naša današnja javnost u kojoj takav govor na takav datum prolazi manje-više nezapaženo, kao da se nas Hrvata, naše povijesti i sadašnjosti sve to nimalo ne tiče. Nažalost, kada se u našoj javnosti ponekad i pojavi neki usamljeni glas koji o istim događajima u povijesti hrvatskog naroda progovori onako kako to čini Angela Merkel, onda naša javnost istog trena velikodušno otvori vrata i široka polja legijama osporavatelja.
Dan kad se govori istina
Ima dana kad i Nijemci sa skrupuloznom pažnjom i o tim stvarima raspravljaju, ali na godišnjicu 30. siječnja 1933. Angela Merkel za svoj narod nije tražila olakotne okolnosti, opravdanja ili objašnjenja u povijesnim nacionalnim traumama. Nije spominjala ni okrutnost pobjednika nad nacizmom. Njemačka je kancelarka 30. siječnja 2013. trebala i morala govoriti upravo tako kako je govorila, osvajajući takvim govorom divljenje i poštovanje mnogih.
Samo takvim jasnim govorom kancelarka Merkel mogla je još jednom raščistiti s naslijeđem kancelara Hitlera koji je osam desetljeća ranije gradio svoju smrtonosnu kulu od laži.
Jedan od svojih najlažljivijih govora u Reichstagu kancelar Hitler je održao 23. ožujka 1933., nagovarajući parlament da sam sebe zapravo ukine i njemu, Führeru i kancelaru, omogući da sa svojom vladom donosi zakone mimo parlamenta i Ustava. Nakon što je komuniste i većinu socijaldemokrata ionako bio pohapsio, Hitler se tog dana najviše dodvoravao katoličkoj Stranci centra: kršćanstvo je nerazrušivi temelj moralnog života naroda, borba protiv materijalističke ideologije u interesu je i nacije i vjere, ateisti razaraju zajedničke nam kršćanske vrijednosti... Sipao je tako Hitler laži i dobio i katoličke glasove i konkordat s Vatikanom. Laž i spremnost da se u nju povjeruje nisu rijetkost ni danas. Ipak, i na sreću, ne i u Berlinu 30. siječnja.
