Potpuno je krivi fokus usmjeren na suradnju BiH i Hrvatske. Umjesto traženja rješenja za poticanje gospodarske suradnje i ulazak BiH u EU, glavne teme u međudržavnim odnosima postale su oduzimanje Bandiću titule “počasnoga građanina” Sarajeva, izjave Jasmile Žbanić, kopanje po starim pričama o tome tko je sve i kako dijelio BiH...
Gotovo se nigdje ne može čuti kakve je sve utjecaje i posljedice na gospodarsku suradnju dviju država donio ulazak RH u EU. Sva priča o tome, čini se, ispričana je u mjesec dana prije i mjesec dana poslije 1. srpnja 2013. godine. Nakon toga – šutnja. Medije, političare i analitičare zaokupile su neke druge teme.
A statistika je neumoljiva i pokazuje da je već u prva tri mjeseca hrvatskog članstva u EU zabilježen dramatičan pad trgovinske razmjene između Hrvatske i BiH. U tom razdoblju uvoz hrane iz RH u BiH smanjen je za 45 posto, a izvoz iz BiH u Hrvatsku za 39 posto. Šokantni podaci i zvono za alarm. Jedini alibi za ravnodušnost i u Hrvatskoj i u BiH ukupna je trgovinska bilanca za cijelu prošlu godinu koja i nije tako poražavajuća. No svakako pokazuje da bi bez prvosrpanjske europske granice gospodarska suradnja daleko nadmašila godinu prije.
Naime, u 2013. godini Hrvatska je izvezla u BiH robe u vrijednosti 978 milijuna eura, dok je uvoz roba iz BiH dostigao vrijednost od 600 milijuna eura. Godinu prije, u 2012. godini, izvoz iz Hrvatske u BiH iznosio je 1,1 milijardu eura, a iz BiH u Hrvatsku više od 580 milijuna eura. No pad trgovinske razmjene, posebno prehrambenih proizvoda iz druge polovine prošle godine, vjerojatno će biti nastavljen, a prazninu na tržištu hrane popunjavat će srpski i proizvodi iz drugih zemalja.
Zbog izlaska iz zone CEFTA-e i ulaska u EU hrvatski izvoz u BiH trpi milijunske gubitke
Razlozi negativnih trendova prilično su jasni. Uvoz hrvatske hrane u BiH bilježi pad zbog carina i ulaska u EU, a izvoz iz BiH u Hrvatsku zbog strogih kriterija za izvoz prehrambenih proizvoda na prostor EU.
Zbog izlaska iz zone CEFTA-e i ulaska u EU hrvatski izvoz u BiH trpi milijunske gubitke. Samo duhanska industrija zbog uvođenja carina za zemlje CEFTA-e na gubitku je 10 milijuna eura godišnje.
Očito je, dakle, da se Hrvatska i BiH nisu snašle u novonastalim okolnostima. Ulazak RH u EU mogao je biti poticaj razvoju gospodarstva u objema zemljama, ali umjesto toga dogodio se drastičan pad trgovine hranom između dviju država. Potpuno su presušile i investicije na relaciji Hrvatska – BiH, a o zajedničkim projektima na trećim tržištima nema ni govora. Čak i rijetke kompanije kojima zajednički upravljaju vlasnici iz Hrvatske i BiH, poput Aluminija, nalaze se na koljenima, i to djelomično zbog globalne situacije na tržištu, maćehinskog odnosa Vlade Federacije, ali i zbog nesuradnje suvlasnika. Kao svojevrsno upozorenje važnosti gospodarstva, hrvatski predsjednik Ivo Josipović i predsjedatelj Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović danas će zajedno otvoriti Mostarski sajam. Više od protokolarnih svečarskih obveza pokušat će motivirati gospodarstvenike na traženja rješenja. Inspiracija za dogovor može im biti baš Sajam gospodarstva u Mostaru koji preživljava iako većina sajamskih manifestacija u regiji propada. K tomu, Mostar nije ni velik ni glavni grad, ali se etablirao kao nezaobilazno mjesto na svjetskoj karti sajmova. Na njemu sudjeluje oko 700 izlagača iz dvadesetak zemalja. Izvrsna je to prilika za poslovne i strateške dogovore. Pa zašto ne, i liderima dviju država.
Ako se danas dogovore kako moraju uspostaviti funkcionalno međudržavno gospodarsko vijeće, onda će obje države brzo shvatiti da granica EU nije prepreka nego šansa. Takvo gospodarstvo može biti most i za sve druge odnose. Osobito za stvaranje pozitivne političke klime u kojoj će svi građani Hrvatske biti doživljavani kao počasni građani BiH. I obrnuto. Tada bi u relaksiranim odnosima Milanović mogao uzvratiti Jasmilinim sunarodnjacima: “Marš u Europu”. Tko bi se na to ljutio?!
>> EU će malo morati popustiti u vezi s BIH
"izvoz hrane u BiH pao 45%" ta hrana ocito nije proizvedena u HR zato to nikoga i ne brine , prekupci izgubili trziste kako mozemo izvoziti hranu kad je niti za svoje potrebe ne proizvodimo dovoljno