Naslovnica Enciklopedija Biografije

Branko Ivanda

Hrvatski filmski redatelj. Ivanda je na filmu debitirao 1969. modernističkim filmom “Gravitacija ili fantastična mladost Borisa Horvata”. Dobio je nekoliko glavnih nagrada kao što je nagrada FIPRESCI u Berlinu, Diploma Bergamo Film Festivala i najveće nagrade na nacionalnim festivalima.
01. prosinca 2016. u 00:00 0 komentara 168 prikaza
'obzor... Zagreb ... 22.10.2008. branko ivanda,profesor na akademiji dramskih umjetnosti i reziser,rezirao je film konjanik i sapunicu ponos ratkayevih Photo: Boris Scitar/Vecernji list'
Pogledajte galeriju 1/4

Hrvatski filmski redatelj Branko Ivanda rođen je 25. prosinca 1941. u Splitu od majke Dunje (službenice) i oca Lea (profesora). U rodnom je gradu završio klasičnu gimnaziju, apsolvirao komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu, te diplomirao filmsku i kazališnu režiju na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Iako je kao gimnazijalac puno statirao u HNK, više od glume privlačio ga je film. Roditelji se nisu bunili protiv njegovog izbora.

- Moj otac bio je profesor hrvatskog i francuskog. U lozi mog djeda Branka Kovačića svi su bili kapetani koji su studirali u Trstu. I moj je djed otišao u Trst, ali je apsolvirao biologiju i na kraju postao glumac u splitskom HNK.

Moj barba, muž očeve sestre Mile, bio je skladatelj Ivo Tijardović tako da smo odrastali uz muziku i umjetnost. Imali smo veliku kuću s vrtom i tu se okupljala naša velika obitelj na ručkovima i večerama, a dolazilo je puno ljudi iz teatra. Sin djedova brata Nikša Kovač bio je intendant HNK, a moja teta Jagoda bila je balerina. U bakinoj obitelji Anđelinovića, tzv. orjunaškoj liniji, bilo je puno pisaca i pjesnika, njezin brat bio je Danko Anđelinović, djed Vesne Pusić, koji je preveo “Bijesnog Orlanda” i napisao danas zaboravljenu knjigu “Moj dren”. Vesna i ja smo bratić i sestrična u drugom koljenu. Tako je bilo logično da i ja krenem umjetničkom stazom – govorio je  redatelj Ivanda.

Ivanda je na filmu debitirao 1969. modernističkim filmom “Gravitacija ili fantastična mladost Borisa Horvata”, a 70-ih se, nakon što mu je bunkeriran dokumentarac o studentskim demonstracijama, posvetio radu na televiziji. S filmskim fondovima bivše zemlje nije imao sreće - odbijeno mu je 15-ak projekata. 

Više od trideset godina režirao je igrane TV filmove, drame, glazbene emisije, dokumentarne i promotivne filmove, a katkada je radio i za kazalište. Režirao je Gravitaciju (1968.), Noć poslije smrti (1975.), Prijeki sud (1978.), Zločin u školi (1982.), tv film Sestre (1992.), Konjanika (2003.) te Leu i Dariju (2011.).

Redateljski potpisuje dokumentarne filmove Rabija (1977,), Posljednja večera (1978.) i Poezija i revolucija (1971.-2000.) te sapunice što mu se posebno zamjeralo kao ondašnjem dekanu Akademije dramskih umjetnosti.

- Isprva sam objašnjavao ljudima da je takav elitistički stav pogrešan, a zatim sam se prestao obazirati. Pokušao sam im objasniti da, kad bismo o svemu tako razmišljali, mogli bismo popljuvati pola američke literature, koja je kriminalistička, primjerice, Raymond Chandlera, a i Fjodora Mihajloviča Dostojevskog, koji je pisao romane u nastavcima da preživi. Ne znam tko bi trebao režirati sapunice, ako ne kvalificirani ljudi, koji znaju taj zanat i koji u tu nezahvalnu i brzu produkciju mogu unijeti dio svoje kreativnosti? S druge strane, meni je život s glumcima, koji traje po pet-šest mjeseci, možda jedan od najljepših i najizazovnijijh dijelova našeg redateljskog posla - govori Ivanda. 

'obzor... Zagreb ... 22.10.2008. branko ivanda,profesor na akademiji dramskih umjetnosti i reziser,rezirao je film konjanik i sapunicu ponos ratkayevih Photo: Boris Scitar/Vecernji list'
1 / 4
 

Asistirao je Relji Bašiću na uspješnoj kazališnoj predstavi “Ljubaf”, a 90-ih je u Teatru &TD radio “Kraljicu majku” s Nevom Rošić i Božidarom Alićem. Od 1980. predaje filmsku i TV režiju na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Predavao je i na Kalifornijskom sveučilištu u Los Angelesu u periodu od 1985. - 1990. Za svoje TV i igrane filmove dobio je nekoliko glavnih nagrada kao što je nagrada FIPRESCI u Berlinu, Diploma Bergamo Film Festivala i najveće nagrade na nacionalnim festivalima.

Bio je u braku sa suprugom Stankom s kojom je imao sina Nikolu. Stanka je umrla prije 15 godina od posljedica moždanog udara, a 2012. Nikola u 36-godini od srčanih problema. Jedini sin iz njegovog prvog braka, nije mu bio samo sin, bio mu je jedan i od najvjernijih suradnika. Zajedno su stvarali poznate televizijske serije – "Obične ljude", "Ponos Ratkajevih", "Sve će biti dobro", "Dolinu sunca" i "Ružu vjetrova".

U drugom je braku s producenticom Lidijom koju je upoznao dok je kao udovac snimao “Konjanika”. Imaju blizance - Lovru i Niku Anđelu. Branko Ivanda velik je znalac i ljubitelj čokolade, voli društvo i putovanja.

Ivan Aralica Akademik i bivši saborski zastupnik, književnik i profesor hrvatskoga jezika i književnosti Ivan Aralica zrinka cvitešić Filmska i kazališna glumica Zrinka Cvitešić
Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.