Otkazivanje ovogodišnjega Zagreb Auto Showa, najsnažnije sajamske priredbe Zagrebačkoga velesajma, ponovno je otvorilo pitanje koje se postavlja već godinama – kakva je sudbina Zagrebačkog velesajma na karti europskih sajmova, do kada će se Velesajam predstavljati kao regionalni centar susreta poduzetnika i postoji li uopće volja i program da Zagrebački velesajam to doista postane?
Obnova Zagrebačkog velesajma tema je koja se spominje i najavljuje već desetak godina, prije dvije godine napravljeni su i konkretni planovi koji bi ga trebali modernizirati, no konačna odluka odgođena je dok se posve ne riješi takozvani slučaj stadion i zasad je sve mrtvo slovo na papiru.
Što o Velesajmu kao regionalnom centru koji već godinama nije uložio ništa kako bi se infrastruktura podigla i izlagačima ponudila bolja usluga za ne baš malen novac koji plaćaju misle ti isti izlagači pokazali su otkazom nastupa na Auto Showu obrazlažući to štednjom i recesijom. Istodobno je istovjetna priredba održana na Beogradskom sajmu koji također želi postati regionalni sajamski lider, čime su zapravo izlagači Zagrebačkom velesajmu poslali jasnu poruku. Koliko je ulaganje u infrastrukturu važno za poslovanje sajma pokazuju primjeri iz našeg bližeg susjedstva gdje su primjerice “provincijski” sajmovi u Celju ili Klagenfurtu razvili brendove od svojih sajamskih priredaba i postali važna točka na europskim sajamskim kartama.
Unatoč recesiji Celje gradi dva nova paviljona jer je prema riječima direktora sajma sadašnji kapacitet postao premalen za sve koji žele izlagati.
Celjski je sajam tako postao mjesto susreta istoka i zapada Europe i dobrim marketingom i kvalitetnom ponudom sada je najjači sajam u Sloveniji. Sličnu priču ima i Klagenfurt koji je, osim što je regionalno jak u Koruškoj, cijeloj Austriji i Europi najbolje odredište za predstavljanje stručnih događanja vezanih za drvnu industriju, a u tome su i europski lideri. Specijalizacija i profiliranje unutar određene branše pokazale su se, ističu, pravom formulom za uspjeh.
Kad je riječ o obnovi ZV-a bez koje treba zaboraviti poziciju regionalnog centra, službeno su napravljena dva plana. U prvome je gradnja novog sajma na 60 tisuća četvornih metara izložbenog prostora na neizgrađenu istočnom dijelu današnjeg ZV-a i prostoru sjeverno od zgrade Ine uz Aveniju Većeslava Holjevca.
Druga koncepcija, koja se čini lakše izvedivom, predviđa rekonstrukciju zapadnog dijela sajma i novog ulaza te temeljitu rekonstrukciju postojećega južnog ulaza. Ona pretpostavlja i preoblikovanje današnje Aleje nacija u ostakljenu velesajamsku ulicu kojom bi se povezali svi paviljoni u jedinstvenu tehnološku cjelinu.
Postoje dva plana obnove
Tim bi se projektom uspostavio i nesmetani zagrijani prolaz za posjetitelje. Ta koncepcija vodi brigu i o rekonstrukciji i očuvanju devet paviljona pod zaštitom kao kulturno dobro. Izložbeni prostor bi se smanjio na 80 tisuća četvornih metara, na oko dvije trećine današnje površine sajma i zadovoljio njegove sadašnje potrebe. Novi paviljoni gradili bi se na mjestima starih, koji bi se rekonstruirali ako bi se pokazali ekonomski isplativi. Uz Aveniju Većeslava Holjevca gradio bi se i hotel s četiri ili pet zvjezdica, kongresni centar, novi južni ulaz i podzemne garaže.
S obzirom na stanje financija u gradu i ponovnu najavu gradonačelnika Milana Bandića kako će se prvo graditi stadion na Kajzerici, pa nakon toga ići u sanaciju maksimirskog stadiona, gotovo je sigurno kako Velesajam još dugo neće doći na red. Unatoč činjenici kako se u ZV vrlo malo ulagalo posljednjih godina, čelnici sajamskih priredbi stalno ističu da je zapravo glavni uzrok krize izlaganja na Zagrebačkom velesajmu recesija koja je pogodila sve svjetske sajmove te da poduzetnici štede upravo na toj vrsti prezentacije. Primjeri iz Celja i Klagenfurta pokazuju kako to i nije baš tako, a potvrđuju ih i primjeri europskih velikih sajmova poput Münchena i Düsseldorfa koji unatoč krizi i recesiji posluju dobro.
– Moramo priznati da su neke sajamske priredbe na sajmu u Münchenu doživjele određene udare kao posljedicu krize i recesije – kaže nam Tonči Belan iz tvrtke Belimpex koja je dugogodišnji zastupnik Münchenskih sajmova za Hrvatsku. Belan objašnjava kako je, primjerice, Münchenski sajam obrtništva ove godine zatvorio čak četiri paviljona izložbenog prostora zbog recesije koja je pogodila i njemačke i europske obrtnike, no kako su vodeći ljudi sajma procijenili da ta sajamska priredba nije među onim najznačajnijima te da će se jačanjem gospodarske situacije i na tom polju stanje poboljšati.
– S druge strane sajmovi koji su označeni kao glavni, poput sajma graditeljstva BAU ili sajma nekretnina EXPO REAL, popunit će cjelokupne kapacitete sajma u Münchenu, a iako im je termin održavanja još daleko, već sada postoje liste čekanja za te sajmove – ističe Belan.
Da je to doista tako potvrdila je i direktorica münchenskog sajma nekretnina EXPO REAL Claudia Boymanns koja kaže kako je zadnji rok izlagačima za prijavu istekao potkraj ožujka te kako će svi oni koji se nalaze na listi čekanja tek početkom lipnja znati je li se otvorilo neko slobodno mjesto za nekog od njih. Treba reći kako ni sajam u Münchenu prije desetak godina nije bio u baš blistavoj situaciji što se infrastrukture tiče, što je rezultiralo padom izlagača i seljenjem na druge sajmove. Tada je uprava sajma odlučila s gradom Münchenom raspisati natječaj za gradnju novog sajma, odnosno uređenje infrastrukture, što je koštalo više od 3 milijuna eura, a na natječaju je pobijedilo rješenje danskog arhitekta. Ono što je zanimljivo jest da nitko u Njemačkoj nije radio probleme zašto se toliko ulaže u novi sajam kad već postoji stari te zašto nije pobijedio njemački arhitekt. Rješenje se pokazalo dobitnim, Münchenski je sajam u nekoliko godina vratio uloženi novac, a interes izlagača iz cijelog svijeta višestruko je povećan.
Kvalitetno ulaganje u promidžbu i jačanje ponude za izlagače i posjetitelje pokazalo se dobitnim i u slučaju sajma u Düsseldorfu gdje su prošlog mjeseca nastupili i predstavnici hrvatske vinarske industrije i bili izuzetno zadovoljni sajmom.
– Početak godine na sajmu u Düsseldorfu daje naslutiti kako se kriza polako ublažava, a izlagači pokazuju da shvaćaju važnost tog oblika predstavljanja – kaže nam Ana Urukalo, zastupnica Düsseldorfskog sajma za Hrvatsku. Dodaje kako je ne samo sajam vina, na kojem su bili i naši izlagači, nego i sajam Boot koji predstavlja novitete u brodogradnji, bio vrlo uspješan i popunio je sve sajamske kapacitete, a važnost samog nastupa može potvrditi i tridesetak hrvatskih vinara koji su sklopili i konkretne poslove. U Zagrebu je od takozvanih velikih sajmova na redu Ambienta koja će pokazati je li problem zaista u recesiji ili hitno treba nešto mijenjati na samom Velesajmu. Odgovor se iz svega viđenog sam nameće, a u prilog tome idu i četiri strateška cilja koja si je ZV prošle godine zadao, kako bi revitalizirali sajam i vratili tržišnu poziciju u regionalnom okruženju.
Na prvom mjestu je jačanje osnovne djelatnosti, dakle sajmovanja, uz bitno povećanu internacionalnu komponentu svih relevantnih priredbi. Privlačenje većeg broja inozemnih izlagača i posjetitelja temeljna je pretpostavka stvaranja Velesajma kao istaknutog regionalnog sajamskog središta. Treći najavljeni cilj je povećanje udjela prihoda od sajmovanja u ukupnom prihodu, što znači da s većom pozornošću treba odabirati sajmove.
Navedeni su ciljevi unatoč promjeni uprave i dalje na snazi, no ključno je da se ti ciljevi provedu u djelo. Neosporno je da vrijeme u kojem vlada nedostatak novca nije najbolje za velike investicije, da grad trenutačno nema novca za ulaganje u tako veliki projekt kao što je uređenje ZV-a, no postavlja se pitanje što se dosad čekalo. Neslužbeno doznajemo kako su se u posljednje vrijeme javile i ideje o tome da bi se sajam trebao premjestiti na neku novu lokaciju, a atraktivno zemljište na kojem se sada nalazi iskoristiti u druge svrhe. Dok se konačna odluka ne donese, Velesajam će, čini se, sve više živjeti od paviljona koje iznajmljuje za dječje igraonice i sportske sadržaje, a sve manje od sajmova.
Velesajam ne treba obnovu zgrada, nego obnovu vodstva. Ljudi su tamo koji nemaju nikakvih ambicija nešto raditi, svi sajmovi koje su organizirali preselili su u Beograd ili Novi Sad, a menagement te firme ništa nije radio doli mislio kako će pojesti dobru janjetinu. Kad su kola otišla u provaliju, planiraju obnovu zgrada. Lijepo...