Naslovnica Biznis Kompanije i tržišta

Todorić: Hrvatskoj za zaokret treba samo pet-šest milijardi eura

Ma koji izvoz?! Za to su potrebne milijarde eura i vrijeme - ocjenjuje Ivica Todorić, vlasnik Agrokora, najmoćnije kompanije u Hrvatskoj i regiji.
05. studenoga 2010. u 13:37 161 komentara 301 prikaza
\'obz...zgb...05.11.2007. ivica todoric snimio:boris scitar\'
Foto: Boris Ščitar/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/3

Ivica Todorić (59), vlasnik Agrokora, najmoćnije kompanije u Hrvatskoj i regiji, došao je na svoje: njegovi ljuti protivnici u ovo vrijeme recesije i gospodarske krize počeli su ga hvaliti. Otvoreno priznaju da su griješili u svojim prosudbama i neopravdano ga napadali u medijima. Sindikalist Mario Iveković danas, uz ostalo, kaže da su u Unikonzumu 1994. imali sreće jer ih je kupio Todorić.

– Kad je Iveković otišao iz Unikonzuma, nije imao baš najbolje mišljenje o meni i imao je drukčiju koncepciju razvoja kompanije. Ali, ja sam izdržao, nisam napravio štetu poduzeću, nego stvorio ozbiljnu kompaniju, zaposlio ljude, uveo novu tehnologiju, najmodernije metode upravljanja... Od Ivekovića sam morao dobivati "batine" da bi on na kraju spoznao i priznao pravo stanje stvari. On sad vidi i zna, ali mnogi ljudi ne razumiju te procese – komentira Ivica Todorić.

I Petar Jurić, dugogodišnji ljuti kritičar Todorića u poslovnim krugovima, inače koordinator nabave hotela Kristal u Umagu, u elektroničkom pismu poslanom Agrokoru priznaje svoju pogrešku.

"U razdoblju privatizacije osobno sam Vas navodio, zajedno s Rajićem, Kutlom, Marčinkom, Gucićem i inima, kao oličenje najveće pljačke hrvatskog naroda od stoljeća sedmog. Međutim, kao gost Vaše kompanije obišao sam Ilok, Kneževe vinograde... Oduševljen sam onim što je Vaša kompanija učinila. Pa Vi se, gospodo, ne morate postidjeti ni jedne francuske vinorodne pokrajine... Vi ste ih u najmanju ruku dosegli. Osobno Vam se ispričavam što sam Vas poistovjetio s nabrojenima iako bih iz te skupine izdvojio i Luku Rajića, koji je ipak nešto učinio za Dukat. Razgovarajući s Vašim djelatnicima koji Vas doživljavaju kao spasitelja, u cijelosti povlačim svoje sudove o vama", napisao je, uz ostalo, menadžer Petar Jurić velepoduzetniku Todoriću.

Kad se govori o Agrokoru, Ivica Todorić ističe da o svakom poduzeću dovoljno govore brojevi.

Agrokor je poduzeće koja danas u regiji zapošljava 40.000 ljudi koji, prema vlasniku Agrokora, neizravno pokreću zapošljavanje još novih 200 tisuća ljudi. Agrokor je, naime, vodeća hrvatska kompanija sa 27,2 milijarde prihoda ostvarenih prošle godine. Prosječni godišnji rast u proteklih trinaest godina iznosio je 20,6 posto.

– Čuo sam da pišete feljtone. Ako ne odete na teren, ne vidite pogone, farme..., mislim da imate pogrešnu koncepciju. Otiđite u Baranju, posjetite Belje pa pogledajte što radimo – rekao mi je Todorić.

I, doista, u Baranji se ima što vidjeti. Tamo su najsuvremenije farme junadi, goveda, svinja, zemlja je uzorana, vinogradi obrađeni, u sirani se prerađuje mlijeko... Ljudi rade, Baranja je živnula, što se najbolje vidi po fasadama kuća. I, što je vrlo zanimljivo, u Bilju, Dardi i Belom Manastiru nitko ne želi ni riječi čuti protiv Todorića.

– Ma kakav tajkun?! Daj nam Bože još takvih – komentirao je jedan čovjek u restoranu "Kormoran" pokraj Kopačkog rita. – Evo, sin mi radi na farmi muznih krava. Dok Todorić nije došao, plaća mu je kasnila šest mjeseci, a sad je uvijek na vrijeme, i tako godinama – dodao je.

No, Agrokor nije jak samo u Hrvatskoj nego i u zemljama u okruženju.

– Ponosni smo na to što smo ostvarili u našoj zemlji, ali mi danas pripadamo otvorenom svijetu i otvorenom tržištu. Želimo se boriti i konkurirati na tom otvorenom tržištu – kaže Todorić.

Pa ipak, unatoč poslovnim uspjesima koji su ušutkali i najoštrije kritičare, Ivica Todorić nije često u medijima, ne daje izjave ni intervjue. Zašto?

Društveni i socijalni trenutak i antipoduzetnička klima i nisu, prema njegovu mišljenju, pogodni za samohvalu i promociju. Ne želi, kaže, "stvarati kult ličnosti", ma što to značilo.

– U kontekstu opće današnje situacije vrlo je teško govoriti o poslovnim potezima jer to ljudi ne razumiju. Da razumiju, poduzetništvo bi se potpuno drukčije tretiralo i maksimalno podržavalo. Poduzetništvo je propalo i umjesto da ga netko podržava i proba izgraditi, jer samo s njim možemo naprijed, oni ga napadaju – kaže Ivica Todorić, dok kao iz rukava sipa podatke.

– Od ukupnog prihoda u državi, koji iznosi oko 600 milijardi kuna, polovicu, 300 milijuna kuna, ostvari 500 najboljih poduzeća. Od toga prva 63 poduzeća ostvare 172 milijarde kuna prihoda, a sljedećih 36 poduzeća ima prihod od 30 milijardi kuna. Sve ostale kompanije, od 100. do 500., ostvare samo 100 milijardi kuna prihoda. Hrvatske kompanije moraju biti bolje, snažnije, više investirati i više zapošljavati, otvoriti perspektivu. Na žalost, to se neće dogoditi budemo li i dalje imali negativistički stav prema poduzetništvu. Moramo biti afirmativni prema njemu – kategoričan je Todorić.

Stoga je logično pitanje: tko će pokrenuti Hrvatsku i kako je pokrenuti?

– Hrvatska je uređena država, organizacijski, i treba nam samo malo da se ujedinimo. Ako hoćemo pokrenuti Hrvatsku, moramo je pokrenuti pametnim investicijama od pet-šest milijardi eura. Imamo priliku i vjerujem da ćemo to napraviti. Ima vizija koje poslove podupirati, u što ulagati. Turizam je djelatnost u koju treba dalje ulagati. Imali smo od turizma sedam milijardi, ove godine imamo šest, a da imamo osam milijardi, ne bismo imali problema. Uopće nije problem to dostići. Može se ulagati u energetiku. Moramo proizvesti više energije da je ne uvozimo. Imamo, hvala Bogu, i vjetra, i bioenergije, i vodene energije. Na kraju krajeva, nek se ulaže i u atomsku centralu, samo nek ne uvozimo energiju. Moramo ulagati u poljoprivredu, imati više prinosa, proizvesti više povrća da manje uvozimo. Treba ulagati u industriju, kao što je drvna, onda u građevinarstvo. Ako bi netko htio uložiti u gradnju luke na Dunavu, to bi bilo savršeno jer nemamo nijedne luke na Dunavu. Na Dunavu možemo milijarde vrtjeti, a mi ni ribu ne ulovimo, a kamoli da nešto radimo. Može se ulagati i u moderniziranje luka na Jadranu. Trebalo bi osposobiti željeznice da se mogu prevesti tereti, to je dobro – kaže Todorić te dodaje da bi se tako povećala zaposlenost i konkurentnost.

– Ne možete danas održati tekstilnu industriju. Meni je žao tih ljudi u Kamenskom, treba sve učiniti da se ljudi zaštite, ali to je jedna priča, a druga je da ovakva tekstilna industrija više nema šanse. Treba joj redefinirati strategiju.

A što je s izvozom?

– Ljudi mi dođu i pripovijedaju, treba izvoz, treba izvoz! Ma koji izvoz?! Da bi napravio izvozne proizvode, potrebne su milijarde eura i vrijeme. Agrokor ulaže u izvoz, ali to ide mukotrpno. Recimo, Jana je sigurno jedan od hrvatskih izvoznih proizvoda, jedan od rijetkih pravih brendova koji ima rast. Ali ne ide to tek tako lako. Kad u Americi, na primjer, daš milijun dolara za marketing, nisi dao ništa. Mi se već pet godina mučimo u Americi i tek smo sad u plusu. I na nekim drugim tržištima, gdje smo se mogli predstaviti i plasirati, Jana ide jako dobro – obrazlaže Todorić.

Pa ipak, Todorić je optimističan, smatra da Hrvatska "pametnim" investicijama može vrlo lako izići iz krize.

– Ako sad napravimo prave poteze, Hrvatska može imati svijetlu budućnost, može se i brzo priključiti Europi. Hrvatska se može dobro uklopiti i biti vrlo uspješna europska država, čak i bolja od mnogih drugih. Stvarno možemo napraviti čudo, pokrenuti Hrvatsku malim novcem, ali ne smijemo sve opterećivati politikom i aferama. Kad je politika u pitanju, naravno, moramo se baviti Europskom unijom, jer uskoro ulazimo u Uniju. Ali, neovisno o tome, mi se moramo okrenuti ekonomiji. Bez ekonomije nema ništa – kaže Todorić.

Investicijama od pet-šest milijardi eura u Hrvatskoj bi se, tvrdi Todorić, zaposlilo 60-ak tisuća ljudi, što bi pokrenulo novih 200 tisuća. U tom slučaju ne bi bilo nezaposlenih i Hrvatska bi za pet godina morala uvoziti radnu snagu, uvjeren je Todorić.

– Imam 60 godina, radim od jutra do sutra, vrijeme brzo prolazi, i želim iza sebe ostaviti nešto dobro. Do sada sam puno napravio, to je za mene sreća i veselje. San mi je da netko vodi hrvatsku ekonomiju tako dobro da Hrvati dobro žive i u najmanju ruku dosegnu zapadnoeuropske uvjete života. I da ja u tome dam svoj doprinos kroz Agrokor – kaže Todorić te domeće da iz svojih poduzeća ne izvlači novac, nego stalno investira.

– Kažu, Todorić je bogat! Ja gotovine nemam, jedino što imam su dionice Agrokora, koji ima dionice Konzuma, Leda itd. Nisam uzeo dividendu iz Agrokora, sve što sam zaradio investirao sam da bih gradio pogone po Hrvatskoj. Kad sam dobio kredit na temelju svojih dionica, uzeo sam dividendu da bih mogao vraćati kredit. Nema me ni u jednoj aferi. Zašto se nikad ne zapitaju: stalno se nešto događa, a Todorića nema nigdje?! – pita se Todorić .

– Agrokor je veliki komitent svih banaka ne samo u regiji nego i na međunarodnom tržištu. Sretni su što rade s nama, osiguravamo veliku stabilnost i bonitet, pošteno servisiramo svoje obveze. Agrokor ima kredite i u Svjetskoj banci. Među najznačajnijim smo komitentima i Europske banke. Normalno je da banke šalju svoje kontrole. Pa ako će netko gledati što radimo, ja sam sretan, mirno spavam jer radimo u skladu s propisima. Novac koji dobivamo uložili smo – dodaje Todorić.

Za kupnju Kulmerovih dvora digao sam kre

Za kupnju Kulmerovih dvora digao sam kredit
Ivica Todorić i njegova obitelj danas žive u dvorcu Šestine podno Sljemena, koji je od povijesne važnosti za Hrvatsku. Dvorac je 1945. izgorio, nakon podmetnutog požara. Todorić ga je kupio prije šest godina i obnovio prema projektima zagrebačkog arhitekta Branka Kincla. (U obnovu dvorca uloženo je 2,7 milijuna eura. Kritičari Todoriću spočitavaju da je dvorac postao privatna rezidencija iako je izdana dozvola za gradnju hotela. Budući da je u zaštićenoj podsljemenskoj zoni, objekt je morao imati javnu funkciju. No, u slučaju Todorića i Kulmerova dvorca napravljene su iznimke).

– Do prije šest godina, znači 15 godina poslije rata, živio sam sa svojim roditeljima u stanu na Pantovčaku, koji je imao jednu kupaonicu. Nisam smatrao da trebam sebi nešto graditi sve dok u državi ljudi nemaju što raditi. Kad sam vidio da svi nešto grade, i ja sam htio nešto napraviti. Slučajno se pružila prilika da kupim zemljište s ruševinom i obnovim kulturni spomenik. Da bih ga sagradio, morao sam podići kredit jer nisam imao novca, nisam toliko bogat.

U Konzumu je 83 posto domaće robe–

U Konzumu je 83 posto domaće robe
– U Konzumu je 83 posto domaće robe, međutim, najprodavanija roba u jednom dućanu, što malo tko zna, jest banana. Da vas je to netko pitao, ne biste znali, tako je svuda u svijetu. Banana je prvi artikl. Konzum sve banane uveze, rižu, tunjevinu... Na žalost, kod nas nema proizvođača toaletnog papira, moramo uvoziti toaletni papir, nemamo proizvođača špageta, moramo ih uvoziti. Ja na posao dođem ujutro i radim do navečer.

Stalno gradimo, u Dugopolju ulažemo 80 m

Stalno gradimo, u Dugopolju ulažemo 80 milijuna eura
– Trenutačno gradim najveću zgradu u Hrvatskoj, distributivni centar u Dugopolju. Investicija je vrijedna 80 milijuna eura. Izgradio sam 35 modernih, novih europskih farmi. Hrvatska je, dakle, otišla dalje.

Ako stranim kompanijama ne možeš

Ako stranim kompanijama ne možeš konkurirati, zgazit će te kao mrava
Agrokor danas jesu brojke o rastu prihoda itd., međutim, on je prije 40-ak godina bio tek san.

– Agrokor je nastao iz mog sna, vizije i strategije koja je bila kvalitetna. Da sam ulagao u tekstilnu industriju, propao bih, vjerojatno. Agrokor sam počeo sanjati 1972. i 1973. Bio sam svjestan da komunizam neće izdržati. To uopće nije bilo upitno. Sada govore da je kapitalizam okrutan za sve. To je bitka na život i smrt. Ako stranim kompanijama, koje su jače i od naše države, ne možeš konkurirati na ovom malom lokalnom tržištu, zgazit će te kao mrava! Evo jednog primjera. Prije 12-13 godina htjeli smo prodati Ledo. Imali smo ponudu i da su ponudili 20 posto više, prodao bih. Nisu toliko ponudili, pa nisam htio prodati. Predsjednik velike kompanije, koja je htjela Ledo, rekao mi je: \"Todoriću, ja ću ti doći tamo u Hrvatsku.\" I pazi sad, nisam mu prodao, a on najavljuje dolazak, hoće me uništiti i onda kupiti zabadava. Trebalo je to preživjeti. Uspio sam mu se oduprijeti, ali tada nisam znao da ću uspjeti. Tada sam imao 71 posto tržišta, sad imam 81 posto. A što da smo propali i nismo vratili dugove?! Odoše prijatelji, zaposlenici, poslovni partneri, nije to šala! Oni koji su htjeli kupiti Ledo danas kažu uspješan si, nemamo interesa ovdje trošiti novac, ako možemo zajedno itd. Za to je trebalo imati znanja, vještine, upornosti.

Ako neka hrvatska kompanija pobjeđuje, to bi trebalo biti na ponos cijeloj naciji, zar ne?

Samo sam jednom bio na godišnjem

Samo sam jednom bio na godišnjem odmoru, na lovu u Africi
Poduzetništvom sam se počeo baviti 1976., a samo sam jedanput išao na godišnji odmor. Budući da sam lovac, jedne godine išao sam u Afriku na 12 dana.

Na žalost, morao sam se zbog posla vratiti sedmoga dana. Drago mi je što sam bio u Africi, puno toga sam vidio. Tada sam prvi i jedini put bio na nekom drugom kontinentu. Nikad nisam bio ni u New Yorku, ni u Americi, ni u Kini... Radim 24 sata, imam dvije tajnice od kojih jedna radi dopodne, a druga poslijepodne. Ja na posao dođem ujutro i radim do navečer.

Dijelovi motora
SRCE AUTOMOBILA
Dijelovi motora i zašto ih je bitno poznavati

A1 izdvaja za Vas

  • istina_boli:

    Jel ovom lopovu nije dosta pljacke, treba mu jos!? Prokleti gad!

  • -obrisani-:

    Pogledaj samo facu tog krimosa.

  • ZELENIKE:

    lunar, šta ti to pričaš pa generira veću zaposlenost a hrvatski proračun se ionako vrlo malo puni od poreza na dobit, da to za državu nije dobro onda bi oporezivala reinvestiranu dobit.