Ivica Todorić (59), vlasnik Agrokora, najmoćnije kompanije u Hrvatskoj i regiji, došao je na svoje: njegovi ljuti protivnici u ovo vrijeme recesije i gospodarske krize počeli su ga hvaliti. Otvoreno priznaju da su griješili u svojim prosudbama i neopravdano ga napadali u medijima. Sindikalist Mario Iveković danas, uz ostalo, kaže da su u Unikonzumu 1994. imali sreće jer ih je kupio Todorić.
– Kad je Iveković otišao iz Unikonzuma, nije imao baš najbolje mišljenje o meni i imao je drukčiju koncepciju razvoja kompanije. Ali, ja sam izdržao, nisam napravio štetu poduzeću, nego stvorio ozbiljnu kompaniju, zaposlio ljude, uveo novu tehnologiju, najmodernije metode upravljanja... Od Ivekovića sam morao dobivati "batine" da bi on na kraju spoznao i priznao pravo stanje stvari. On sad vidi i zna, ali mnogi ljudi ne razumiju te procese – komentira Ivica Todorić.
I Petar Jurić, dugogodišnji ljuti kritičar Todorića u poslovnim krugovima, inače koordinator nabave hotela Kristal u Umagu, u elektroničkom pismu poslanom Agrokoru priznaje svoju pogrešku.
"U razdoblju privatizacije osobno sam Vas navodio, zajedno s Rajićem, Kutlom, Marčinkom, Gucićem i inima, kao oličenje najveće pljačke hrvatskog naroda od stoljeća sedmog. Međutim, kao gost Vaše kompanije obišao sam Ilok, Kneževe vinograde... Oduševljen sam onim što je Vaša kompanija učinila. Pa Vi se, gospodo, ne morate postidjeti ni jedne francuske vinorodne pokrajine... Vi ste ih u najmanju ruku dosegli. Osobno Vam se ispričavam što sam Vas poistovjetio s nabrojenima iako bih iz te skupine izdvojio i Luku Rajića, koji je ipak nešto učinio za Dukat. Razgovarajući s Vašim djelatnicima koji Vas doživljavaju kao spasitelja, u cijelosti povlačim svoje sudove o vama", napisao je, uz ostalo, menadžer Petar Jurić velepoduzetniku Todoriću.
Kad se govori o Agrokoru, Ivica Todorić ističe da o svakom poduzeću dovoljno govore brojevi.
Agrokor je poduzeće koja danas u regiji zapošljava 40.000 ljudi koji, prema vlasniku Agrokora, neizravno pokreću zapošljavanje još novih 200 tisuća ljudi. Agrokor je, naime, vodeća hrvatska kompanija sa 27,2 milijarde prihoda ostvarenih prošle godine. Prosječni godišnji rast u proteklih trinaest godina iznosio je 20,6 posto.
– Čuo sam da pišete feljtone. Ako ne odete na teren, ne vidite pogone, farme..., mislim da imate pogrešnu koncepciju. Otiđite u Baranju, posjetite Belje pa pogledajte što radimo – rekao mi je Todorić.
I, doista, u Baranji se ima što vidjeti. Tamo su najsuvremenije farme junadi, goveda, svinja, zemlja je uzorana, vinogradi obrađeni, u sirani se prerađuje mlijeko... Ljudi rade, Baranja je živnula, što se najbolje vidi po fasadama kuća. I, što je vrlo zanimljivo, u Bilju, Dardi i Belom Manastiru nitko ne želi ni riječi čuti protiv Todorića.
– Ma kakav tajkun?! Daj nam Bože još takvih – komentirao je jedan čovjek u restoranu "Kormoran" pokraj Kopačkog rita. – Evo, sin mi radi na farmi muznih krava. Dok Todorić nije došao, plaća mu je kasnila šest mjeseci, a sad je uvijek na vrijeme, i tako godinama – dodao je.
No, Agrokor nije jak samo u Hrvatskoj nego i u zemljama u okruženju.
– Ponosni smo na to što smo ostvarili u našoj zemlji, ali mi danas pripadamo otvorenom svijetu i otvorenom tržištu. Želimo se boriti i konkurirati na tom otvorenom tržištu – kaže Todorić.
Pa ipak, unatoč poslovnim uspjesima koji su ušutkali i najoštrije kritičare, Ivica Todorić nije često u medijima, ne daje izjave ni intervjue. Zašto?
Društveni i socijalni trenutak i antipoduzetnička klima i nisu, prema njegovu mišljenju, pogodni za samohvalu i promociju. Ne želi, kaže, "stvarati kult ličnosti", ma što to značilo.
– U kontekstu opće današnje situacije vrlo je teško govoriti o poslovnim potezima jer to ljudi ne razumiju. Da razumiju, poduzetništvo bi se potpuno drukčije tretiralo i maksimalno podržavalo. Poduzetništvo je propalo i umjesto da ga netko podržava i proba izgraditi, jer samo s njim možemo naprijed, oni ga napadaju – kaže Ivica Todorić, dok kao iz rukava sipa podatke.
– Od ukupnog prihoda u državi, koji iznosi oko 600 milijardi kuna, polovicu, 300 milijuna kuna, ostvari 500 najboljih poduzeća. Od toga prva 63 poduzeća ostvare 172 milijarde kuna prihoda, a sljedećih 36 poduzeća ima prihod od 30 milijardi kuna. Sve ostale kompanije, od 100. do 500., ostvare samo 100 milijardi kuna prihoda. Hrvatske kompanije moraju biti bolje, snažnije, više investirati i više zapošljavati, otvoriti perspektivu. Na žalost, to se neće dogoditi budemo li i dalje imali negativistički stav prema poduzetništvu. Moramo biti afirmativni prema njemu – kategoričan je Todorić.
Stoga je logično pitanje: tko će pokrenuti Hrvatsku i kako je pokrenuti?
– Hrvatska je uređena država, organizacijski, i treba nam samo malo da se ujedinimo. Ako hoćemo pokrenuti Hrvatsku, moramo je pokrenuti pametnim investicijama od pet-šest milijardi eura. Imamo priliku i vjerujem da ćemo to napraviti. Ima vizija koje poslove podupirati, u što ulagati. Turizam je djelatnost u koju treba dalje ulagati. Imali smo od turizma sedam milijardi, ove godine imamo šest, a da imamo osam milijardi, ne bismo imali problema. Uopće nije problem to dostići. Može se ulagati u energetiku. Moramo proizvesti više energije da je ne uvozimo. Imamo, hvala Bogu, i vjetra, i bioenergije, i vodene energije. Na kraju krajeva, nek se ulaže i u atomsku centralu, samo nek ne uvozimo energiju. Moramo ulagati u poljoprivredu, imati više prinosa, proizvesti više povrća da manje uvozimo. Treba ulagati u industriju, kao što je drvna, onda u građevinarstvo. Ako bi netko htio uložiti u gradnju luke na Dunavu, to bi bilo savršeno jer nemamo nijedne luke na Dunavu. Na Dunavu možemo milijarde vrtjeti, a mi ni ribu ne ulovimo, a kamoli da nešto radimo. Može se ulagati i u moderniziranje luka na Jadranu. Trebalo bi osposobiti željeznice da se mogu prevesti tereti, to je dobro – kaže Todorić te dodaje da bi se tako povećala zaposlenost i konkurentnost.
– Ne možete danas održati tekstilnu industriju. Meni je žao tih ljudi u Kamenskom, treba sve učiniti da se ljudi zaštite, ali to je jedna priča, a druga je da ovakva tekstilna industrija više nema šanse. Treba joj redefinirati strategiju.
A što je s izvozom?
– Ljudi mi dođu i pripovijedaju, treba izvoz, treba izvoz! Ma koji izvoz?! Da bi napravio izvozne proizvode, potrebne su milijarde eura i vrijeme. Agrokor ulaže u izvoz, ali to ide mukotrpno. Recimo, Jana je sigurno jedan od hrvatskih izvoznih proizvoda, jedan od rijetkih pravih brendova koji ima rast. Ali ne ide to tek tako lako. Kad u Americi, na primjer, daš milijun dolara za marketing, nisi dao ništa. Mi se već pet godina mučimo u Americi i tek smo sad u plusu. I na nekim drugim tržištima, gdje smo se mogli predstaviti i plasirati, Jana ide jako dobro – obrazlaže Todorić.
Pa ipak, Todorić je optimističan, smatra da Hrvatska "pametnim" investicijama može vrlo lako izići iz krize.
– Ako sad napravimo prave poteze, Hrvatska može imati svijetlu budućnost, može se i brzo priključiti Europi. Hrvatska se može dobro uklopiti i biti vrlo uspješna europska država, čak i bolja od mnogih drugih. Stvarno možemo napraviti čudo, pokrenuti Hrvatsku malim novcem, ali ne smijemo sve opterećivati politikom i aferama. Kad je politika u pitanju, naravno, moramo se baviti Europskom unijom, jer uskoro ulazimo u Uniju. Ali, neovisno o tome, mi se moramo okrenuti ekonomiji. Bez ekonomije nema ništa – kaže Todorić.
Investicijama od pet-šest milijardi eura u Hrvatskoj bi se, tvrdi Todorić, zaposlilo 60-ak tisuća ljudi, što bi pokrenulo novih 200 tisuća. U tom slučaju ne bi bilo nezaposlenih i Hrvatska bi za pet godina morala uvoziti radnu snagu, uvjeren je Todorić.
– Imam 60 godina, radim od jutra do sutra, vrijeme brzo prolazi, i želim iza sebe ostaviti nešto dobro. Do sada sam puno napravio, to je za mene sreća i veselje. San mi je da netko vodi hrvatsku ekonomiju tako dobro da Hrvati dobro žive i u najmanju ruku dosegnu zapadnoeuropske uvjete života. I da ja u tome dam svoj doprinos kroz Agrokor – kaže Todorić te domeće da iz svojih poduzeća ne izvlači novac, nego stalno investira.
– Kažu, Todorić je bogat! Ja gotovine nemam, jedino što imam su dionice Agrokora, koji ima dionice Konzuma, Leda itd. Nisam uzeo dividendu iz Agrokora, sve što sam zaradio investirao sam da bih gradio pogone po Hrvatskoj. Kad sam dobio kredit na temelju svojih dionica, uzeo sam dividendu da bih mogao vraćati kredit. Nema me ni u jednoj aferi. Zašto se nikad ne zapitaju: stalno se nešto događa, a Todorića nema nigdje?! – pita se Todorić .
– Agrokor je veliki komitent svih banaka ne samo u regiji nego i na međunarodnom tržištu. Sretni su što rade s nama, osiguravamo veliku stabilnost i bonitet, pošteno servisiramo svoje obveze. Agrokor ima kredite i u Svjetskoj banci. Među najznačajnijim smo komitentima i Europske banke. Normalno je da banke šalju svoje kontrole. Pa ako će netko gledati što radimo, ja sam sretan, mirno spavam jer radimo u skladu s propisima. Novac koji dobivamo uložili smo – dodaje Todorić.
Jel ovom lopovu nije dosta pljacke, treba mu jos!? Prokleti gad!