U Hrvatskoj ne žive samo dužnici: imamo 192 milijarde kuna depozita građana, 6,5 milijardi kuna u stambenoj štednji, oko dvije milijarde kuna u raznim vrstama osiguranja, 61 milijardu kuna vrijednosti u dionicama... Građanima koji svoj novac ulažu bitan je prinos, onima koji ga samo “čuvaju” važna je sigurnost. A pravila za te dvije kategorije bitno se razlikuju.
Štednja
Nema toliko niske kamate koja bi hrvatske građane mogla odvratiti od “klasične” štednje u banci. Ne destimulira ih činjenica što prosječna kamata na štednju iznosi samo 0,33 posto i triput je niža od inflacije koja je trenutačno oko 0,9 posto, a na prihod od kamata na štednju plaća se i porez od 12 posto. Nešto je isplativija štednja u stambenim štedionicama, na koju se ostvaruju državna poticajna sredstva. Za 2017. godinu ona iznose 1,7 posto, odnosno na maksimalan iznos od 5000 kuna – 90 kuna. Ono što je štedišama očito najbitnije u ovom slučaju nije prinos, nego sigurnost. Država jamči za štedne uloge do iznosa od 100 tisuća eura i u slučaju propasti kreditne institucije depozit će u roku od 20 radnih dana štediši isplatiti Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka. Od 2024. godine taj će rok isplate biti još kraći – sedam radnih dana. Sretnici koji u bankama drže više od 100 tisuća eura trebali bi ipak razmisliti o sigurnosti institucije u koju su deponirali svoj novac ili štedni ulog “razlomiti” na iznose manje od osigurane svote i raspodijeliti u više banaka ili na članove obitelji.
Osiguranja
S obzirom na činjenicu da su i prinosi koje ostvaruju osiguravatelji iznimno niski, u skladu s okruženjem niskih kamatnih stopa, njihova ulagačka komponenta zapravo gotovo i ne postoji. U ovom slučaju “nomen est omen” – samo ime pokazuje im bit – osiguranjem pojedinac rizik štetnog događaja iz svog okruženja prenosi na osiguravajuće društvo.
Što će se promijeniti uvođenjem eura i hoće li sve poskupjeti:
Ono što je bitno znati za ugovaratelje životnih osiguranja, koja su i najveća investicija, jest činjenica da se pri sklapanju ugovora definira razdoblje nakon kojeg se omogućava otkup police po određenoj vrijednosti. Za kraće trajanje osiguranja to može biti godina, no najčešće je razdoblje tri godine. To znači da u slučaju raskida police prije tog razdoblja, ugovaratelj ne dobiva natrag ni kunu uplaćenog novca. No, ako ugovoreni slučaj nastupi i dan nakon sklapanja ugovora, on ili njegovi nasljednici dobivaju cijelu ugovorenu svotu. Također, moguće je mijenjati dinamiku uplata: one mogu biti mjesečne, tromjesečne polugodišnje i godišnje. U slučaju nemogućnosti plaćanja, polica se može “zamrznuti” do najviše 12 mjeseci.
Osiguravatelji odobravaju i pozajmice uz zalog polica osiguranja, a lombardne kredite uz vinkuliranje police osiguranja u korist banke odobravaju i banke.
Mirovinski fondovi
Iako većina građana zna da im se iz plaće isplaćuju mirovinski doprinosi, jako ih malo samostalno bira obvezni mirovinski fond, a još manje potportfelj A, B ili C, prema kategoriji rizičnosti. Po strukturi imovine najagresivniji je potportfelj A – uglavnom je izložen hrvatskim i stranim dionicama, a u dionicama ima najviše 55 posto neto imovine. Namijenjen je ponajprije mlađim osiguranicima koji do umirovljenja imaju više od 30 godina pa lakše mogu otrpjeti volatilnost prinosa.
Potportfelj B u dionicama drži maksimalno 35 posto imovine, a najmanje 50 posto ulaže u niskorizične obveznice.
Najmanje rizični potportfelj C uopće ne smije ulagati u dionice.
Osiguranici kojima je ostalo deset godina do umirovljenja automatizmom se sele iz potportfelja A u nižerizični potportfelj B ili C, kako odaberu, jer u A više ne smiju biti. Pet godina prije umirovljenja, ponovno automatski, njihov se portfelj seli u niskorizični C.
Ako dosad i nisu sami uzeli svoj mirovinski potportfelj u svoje ruke, osiguranici ga tijekom godina mogu besplatno mijenjati, ali samo jednom u tri godine, i to u mjesecu u kojem su rođeni, u godini života koja je djeljiva s tri. “Krovni” mirovinski fond mogu mijenjati kad požele.
Zdravstvena osiguranja
Tek kad su suočeni s ozbiljnijim zdravstvenim problemima, hrvatski građani shvate koliko medicinskih usluga moraju plaćati sami. Ako u tom slučaju nemaju ugovoreno dopunsko zdravstveno osiguranje, situacija je bitno teža. Uz HZZO, pruža ga cijeli niz privatnih osiguranja i pokrića su manje-više slična. I dopunsko i dodatno zdravstveno osiguranje svrstavaju se u kategoriju dobrovoljnih, onih koje osiguranik ugovara po vlastitu izboru. Budući da ih građani plaćaju iz svog džepa, nije nevažno što zauzvrat dobivaju, koje su usluge uključene i kolika je ugovorna mreža zdravstvenih ustanova s kojom surađuje zdravstveno osiguranje koje mu pruža uslugu, to trebaju proučiti prije izbora. Procijene li da bi, zbog svog zdravstvenog stanja, tijekom godine mogli imati potrebu za hitnijim specijalističkim pregledima ili pretragama na koje se dugo čeka, dobro je razmisliti je li jeftinija opcija ugovoriti policu dodatnog zdravstvenog osiguranja umjesto plaćanja pojedinačnih pregleda koji je cijenom mogu nadmašiti.
Fondovi, dionice, kriptovalute
Osim fondova koji su rangirani od niskorizičnih novčanih do visokorizičnih dioničkih, dionice i kriptovalute zapravo su – ruski rulet. Ulaže se iz viška novca, uz dobrog savjetnika ili predznanje. I rezervirano je samo za one koji mogu podnijeti da izgubile – cijeli ulog.
