Radio je trofej za utrku Cro Race, medalje za Hrvatski Vaterpolski savez, prijalazni pehar za Memorijalni turnir Oskar Kandrka, prijelazni pehar za Futsal cup sv. Josipa in memoriam Matija Capar. I najslađe mu je, kaže umjetnik Luka Krešimir Stipić raditi po narudžbi. – Volim dobiti smjernice pa iz njih dalje razvijati ideje – objašnjava.
Trenutačno su mu u fokusu Cro Race, za koji ponovno radi trofej, te nagrade za Ljubuški film festival i HealthComm Awards. – Pripremam Ljubušku kulu za filmski festival, a za HealthComm Awards, na kojem se nagrađuje projekte, inicijative i pojedince koji podižu standarde u zdravstvu i jačaju povjerenje u sustav, mi je palo napamet da napravim "HC" kao malo serifasti logo, potaknut time što nitko ne može pročitati doktorski rukopis – objašnjava.
Stipić je 2015. završio Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna u Zagrebu, na kiparskom odjelu, a iste godine upisao je Akademiju likovnih umjetnosti, odsjek za konzerviranje i restauriranje umjetnina, smjer kiparstvo. Još kao student istaknuo se nizom nagrada za izvrsnost, što mu je, kaže, bila važna potvrda da je na pravom putu.
– Profesor mi je rekao: "Ako laže koza, ne laže rog." Trud i rad se uvijek isplate – govori. Kiparstvo opisuje kao "ljubav koja ne može proći", a jedan od najzahtjevnijih projekata bio mu je diplomski rad, kopija gotičke skulpture “Bogorodica s djetetom”, na kojem je radio godinu i pol dana. – To me naučilo strpljenju. Inače sam ADHD-ovac, pa sam kroz taj proces shvatio da rezultati dolaze postupno i da ništa ne ide preko noći. To si i dalje znam ponavljati – kaže.
Na pitanje je li mu to i najdraži projekt, diplomatski odgovara: "Svaki mi je poseban. Jedan od dražih mi je zasigurno Cro Race, ali i pehari za turnire za Matiju Capara i za Oskara Kndrku su posebni jer su me organizatori prepoznali i dali mi šansu kao mladom umjetniku da pokažem sceni što mogu napraviti – govori.
Odrastao je, napominje, u sportskoj obitelji. Tata mu je bio triatlonac i uz njega je gledao velike biciklističke, među kojima je i Cro Race, a nema sporta koji nije probao. – Trenirao sam i futsal tako da sam Matiju Capara poznavao i osobno, bio mi je trener. Sada sam, pak, "pod stare dane" s navršenih 30 počeo trčati – kaže umjetnik dodajući kako mu je drago što sport i umjetnost kao dvije velike ljubavi može spajati.
Proces izrade svojih djela uvijek počinje razgovorom s naručiteljem. – Nađem se sa strankom i slušam što žele. Onda gledamo što je izvedivo, koliko košta i koji se materijali koriste. Nakon toga dobijem "voljno" – objašnjava. Dodaje kako uživa raditi s različitim materijalima i ne ograničava se samo na jedan pristup, a u umjetničkom izrazu najviše se oslanja na realizam.
– Nisam čovjek od apstrakcije, a najveći uzori su mi Meštrović i Michelangelo – kaže. Kada ne radi po narudžbi, inspiraciju, pak, pronalazi u vjeri. – Bog mi je dao talent i trudim ga se umnažati, možda dođe trenutak i kada ću se baviti sakralnom umjetnošću – napominje 30-godišnjak.
Prisjeća se i kako je prva velika stvar za njega i kolege na faksu, bio projekt "Stepinac u rukama mladih kipara". Izradili su, objašnjava, dvije biste dvije figure blaženog Alojzija Stepinca. Jedna skulptura tada je poklonjena Misionarkama ljubavi u zagrebačkoj Jukićevoj ulici, jedna najstarijem svećeniku Zagrebačke nadbiskupije preč. Vladislavu Tomasu, jedna bista ostala je na Nadbiskupskom duhovnom stolu,a druga je poklonjena putem natječaja na Facebook stranici Zagrebačke nadbiskupije.
Ističe i kako ne vjeruje u stvaranje isključivo pod inspiracijom. – Michelangelo i Meštrović nisu svaki dan bili inspirirani. Ne može toliko velčanstvenih i maestralnih djela nastati samo kada ti je dobar dan. Treba raditi i kad je teško, i kad ti se ne da – kaže. Na kraju naglašava da mu je obitelj prioritet te da posao nastoji držati u normalnim radnim okvirima. – Nisam jedan jedan od onih koji će se u tri ujutro uhvatiti posla jer mu je tada na um sinula ideja – ističe.
FOTO Na Dolac stigle vrgoračke jagode i domaće trešnje. Cijene? Provjerite sami
Otvori KEKS Pay
