Svaki pokušaj pričanja vica o dva opusa Jakova Gotovca, Eri i Peri, sin velikog skladatelja preduhitrio bi na sebi svojstven način: prvi bi ga ispričao. Britak, duhovit, znatiželjan, uvijek oštra duha i jezika, pun životne snage, veselja i glazbe – takav je Pero Gotovac bio do kraja, do smrti koja ga je prekjučer, 21. rujna, iznenada sustigla u 91. godini života.
Sjećali se svakog razgovora
U Hrvatskom narodnom kazalištu, prije i nakon koncertne izvedbe Orfeja s Maksom Emanuelom Cenčićem, kako bi tko čuo tužnu vijest koja se prenosila od usta do usta, ostao bi zatečen i rekao samo: “pa još prije neki dan, prošli tjedan, mjesec...”, sjećali bi se ljudi svog posljednjeg susreta ili telefonskog razgovora, a ja e-maila koji mi je stigao prije mjesec dana, ispunjenog njegovom vedrinom i radošću zbog susreta i razmjene mišljenja. A Pero Gotovac mišljenja je imao uvijek u izobilju, o svemu oko nas, dobro promišljenih, kritičkih.
Najvjerniji čuvar skladateljske baštine svog oca, i sam je bio legenda i dobri duh ne samo Hrvatskog društva skladatelja nego i čitavog glazbenog Zagreba, u kojem se rodio 1927. godine. Bio je za priču uvijek spreman svjedok minulih vremena i glazbene povijesti koju je i sam stvarao kao skladatelj, dirigent, glazbeni producent, dugogodišnji glazbeni urednik Jugotona, aranžer i autor pregršti vrijednih i nezaboravnih šansona, kajkavskih popevki, šlagera, pjesama za djecu, glazbe za film, kazalište i televiziju. Premda se glazba za Peru Gotovca činila kao neizbježna sudbina, prije nego će joj se bez zadrške baciti u naručje, studirao je medicinu, povijest umjetnosti i hrvatsku književnost. No već kao srednjoškolac, podsjećaju iz HDS-a, postigao je prve profesionalne uspjehe kada mu je izdavačka kuća Albini za vrijeme Drugog svjetskog rata objavila dva šlagera koja je skladao za radio.
Proslavljene koračnice
A nakon rata njegove su koračnice i masovne pjesme odjekivale širom omladinskih srednjoškolskih masovnih radilišta. Na Muzičkoj akademiji diplomirao je 1955. godine studij teoretsko-folklornog smjera. Od 1973. do odlaska u mirovinu 1996. bio je dirigent Kazališta Komedija. Posljednjih ga je godina osobito veselilo pisanje poezije, a naročito portretiranje u stihovima svojih suvremenika glazbenika, kolega i prijatelja. Tako nastalu pjesničku zbirku “Mikroportreti” nedavno je kao knjigu objavio Cantus.
Posljednji ispraćaj Pere Gotovca bit će u srijedu, 27. rujna, u 13.35 u mirogojskom krematoriju.
a ti si sve pokrao u pretvorbi...pljački. koji su to ološi društva. što su hrvatski građani stvarali stoljećima..ovi kriminalci su prisvojili sebi uz pomoć kradoljuba. fuj.