Put od Bregane prema Petričkom Selu vodi nas uzbrdo. Cesta vijuga kroz beskrajno zelenilo Stojdrage, Pokleka, Novog Sela Žumberačkog, Budinjaka i Gornje Vasi.
Napravili si pomoćni put
– Ime sela Stojdraga vezano je uz priču o mladiću koji je bacio oko na djevojku, potrčao za njom pa na tome mjestu viknuo “Stoj, draga!”, ona je nastavila dalje i pokleknula u Pokleku, a kuću su sagradili i obitelj zasnovali u Novom Selu Žumberačkom – legenda je to koju nam je putem ispričao župnik Juraj Jerneić, koji iz Zagreba već 18 godina odlazi u župu na Žumberku. A tamo se, samo sat i pol vožnje od metropole, iza gustih šuma, bistrih izvora i oštrih zavoja, život odvija kao u nekoj drugoj stvarnosti. Kućice s drvenim gredama, održavana dvorišta, uređeni cvjetnjaci i vrtovi, slika je koja nas je pratila cijelim putem. A iza nje, govore nam mještani, krije se život koji nikada nije bio lak, a odron koji nije saniran od sredine ožujka, kada se dogodio na državnoj cesti između Petričkog Sela i Hartja, dodatno ga je zakomplicirao.
Petričko Selo postalo je zadnja točka do koje se može doći sa samoborske, a Hartje s jaskanske strane. Općina je prepolovljena. Hrvatske ceste (HC) postavile su tada prometnu signalizaciju i upozorenja da je promet zabranjen, a Općina je, kako smo i ranije pisali, napravila pomoćni put. No za one koji ne znaju voziti bijelom cestom, i to uzbrdo, govore nam Žumberčani, on nije rješenje. Kad su, sredinom srpnja, 120 dana od odrona, izgubili nadu da će im itko pomoći, sami su se organizirali.
U nekoliko dana, objašnjavaju, maknuli su zemlju i kamenje s kolnika, a tjedan dana poslije i betonske barijere koje su Hrvatske ceste u međuvremenu postavile, kako bi mogli voziti prema Hartju i dalje prema Jastrebarskom. Teren je ocijenjen izrazito nestabilnim i nesigurnim za promet, ne boje li se da će netko stradati, pitamo ih. – Krenete li od Bregane prema ovamo, naići ćete na deset odrona u samo 25 kilometara. Zar su svi oni sigurni? – pitaju. Cesta prema Žumberku, dodaju mještani, nikad se nije ozbiljno održavala. Njih oko trideset ugostilo nas je na terasi lokalnog DVD-a u Petričkom Selu. Skuhali su kavu, poslužili kekse, ispričali se što nema kolača. Ispekli bi ih, kažu, ali nema struje.
– Naviknuli smo se već i na to. Kad mala ptica sleti na žicu, mi ostanemo bez struje. A ako dođe do neke veće kiše ili vjetra, znamo da smo osuđeni na čekanje dežurne ekipe, koja rijetko dođe isti dan sanirati kvar – naglašavaju Žumberčani dodajući kako im je ljeti posebno teško zbog hrane koju nemaju kako rashladiti pa se sve brzo pokvari. Od glavnoga grada udaljeni su 60-ak kilometara, a trgovine na Žumberku nema. Zadnja je bila u Gornjoj Vasi, no zatvorena je još 2010. godine.
– Stanovnika je bilo sve manje, promet je bio sve gori, nije mi se isplatilo nastaviti s poslom, a imao sam uvjete za mirovinu – objašnjava Marijan Šintić, posljednji trgovac na Žumberku. Od tada im, dva do tri puta tjedno, dolazi kombi trgovina, ali veće nabave obavljaju u Samoboru, dodaje Vlado Cvitković.
– U pokretnoj trgovini, primjerice, ne možemo platiti karticama, a u općini ne postoji bankomat – ističe. Gostionice nema od 1993., dodaje, kad se gazda odselio u Njemačku. Domovi zdravlja nalaze se u Jastrebarskom, udaljenom oko 30 kilometara, i u Karlovcu, koji je nešto više od 40 kilometara daleko. No zbog zatvorene ceste do njih se sada mora ići obilazno, što put produžuje za dodatnih 60-ak kilometara. A nakon odrona ukinut je i autobus koji ih je dva puta dnevno povezivao sa Samoborom i Jaskom.
– Smeće nam inače odvoze dva puta mjesečno, sada smo sretni ako dođu i jednom, javna rasvjeta gasi se zimi u 22, a ljeti u 23 sata, živimo u šumi, a drva moramo čekati po dvije godine – nabraja Petar Solarić neke od problema s kojima se godinama u Uskočkom gorju nose.
Skeptični smo
– Ovdje nikada nije bilo posla, opcije su bile raditi kao trgovac ili lugar pa je većina otišla u Zagreb, neki, poput mene, u Njemačku, a jako se puno ljudi odselilo i u SAD i Kanadu. Svi koji smo se vratili ovdje u mirovinu, vratili smo se iz ljubavi prema ovom kraju, a ne osjećamo da država dijeli tu ljubav s nama – naglašava Solarić. Sanacija odrona trebala bi početi u rujnu, tako stoji u dopisu koji je Općina zaprimila od Hrvatskih cesta. U međuvremenu, najavljeno je asfaltiranje makadamske obilaznice. No među Žumberčanima prevladava skepsa. “Malo niže odron je nesaniran stajao pet godina i ovo će toliko trajati”, “Neće ga sanirati godinama”, “Novac koji će uložiti u asfaltiranje obilaznice, mogli bi uložiti u saniranje odrona”, komentari su koji su se nizali. – K nama svi dođu samo ljeti, kada je sve prekrasno pa se dive, a kada Žumberku treba nešto dati, onda ništa – napominje Dragica Delišimunović. Osloniti se mogu, kažu Žumberčani, samo jedni na druge i na župnika Jerneića, kojeg, naglašavaju, već godinama ne doživljavaju kao gosta.•
Otvori KEKS Pay
Ministar Butković nema rodbinu tamo, a i broj noćenja je mizeran u odnosu na Jadran pa će on to pomalo rješavat.