Iako je ovo bio njegov prvi nastup u Hrvatskoj s ovim projektom, publika je od prve minute pokazala da vrlo dobro zna što je „Naša večer”. No ono što se dogodilo tijekom večeri nadmašilo je i ta očekivanja. U komentarima nakon koncerta mnogi su govorili kako su dobili puno više od predstave, koncerta ili poetske večeri. Jer „Naša večer” zapravo nije moguće smjestiti u jednu formu.
Bosiljčić je Zagrebu donio gotovo filmski oblikovano iskustvo u kojem su se poezija, glazba, gluma i emocija prirodno prelijevali jedno u drugo. Bez pretjerane teatralnosti, bez potrebe za velikim efektima i bez ijednog suvišnog trenutka, gotovo dva i pol sata držao je publiku u potpunoj tišini, koncentraciji i emociji.
Uz vrhunski bend i prateće glazbenike, Bosiljčić je radio ono u čemu je možda i najbolji, pripovijedao emociju. Kroz stihove, interpretacije i pjesme koje su se nizale od fada, sevdaha i talijanskih kancona pa sve do „Čekaj me”, „Žutih dunja”, „O Djila” i „Jorgovana”, repertoar je djelovao kao pažljivo režirano emotivno putovanje kroz ljubav, nostalgiju, čežnju i identitet jednog prostora i mentaliteta koji publika ovih prostora instinktivno razumije. Ivan je publici dodatno ponudio sebe i kroz nevjerojatno specifičnu muzikalnost.
Posebno dojmljiv bio je način na koji je publika reagirala na poeziju. U vremenu brzih sadržaja i površne komunikacije, gotovo je nevjerojatno gledati dvoranu koja u potpunoj tišini sluša stihove i prati svaki pokret izvođača kao da se nalazi usred kazališne scene. Upravo u tome leži najveća snaga „Naše večeri”, ona ne pokušava impresionirati spektaklom, nego iskrenošću.
- Znate, rekli su mi dva izvrsna glazbenika, moja supruga Jelena Tomašević Bosiljčić i prijatelj Sergej Četković da je najveći kompliment za jednog pjevača kada su oni na sceni da cijela dvorana pjeva u glas s njima, a ja opet iz svog iskustva kažem kako je najveći kompliment za jednog glumca da kad on govori na sceni da je u dvorani potpuna tišina. Vi večeras možete i jedno i drugo, vi možete što god hoćete jer je ovo naša večer.- rekao je Ivan Bosiljčić.
Bosiljčićev projekt posljednih pet godina, pogledalo je više od sto tisuća ljudi diljem regije, a zagrebačka izvedba vrlo jasno pokazuje i zašto. Ovo nije večer koja publici daje samo pjesme koje voli, nego osjećaj da je na trenutak postala dio nečega osobnog, intimnog i stvarnog.
U publici je za vrijeme koncerta bio i pjevač Jacques Houdek, prijatelj obitelji Bosiljčić. Pred kraj koncerta Ivan je primjetio Jacquesa u publici i poželio je da upravo on uživo otpjeva nešto što je vrlo aktualno na društvenim mrežama, a to je izvedba s nedavnog koncerta u Lisinskom, gdje je izveo pjesmu 'Što te nema'. Ivan je zaustavio koncert, sišao u publiku, predao prijatelju mikrofon i publika se okrenula te je na taj način svojom izvedbom i on sam obilježio ovu, našu večer.
U vremenu u kojem se koncerti često svode na produkciju, hitove i kratkotrajni efekt, „Naša večer” pokazala je koliko publika i dalje traži sadržaj koji ima dušu. A Zagreb je sinoć pokazao da za ovakve projekte ne samo da postoji publika, nego publika koja ih istinski treba.
Otvori KEKS Pay
