Nema poštene knjižnice koja ne skriva neku svoju tajnu. Rukom ispisan list koji pada iz stare, zaboravljene knjige, domaću zadaću koju nije pojeo pas nego vrijeme, išarane margine beletristike ili remek-djelo koje nije posuđeno ni jedan jedini put.
A tajna zagrebačke Knjižnice Božidara Adžije bila je ormar pun pola stoljeća starih magnetofonskih vrpci kulturne manifestacije Književnog petka koje je ta ustanova nedavno digitalizirala i omogućila svojim posjetiteljima da ih u cijelosti čuju.
Organizira se od 1955.
Književni je petak tribina koja od 1955. godine ugošćuje najveća imena hrvatske književne scene, a od 1959. susreti pisaca i publike snimani su na magnetofonske vrpce. Djelatnici knjižnice znali su da one postoje, ali nisu bili sigurni u kakvom su stanju. No, nakon što su te vrpce skupili i popisali, dali su ih na obradu te su materijal digitalizirali, a zatim na računalima u čitaonici postavili informatički sustav za preslušavanje.
– Imamo digitalizirana 162 književna susreta od 1959. do 1969. godine koje u cijelosti mogu preslušati naši korisnici, a osim toga na internetu su dostupni kratki isječci koje svi mogu preslušati gdje god žele. Zamislite koliku će vrijednost iz toga izvući studenti, profesori, istraživači. No, nismo gotovi, čeka nas digitalizacija još šezdesetak audiokaseta na koje su snimani Književni petci nakon 1969. godine – kaže šef projekta digitalizacije i djelatnik knjižnice Ivan Jelić.
A tu je i Zidić, naravno
Na digitaliziranim snimkama mnoštvo poznatih imena govori o najraznolikijim temama. Tako se može čuti pjesnika, filozofa i političara Vladu Gotovca u kasnim šezdesetima prošloga stoljeća, uoči Hrvatskog proljeća, uvijek razgovorljivog, a tada mladog književnog kritičara i esejista Igora Mandića, na jednoj tribini iz 1960. godine s njim i vječnog sugovornika Igora Zidića, poznatog povjesničara umjetnosti, zatim velikane pisane riječi poput Vesne Parun ili Antuna Šoljana... No, posebno se ističe snimka govora francuskog filozofa Jean-Paula Sartrea koji je na Književnom petku gostovao 1960. te ju prvi put mogu čuti mlađe generacije.
– Šteta da sama snimka nije u boljem stanju – govori Ivan Jelić, svjestan o kakvoj je vrijednosti riječ.
Svim zainteresiranima, ne samo posjetiteljima, knjižnica je omogućila da iz udobnosti svog doma preko interneta preslušaju kratke isječke od jedne do tri minute, u kojima se može nazreti o čemu je bilo riječi na svakom od susreta. Nekada je samo jedna minuta Vlade Gotovca, Igora Mandića ili Jean-Paula Sartrea sasvim dovoljna pozivnica da se odlučite odšetati do Krešimirova trga, staviti slušalice na uši i otići na nekoliko sati pola stoljeća unatrag.
Gdje se to moze naci? Link bi bio izvrsno koristan