Za prohladne jesenske šetnje ništa vas ne može ugrijati kao vrući kesteni.
Čišćenje tih plodova koji griju promrzle dlanove na tmuran dan ili, još bolje, na “zubatom” suncu, dok hodate gradskim ulicama, doziva staru zagrebačku tradiciju kestenjara. Već su pedeset godina na uglovima metropole. I dok pamte kako se nekad za njihove kestene stajalo u redovima, pomalo razočarani konstatiraju da su ih Zagrepčani ove godine odlučili izbjegavati. No, nije to tako nova pojava. Svake sezone ide sve lošije. Slaba je prodaja, žale se kestenjari, a ništa bolje nije ni na gradskim placevima. Kako to da Zagrepčani više ne kupuju kestene, čude se oni, već uglavnom zarađuju od turista. Ne znaju zašto se domaći više ne “gužvaju” za kestene, iako neki priznaju kako je vjerojatni razlog to što ljudi nemaju novca. No, nije im palo na pamet da u toj jednadžbi s nepoznanicom pođu od sebe. I malo korigiraju cijene. Na dolje, naravno.
Jer velika mjerica kestena košta jednako kao pizza u bistrou, u koji si k tome možeš i sjesti kako bi je pojeo. Želeći riješiti misterij skupih kestena, na jednom su lokalnom portalu odlučili i izmjeriti koliko se dobije u maloj, srednjoj i velikoj mjerici. U tuljcu male porcije, koja košta i 15 kuna, izbrojili su 16 kestena. U srednjoj mjerici, od 20 kuna, bilo ih je 19, a u velikoj, za koju treba izdvojiti 30 kuna, 24 kestena. Odnosno, jedan kesten vrijedi oko kunu.
Jesenski proizvod kestenjari su očito pretvorili u luksuz. I ima onih koji će si ga priuštiti. Jednako kao što ima onih koji će platiti 40 kuna za kolač u elitnoj slastičarnici. Svaka roba ima svog kupca. Ali većini je ipak 30 kuna za dvadesetak kestena i 40 kuna za jedan kolač previše. Jednima zato što taj novac nemaju, drugima zato što ga jednostavno ne žele izdvojiti jer smatraju da toliko ne vrijedi. Radije će navući planinarske čizme i zaputiti se na sunčane padine iznad grada u potrazi za kestenima. Shvatit će to kao trening. A ako nađu i koji kesten, gdje ćete bolje nagrade!
meni nije skupo... jednostavno ih ne kupujem pa neka ih prodaju Todoriću:)