Vrući kesteni koji griju dlanove pa miris koji se širi iz papirnatog tuljca.
Od takvih prizora ništa bolje ne podsjeća na jesen. Prvih mjesec dana gotovo da nitko, posvjedočit će kestenjari, ne pita odakle su ni koliko koštaju, želja za njima prevelika je. Iako se razlikuju od štanda do štanda – negdje je mala mjerica 15, kod drugog kestenjara deset kuna. No srednjoj i velikoj mjerici cijena je ista – 20 i 30 kuna.
Tajna pripreme se ne odaje
Ne samo da dolaze iz svih krajeva Hrvatske i inozemstva nego i svaki kestenjar ima svoju tajnu pripreme koju će malo kome odati. Složni su u jednome – za dobro pečene kestene treba jaka vatra. I svi peku na drveni ugljen – to je zagrebačka tradicija stara stotinu godina. Oni koji peku u užem centru tako već “naveliko” griju svoje ruke okrećući vruće plodove. Kesteni su u ponudi, naime, već tjedan dana. Nije to još potražnja na koju su navikli, reći će kestenjari. A dnevni prosjek im je deset do petnaest kilograma. No kad stigne siječanj, mjesec u kojem prodaju posljednju turu, prodaja padne na pet kilograma. Posao opada godinu za godinom, no neće se žaliti jer još uvijek od kestena pristojno žive.
A rade u zahtjevnim uvjetima i 16 sati dnevno – na hladnoći, kada pada kiša, a najgore je, kažu, kad zapuhne vjetar s Medvednice.
– Obavljam poslove i nabavljača, dostavljača, prodavača, knjigovođe... Dan počinje od ranog jutra, kada idem po kestene, a onda tramvajem s Trešnjevke dolazim s vrećom na leđima na svoju lokaciju. I tako već 25 godina – kaže Adilj Adilji koji kestene prodaje na početku Splavnice, iako peče i dulje – bio je prije i na Svačićevu trgu, u staroj Vlaškoj, na Preradovićevu trgu i Vrbanima. Još pamti dane kada je u centru bilo četrdesetak kestenjara pa je u Zagreb svake sezone dolazilo po 20 tona lovranskih kestena. No s vremenom ih je uhvatila bolest, a oni koji su ih uzgajali ostarjeli su. Sada kestene Adilji nabavlja iz Italije jer – kaže – niti jedan nije crvljiv.
– Čim vide rupicu na kojem, oni ih odbacuju – kaže Adilji koji radi zajedno sa suprugom. Svaki kestenjar ima i svoju ručno rađenu spravicu kojom reže kestenje, uglavnom izrađenu od drva i žileta. Izreže ih na stotine i Fergap Memiši, popularno zvani Miško, koji stoji na uglu Kurelčeve i Jurišićeve.
– Kod Miška roba uvijek friška – viče dok doziva kupce koji se, kaže, gotovo uvijek vrate kad probaju njegove kestene iz Petrinje. Nabavlja ih od obitelji Bunjan, Maglajić i Panjković, koji ih beru sa stoljetnog drveta.
Najslađi su iz Markuševca
– U svom su kraju najpoznatiji po kestenima – kaže Miško. Prošlogodišnje proširenje Adventa u Zagrebu na Kurelčevu pomoglo mu je u poslu toliko, da nije mogao vjerovati koliko su kesteni “išli”, pa se nada da će i ove godine biti slično. Kesteni se, kaže kestenjar na križanju Preobraženske i Ilice, najbolje prodaju po hladnom vremenu. I to predvečer, oko 18 sati. Njegovi kesteni dolaze iz Karlovca, no nabavna cijena svake im je godine, žali se ovaj kestenjar, viša za 20 posto. Sada se cijene kreću od 35 do 50 kuna po kilogramu. Najstariji, pak, kestenjar, što po godinama, što po stažu, stoji u blizini kina Europa. On prodaje, kaže, isključivo sljemensko kestenje. – Oni jesu sitniji, ali su najukusniji. I to oni sa zagrebačke strane gore. A fini su jer ih beru veseli ljudi – šali se 70- godišnji Nedžad Ibraimi, dodajući da su najslađi oni iznad Markuševca i Trnave. •
