Ljubav boli – ono što je ljudima poznato oduvijek naučio je sad i mladi dabar Štefek. Prije nešto više od dva tjedna uputio se ovaj mladić u potragu za životnom suputnicom, izgubio sebe, a onda gotovo i svoj život. Da ljudi iz Zapruđa nisu nazvali Dumovec, ovaj se bećar doma ne bi vratio.
Otišao u skitnju
– Dobili smo poziv ljudi koji su se na nasipu šetali sa psom. Rekli su nam da su našli dabra, ali da se uopće ne miče. Krenuli smo na teren i našli ga točno na lokaciji koju su ljudi opisali, iznemoglog – objašnjavao je jučer na Savici Šancima Darko Ozmec, voditelj hvatača Skloništa za nezbrinute životinje Dumovec, dok se s ekipom pripremao da Štefeka, nakon gotovo dvadeset dana brige o njemu, ponovo pusti u prirodno stanište. Potpuno miran i staložen, kao da zna da će uskoro opet biti sa svojom vrstom, za to je vrijeme dabrić čekao u kavezu. Upravo takav, dobar Štef, kaže ravnatelj Ustanove Zoološki vrt Damir Skok, dabar je bio čitavo vrijeme koje je proveo u oporavilištu divljih životinja u Dumovcu.
– Prva dva dana uopće nismo bili sigurni hoće li preživjeti. Došao je sasvim iscrpljen i pod stresom, tek je treći dan odlučio nešto pojesti – objasnio je Skok koji je sa suradnicima svaki dan Štefeku nudio da barem nešto stavi pod zub. Nudili su mu sve, od korjenastog povrća do slatkih jabuka, no dvogodišnji dabar samo je odmahivao glavom. Kad mu se apetit, međutim, otvorio, pojeo je čak i drvenu kacu koju su njegovatelji namijenili da mu bude bazen. Kako je Štef uopće završio u Zapruđu, u Dumovcu mogu samo pretpostaviti.
– Mislimo da je otišao u skitnju, odnosno u potragu za partnericom. Vodostaj Save je narastao, na nasipu je strma obala i jednostavno se više nije mogao vratiti – rekao je Damir Skok, čiji je tim u pomoć pozvao i profesora sa Šumarskog fakulteta Marijana Grubešića, inače zaslužnog za to što su se dabrovi, nakon dvjesto godina izbivanja, u Hrvatsku uopće i vratili. Ako netko zna kako zbrinuti Štefeka, zaključili su u Dumovcu, to je profesor Grubešić. Odmah po dolasku na Savicu Šance, gdje je Štef u konačnici i odšetao laganim korakom u vodu, profesor Grubešić odmah je primijetio da su noć prije upravo na tamošnjoj obali obitavali i drugi pripadnici Štefekove vrste.
Ima ih oko sedam tisuća
– Dabrovi su izuzetno inteligentne i marljive životinje te jedine koje same sebi grade nastambe. S njihovim povratkom u Hrvatsku započeli smo 1996., nakon što ih nije bilo od sredine 19. stoljeća. Na slivna područja Save i Drave stiglo je tada 85 jedinki, a danas od te populacije imamo gotovo sedam tisuća dabrova – objasnio je Marijan Grubešić, kojem u nadzoru svih obitelji dabrova pomažu i razna sportska ribolovna društva. A upravo ono sa Savice Šanaca javljat će sad ekipi iz Dumovca što se događa s njihovim Štefekom.
– Uvukao nam se pod kožu pa se nadamo da ćemo uskoro čuti da naš dabar sad ima svoju obitelj – sa smiješkom rekao je Damir Skok.
prekrasna priča