Postoji najmanje pet razloga zbog kojih je visoko obrazovanje u Bosni i Hercegovini nužno temeljito reformirati. Prvi, da bi se iz njega odstranile naslijeđene karakteristike i nepoželjni ostaci prethodnoga sustava, karakterističnog za tranzicijske zemlje; drugi, da se ono osuvremeni i osposobi da pruži gospodarstvu vrijedna dostignuća znanosti i obrazovanja; treći, da se u njega uvedu standardi koji će omogućiti prilagodbu i dosljednu primjenu Bolonjskoga procesa; četvrti, da se obavi ujednačavanje i uklone razlike između županijskih i entitetskih zakona; peti, da se udovolji strategiji borbe protiv siromaštva.
Početkom lipnja prošle godine Vijeće ministara utvrdilo je Prijedlog novog zakona i dostavilo ga na razmatranje oba doma Parlamentarne skupštine BiH, s preporukom da se procedura obavi po žurnom postupku i s obrazloženjem da su ostali kratki rokovi za provođenje te reforme, koja je trebala biti primijenjena već u ovoj tekućoj školskoj godini. Iz javnosti poznatih razloga to se nije dogodilo. Uz ostalo i zato što o tome važnom zakonskom projektu nije obavljena kvalitetna i sveobuhvatna javna rasprava, kako bi svi zainteresirani subjekti dali svoja mišljenja i na taj način utjecali na to da se nađu najbolja moguće rješenja. To što tada nije učinjeno za očekivati je da će uskoro biti nadomješteno javnom raspravom u organizaciji ustavno-pravnih povjerenstava obaju parlamentarnih domova.
Dosadašnje rasprave pokazale su bitne razlike u pristupu i odgovoru na pitanje treba li BiH imati Zakon o visokom obrazovanju na državnoj razini. Za takvo rješenje zalagali su se predstavnici Sveučilišta u Mostaru, dok su drugi bili za zakone na razinama entiteta. Mostarsko Sveučilište ima najveću potrebu za novim zakonom, jer je u svojevrsnoj pravnoj "pat poziciji", budući da je registrirano i djeluje na temelju zakona koji je donio Zastupnički sabor Herceg-Bosne, pa se više uopće ne mogu mijenjati njegove odredbe. Ono ima i najveće argumente za zakon na državnoj, kakvim jedino može izbjeći majorizaciju na federalnoj razini.
No, protivnicima je sporan ustavni temelj, budući da je po daytonskom Ustavu obrazovanje na razini županije, a državni ustav nema izričitu odredbu pravne mjerodavnosti države za uređivanje te materije. Dakako, predlagači zakona potrudili su se i pronašli najpovoljnije ustavno uporište. Međutim, bez obzira na to svakome je jasno da zemlja koja ima deset županijskih i dva entitetska zakona, a nema jedinstven državni, ne može imati harmoniziran sustav visoke naobrazbe, ne može udovoljiti europskim standardima, ne može zadovoljiti zahtjeve Bolonjskog procesa, niti može udovoljiti kriterijima kodifikacije, standardizacije i harmonizacije zakonodavstva, koji su nužno potrebni za članstvo u Europskoj uniji. Zato je generalna reforma visokog obrazovanja nasušna potreba države i društva.
Važno sporno pitanje također je dvojba - integrirano sveučilište ili ne? Zapravo, sveučilište ostaje osnovna visokoškolska institucija, ali prijedlog zakona umjesto dosadašnjeg naziva "fakultet" koristi naziv "visoka škola". Prvobitna je namjera bila ukidanje pravne osobnosti dosadašnjih fakulteta, njihova prava posjedovanja vlastita žiro-računa i samostalnog stjecanja i trošenja dohotka. Jer, u nekim je europskim zemljama praksa da je sve to na razini Sveučilišta, a da članice nemaju takvu pravnu niti financijsku osobnost. Mnogi s pravom drže da je to moguće u razvijenim zemljama, koje kroz proračun osiguravaju sva potrebna sredstva zavidnog materijalnog položaja obrazovnih i znanstvenih institucija, te njihovih djelatnika. U nas to nije slučaj.
U obrazloženju Prijedloga zakona stoji povoljnija varijanta po kojoj se "ne može uskratiti ni ograničiti sloboda visokoškolskih ustanova da inoviraju načine za stjecanje visokog obrazovanja u sklopu svojih licenci, kao i da nude studijske programe za stjecanje vještina potrebnih radi ostvarivanja ciljeva visokog obrazovanja". Isto tako, one zadržavaju i financijsku samostalnost tako što "sva novčana sredstva dobivena iz proračuna, vlastiti prihodi, naplaćene školarine i novčana sredstva iz drugih izvora pripadaju visokoškolskoj ustanovi i troše se sukladno zakonu, statutu i usvojenom financijskom planu". Time je uklonjena najveće prepreka reformi visokog obrazovanja, jer su postojeći fakulteti i njihova vodeća tijela bili protiv gubljenja autonomije te stroge centralizacije sredstva i odlučivanja na razini sveučilišta.
S obzirom na niz drugih novina te golemo zanimanje javnosti, za očekivati je vrlo zanimljivu predstojeću javnu raspravu. Nadati se da će ona konačno polučiti uspješnu reformu. Također, i zakon na državnoj razini, istina, ne predviđa uspostavu državnog ministarstva znanosti i obrazovanja, ali donosi niz dugih vrlo zanimljivih inovacija.
Otvori KEKS Pay
