Tete su iz vrtića navalile na teologiju! U nevelikoj dvorani Teološkoga fakulteta prošle se subote nije moglo disati od stiske koju je napravilo mnoštvo odgojiteljica. No, bio je to važan dan za sve njih: polagale su jedan od ispita za buduće odgojiteljice vjerskog odgoja za predškolsku djecu, a ako svladaju ukupno 12 kolegija, one će već ove jeseni u svojim vrtićima početi pravi vjerski odgoj. Prva generacija odgojitelja za odgoj u vjeri školuje se u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Zadru i Đakovu. Najviše ih je u Zagrebu, 140, gdje su sve žene, osim jednog, Damira iz vrtića "Vedri dani". Kolegice za nj kažu da je sjajan, izvrstan odgojitelj, ali ne znamo kako se on među njima osjeća, jer je, ne mogavši valjda doći do riječi od silnog žamora i prepričavanja ispitnih pitanja u hodnicima teologije, otišao nešto ranije. Po marljivosti i živosti koju odaju na teološkom učilištu vidi se da su se odgojiteljice dobrovoljno javile na tečaj doškolavanja, mnoge bez ikakvih prethodnih naloga ili dopuštenja svojih ravnatelja. Kada završe školovanje, očekuje se još da od svoga nadležnog biskupa dobiju kanonski mandat, što je svojevrsna licencija za pouku u vjerskom odgoju, premda su neke od njih u svojim vrtićima već unosile vjerske sadržaje.
Važno mišljenje roditelja
- Već deset godina unosim elemente vjerskog odgoja u izvedbeni plan i program moga vrtića - pripovijeda Vikica Schlosser iz vrtića Trešnjevka, odgojiteljica s tridesetogodišnjim iskustvom, koja ima i teološku izobrazbu te je od nadbiskupa Bozanića dobila i kanonski mandat. No sada želi steći i formalnu naobrazbu za vjerski odgoj. Njezina kolegica Jasminka Španjol radi u vrtiću Iskrica, i ona je završila teološki institut za laike, ali se još nije pozabavila vjerskim radom s djecom. Dosad se, kaže, uglavnom bavila organiziranjem priredbi i prigodnih programa uz pojedine crkvene blagdane, koliko su to dopuštale prilike u njezinu vrtiću. Jasminkina iskustva sve do službene najave vjerskog odgoja manje-više su bila u većini vrtića: priredbe i igrokazi za Božić i Uskrs te predstave u povodu Sv. Nikole i sl.
- Tumačila sam djeci pojedine crkvene pojmove - veli Jasminka, a pritom, kaže, nija imala posebnih problema s djecom iz drugih religija. - Ipak, neki muslimani su to prihvatili, neki ne. Teže je išlo s pripadnicima Jehovinih svjedoka. Zapravo nisu to bili nerješivi problemi, oni su se jednostavno sami isključili iz tih blagdanskih programa i njihova djeca jednostavno te dane ne bi dolazila u vrtić. No, u budućnosti, kako bih sve te izazove lakše svladavala, potrebna mi je katehetska naobrazba.
- Kod mene nema podjele djece - kaže teologinja-odgojiteljica Vikica Schlosser, smatraju i da je važno da se unaprijed pitaju roditelji za njihovo mišljenje. Roditelj mora biti obaviješten o svemu i bitan je njegov stav: slaže li se s vjerskim odgojem za svoje dijete ili ne, i od toga valja polaziti. Roditelji će pak svatko na svoj način tumačiti potrebe svoje djece za Isusom i Evanđeljem kada ga ujutro dovede u vrtić, žure i na vlastiti posao. "Očekujem da stekne najviše životne vrijednosti", "Htjela sam da odraste okružen ljubavlju i mirom", "Nadam se da će uz takav odgoj moje dijete postati cjelovita osoba", tipični su stavovi roditelja kada ih upitate o vjerskom odgoju u vrtićima. No uz ta univerzalna očekivanja od svoje djece, navodi se i čisto praktična potreba: "Moja četverogodišnja kći od mene traži da čitamo Bibliju i ima brojna pitanja o Isusu i svecima, a ja nisam siguran kako joj odgovoriti. Stoga je takva obuka u vrtiću izvrsna stvar".
Neki se od roditelja pitaju kako će biti očevima i majkama koji sami ne vjeruju ili su u drugoj religiji. "Ne znam što bih ja na njegovu mjestu. Jer, ako naglasi da ne želi vjerski odgoj svoga djeteta, onda je ono na neki način izolirano od druge djece", smatra roditelj koji na problem pokušava gledati šire.
Biblija kroz igru
Međutim dok neki smatraju da su religiozna tematika i vjerski odgoj primjereni toj ranoj životnoj dobi, u drugih postoji sumnja. "Smatram da je rano djeci toga uzrasta nametati program vjeronauka ili vjerskog odgoja", mišljenje je jedne mame, ali ipak dopušta da se ponegdje gdje ima interesa mogu uvesti posebne skupine za taj program, kao što se čini za ritmiku ili strani jezik.
No, što je, nakraju, posrijedi - vjeronauk u vrtićima ili samo vjerski odgoj? Dr. Ružica Razum, koordinatorica teološko-katehetskog doškolavanja na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, objašnjava da nije riječ ni o kakvom vjeronauku, nego da se u redoviti vrtićki program integriraju elementi vjerskog odgoja i da roditelji neće trebati ništa dodatno plaćati. Predviđene su doduše mogućnosti kraćeg sadržaja, dva do tri sata tjedno, izborni program, kao što je slučaj i sa stranim jezicima, ali sve opet ovisi o želji pojedinih roditelja i organizaciji vrtića.
- Ovo je teologija u malom. Za vjerski odgoj u vrtiću odabrana su najvažnija teološka pitanja, koja su potom prilagođena djeci. Bit je toga odgoja sve obavljati kroz igru. Nema govora o vjeronauku, ne uči se, nego se samo igra, pjeva, scenski i likovno izražava. Otprilike jedan način takvog rada može izgledati ovako: Djeca sjednu u krug i zahvale Bogu što su zajedno. Odgojiteljica im potom pripovijeda neki biblijski sadržaj, a onda ili kroz igranje ili kroz likovni rad pokušaju prikazati taj sadržaj.
Kako će biti najesen, kada službeno krene vjerski odgoj?
- Samo vrtići koji su poslali svoje odgojiteljice na ovaj tečaj i kada one steknu kanonski mandat mogu računati na vjerski odgoj - upozorava Ružica Razum, ističući da se u predškolskim ustanovama koje nemaju osposobljen kadar neće ništa promijeniti.
Piše Jozo Renić