U svijetu u kojem je glavna osobina nepredvidljivosti, posebice zbog američkog predsjednika Donalda Trumpa, što se onda izravno, ali i manje vidljivo, kapilarno, prenosi na ostatak svijeta, voditi pametnu vanjsku politiku znači biti spreman na nagle promjene, brzo reagirati, ali ipak imati sidrišta u nekim (i novim) savezima ili savezništvima te u stavovima.
Često se prije znalo propitkivati stavove Hrvatske, brojeći svako glasovanje u UN-u koje je išlo u korist SAD-a, a nije bilo u skladu s mainstreamom ili većinom država u EU, koja je njezina orijentacija. Amerika se puno prije negoli je Trump prvi puta zasjeo u Bijelu kuću okrenula prema Istoku, postavljajući Europu u zonu manjeg interesa. Taj proces, koji se pratio od Baracka Obame, nije istovremeno pratio i proces pravog europskog ujedinjenja, pogotovo u pitanju emancipacije strateške sigurnosti. Netom prije posljednjih američkih izbora, jedan strani diplomat je komentirao da ako pobijedi Kamala Harris, Europa će imati još četiri godine da se sredi i preuzme na sebe pitanje zaštite te da se pozicionira kao svjetski igrač, što je apsolutno moguće, ali i neophodno. Na protupitanje, bi li Europa u tih četiri godine to i napravila, odgovorio je da - ne zna. Vjerojatno bi tako i bilo, no Trump je donio, više nego ikad, tektonski poremećaj. I više od toga - donio je nepredvidljivost i volatilnost američke, a onda i svjetske politike. Donio je i pitanje što nakon njegova mandata - je li on aberacija pa će se stvari vratiti na staro, što je to staro, ono prije 10 ili 30 godina, ili će krenuti dalje sličnim smjerom kao sada.
Voditi pametnu vanjsku politiku znači biti spreman na nagle promjene i brzo reagirati
Važno je, međutim, ipak imati sidrišta u nekim (i novim) savezima ili savezništvima te u stavovima. Širiti utjecaj kako bi osigurala sebe je možda i najviše što sada može napraviti
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.