Pučka stranka premijera Mariana Rajoya (60) ostaje prvom strankom u Španjolskoj, ali nema dovoljnu većinu za sastav nove vlade. Rajoyeva stranka na nedjeljnim izborima dobila je 28% glasova i osvojila 123 zastupničkih mjesta. Druga stranka ostaje tradicionalna Socijalistička sa 22% glasova i 90 zastupničkih mjesta, a Podemos je dobila 20% glasova i 69 mjesta (zajedno s još nekim pokretima Podemos) dok je četvrta stranka Ciudadanos sa 14% glasova i 40 mjesta. Ostale manje stranke podijelile su preostala mjesta u parlamentu prema rezultatima 99% prebrojenih izbornih listića, ali službeni rezultati će se znati u srijedu. Novi parlament treba biti formiran 13. siječnja.
Odaziv birača bio je mnogo viši (73%) nego na parlamentarnim izborima 2011. godine (57,6%). Ovonedjeljni izbori bili su prvi demokratski izbori u Španjolskoj bez Juana Carlosa na kraljevskom postolju, na kojem ga je prošle godine zamijenio sin Filip VI.
Više od 36 milijuna birača biralo je 350 zastupnika i 208 senatora i po rezultatima prvi put neće jedna stranka sama moći sastaviti vladu, već će morati tražiti koaliciju ili pak formirati manjinsku vladu. Potrebna većina je 176 zastupnika.
Do sada, od konca Francove diktature 1975., smjenjivale su se vlade Pučke stranke s onima Socijalističke radničke. Na prošlim parlamentarnim izborima 2011. godine pobijedila je Pučka stranka sa 44,6% glasova premijera Mariana Rajoya, koga su na ovim izborima izazivali trojica mladića.
Čelnik tradicionalne Socijalističke radničke stranke je mladi Pedro Sanchez (43), nazvan i „ljepotan“ (guapo), koji je sadašnjeg premijera Rajoya nazvao „nepristojnom osobom“.
Na španjolskoj političkoj pozornici pojavile su se dvije nove stranke, desna, Ciudadanos, čelnika Alberta Rivere (36) koji je nazvan „enfant prodige“ politike protiv kasta i lijeva, Podemos, profesora političkih znanosti Pabla Iglesiasa (37) nazvanog i „repić“ zbog frizure.
Više od 91.000 osoba iz snaga sigurnosti bdjelo je nad 210.000 izbornih mjesta. Tu su bili, kako je napisao list La Vanguardia, „Najneizvjesniji izbori“ od smrti diktatora Francisca Franca.
Stranka Podemos, nastala iz pokreta indigniranih (indignados) koji su 2011. godine prosvjedovali zbog ekonomske krize, otkaza itd., otela je dio glasova tradicionalnoj ljevici. Dok stranka Ciudadanos utemeljena 2005. godine najprije samo u Kataloniji, a od 2013. počela se organizirati u cijeloj Španjolskoj, otela je glasove tradicionalnoj desnici.
Rivera, koji se može okarakterizirati kao „buržoaski revolucionar“, najavio je kako neće ulaziti ni s kim u koaliciju, ali će vanjskom podrškom omogućiti Rajoyu formiranje manjinske vlade. Pablo Iglesias, koji je svoje govore završavao riječju „remontada!“ (povratak, što je značilo povratak broja glasova, jer ih je stranka počela gubiti), bio je članom omladinske organizacije Komunističke partije, te je sudjelovao u prosvjedima pokreta „no global“ i tijekom sastanka na vrhu G8 2001. u Genovi. Njegovi roditelji su bili aktivisti španjolske ljevice i dali su mu ime upravo po osnivaču Socijalističke radničke stranke Pablu Iglesiasu. Moglo bi se kazati kako je on španjolski Tsipras te najavljuje povišenje minimalne plaće sa sadašnjih 648,6 eura. Njegovi sljedbenici ga obožavaju, a djevojke luduju za njime. Uspoređuju ga čak s Isusom, a on govori o „soli zemlje“ i onima „duhom jadnima“.
I Rivera i Iglesias su za republiku, ali nemaju namjeru „rušiti“ monarhiju. Obojicu birači vide kao one koji su ne samo protiv tradicionalnih stranaka, već prije svega kao rušitelje korumpiranog sustava.
>>Španjolski Podemos na izbore izlazi s programom protiv suzbijanja siromaštva
Evo, neka uzmu naš Most... I Milanovića. Taj bi se i snjima dogovorio...