Šesnaest minuta tišine za šesnaest žrtava pada nadstrešnice na željezničkom kolodvoru u Novom Sadu odjeknule su puno dalje od tog vojvođanskoga grada. Komemoracije su održane diljem svijeta, od Washingtona preko Frankfurta do Amsterdama, Dublina, Graza. U tišini je toga dana, 1. studenoga, tugovala i Hrvatska, a onaj vidljiviji dio okupio se na mirnom, pristojnom i dostojanstvenom skupu ispred Veleposlanstva Republike Srbije u Zagrebu.
Istoga dana, iz tužnog Novog Sada na put prema zapadu krenuo je kombi s tamošnjim gimnazijalcima – djevojkama i mladićima iz folklornog društva Veliko kolo. Njihovo odredište bio je Split, gdje se trebao održati kulturni program u prostorijama Gradskog kotara Blatine-Škrape, u sklopu otvorenja manifestacije "Dani srpske kulture". Kako se ubrzo doznalo, program je prekinut i prije početka. U Hrvatskoj, usred Europske unije, gdje su se trebali osjećati sigurno i zaštićeno od Vučićevih batinaša, represije njegova režima i korupcije koja doslovno ubija, strah u kosti natjerala im je skupina od stotinjak huligana odjevenih u crno, uz povike "Za dom spremni" i psovanje srpske majke. Njihove mete bile su članice ženskog pjevačkog zbora, violinistice i folklorni plesači, djeca u narodnim nošnjama, šačica splitskih umirovljenika i, već spomenuti, novosadski gimnazijalci. Cijeli je svijet uz tu djecu, samo su im splitski vršnjaci priredili doček s fantomkama. Scenarij je to iz pakla kao da je režirao sam Vučić, ali nažalost nije. Jer, nije prvi put da ulica u Hrvatskoj zabranjuje filmove, predstave, kulturne festivale, ali je prvi put da prijetnju predstavljaju djeca, žene i penzioneri – u ime Vukovara, koji to nije tražio.
Mržnja prema Srbima nije dopuštena zato što nisu Hrvati. Da jesu, bila bi.